петак, 03. март 2017.

45. FEST – Ne gledaj mi u pjat (tanjir)




Nagurani u ružni, teskobni stan, stan iz minulih vremena socijalističke novogradnje, u jednom dalmatinskom gradu članovi disfunkcionalne porodice Petković žive, svađaju se, nezadovoljni svojim životima. Stan spuštenih roletni, skučenog trpezarijskog stola s oskudnom trpezom, s krevetom gde se svi naguraju, a noge im dodiruju glave. Porodicu čine pater familias, Laza, bivše civilno lice u JNA, žena Vjera, prividna senka, lukava i podmukla, sin Zoran, osoba s posebnim potrebama i ćerka, medicinska sestra u labaratoriji. 


Film posmatramo iz vizure ćerke, čudne, muškobanjaste, zapravo androgine 24-godišnje devojke koja vodi autističan život. Sve posmatra s sigurne distance, ni o čemu nema svoj stav, nema nikakvu inicijativu,ravnodušna je i poprilično aljkava. 

S platna do vas skoro da dopiru vonj znoja, prljavih nogu i zadah neimaštine iz jedne ružne, radničke šibenske četvrti. Izostaje očekivani miris mora i čempresa. Lišeni emocija, žive tako jedni pored drugih, nevoljno se trpe, a u stvari se nimalo ne podnose. U komšiluku istih takvih ili bar sličnih ljudskih stvorenja. Koji se hrane posmatrajući tuđe, a ne živeći sopstvene živote, u okruženju kojim caruje južnjački patrijarhat-matrijarhat. Tipično mediteranski hobi koji pobira simpatije kod dokonih i razmaženij turista. 


Alfa mužjak maltretira ćerku i sina, prigovara ženi. Hranu samo trpaju, ne uživajući nimalo u njoj, a opet alavo je tražeći iznova i iznova. Kao da ona može da nahrani, izleči njihovo hronično nezadovoljstvo. Pa makar lek dolazio i u vidu piletine u obliku dinosaurusa. 


Sve se, iznenada, drastično menja kada dominantni otac doživi moždani udar. Konce u ruke tada preuzima, ali samo naizged, ćerka Marijana. Pored redovnog posla, na kojem je svakog dana vreba otkaz, dodatno preuzima pospremanje gastarbajterskih stanova sa školskom drugaricom Anđelom. Kako bi dopunila anoreksični porodični budžet. Neodgovorna majka rasipa pare, a usporeni  brat uspešno hvata zjale. Iako je situacija depresivna, da depresivnija ne može biti, Marijana u sebi iznalazi neku unutarašnju snagu i kreće u osvajanje slobode. Počinje da proučava svoju seksualnost i iskušava sopstvene granice. Uprkos snažnoj, zaostaloj i ogorčenoj opoziciji u sopstvenom domu. U kome nema mira, nema spokoja, nema ljubavi i razmevanja, gde Marijana ne može ni izvršiti nuždu da izvrši na miru, niti da promeni uložak. 


Film je na Venecijanskom filmskom festivalu osvojio nagradu FEDEORA-e za najbolji europski film. Kulturnik se, u ovom slučaju, u potpunosti saglašava sa takvo mudrom odlukom jer, iako je reč o turobnom filmu, bez ijedne privlače slike, on verno i duboko oslikava život u doba tranzicije, mukotrpan i surov, odbojan do gađenja, pa makar se dešavao i na predivnoj, dalmatinskoj obali. Radost života u ovom filmu ne postoji. Žive kako moraju, kao po kazni. 

Zlatko Burić, 53-godišnji korpulentni Osječanin, velika zvezda u Danskoj, neprevaziđen je u roli nasilnog oca koji se usled šloga pretvara u čoveka-biljku. Te scene su tako upečatljive, tako da vam se čini da gledate dokumentarni film. Ne mala zasluga za ovo pripada i dubrovačkom glumcu, Nikši Butijeru koji se podvukao pod kožu retardiranog, lenjeg, ali potencijalno agresivnog brata. Nezahvalnu ulogu antipatične majke, oštrokodže i rospije  sjajno je iskoristila Arijana Čulina, splitska glumica, komičarka i spisateljica, kojoj je debitovala u kultnoj humorističkoj seriji osamdesetih “Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo” Živka Nikolića. Ogoljena i natmurena, bez trunke šminke i potrebe da se dopadne ona je onaj neprimetni, ali večito prisutni tirarin iz prikrajka. Precvala žena koja iz dubine duše mrzi sve što je mlado i što je lepo. Kao i sve u ovom filmu dominantna je negacija bilo kakve lepote. 

Ovu bizarnu galeriju likova kompletira, glavna junjakina, Mia Petričević, po profesiji arhiteka, koju je rediteljka Hana Jurišić zapazila na plaži u Komiži, dok je odlazila da uhvati trajekt. Na ponuđenu ulogu uzvratila je nonšalatno:

„Ok, zašto ne, ajmo probat!“

Od glumačkog iskustva imala je samo učešće na školskoj predstavi kada je glumila mravlju kraljicu. Kada su stvari postale ozbiljne uhvatila ju je panika. Ona u filmu ne glumi. Ona svoju junakinju živi:

„Iako lično nisam proživela stvari iz Marijanina života, igrala sam ih onako kako bi Mia to doživela da se našla u takvim situacijama. Moji bližnji prepoznali su Miju u Marijani.  Nisam školovana glumica, nisam mogla ni da odigram taj lik, a da se ne unesem. Marijana u filmu ne priča mnogo, zapravo sve je u  njenoj energiji“.


Priznaje da joj je veliku podršku i ohrabrenje pri radu na filmu pružao njen dečko, glumac Amir. Stoga ne čudi, što je ova debitrantkinja-naturščkik na XVIII Međunarodnom filmskom festivalu u Bratislavi maznula Nagradu za najbolju glumicu.


Koja je scena bila najteža?

„Najteža scena bila mi mi je ona u kojoj tučem Nikšu. To mi je bilo grozno jer sam morala stvarno da ga udaram! Bio je sav crven i izgreban!“

Rediteljka Hane Jušić  (1983.) snimila je snažnu socijalnu dramu o svom rodnom gradu, ne upotrebivši nijedan kadar u filmu koji je dopadljiv oku. Šibenik je u njemu siv iako sunčan, nimalo ne oživljava našu predodžbu o pitoresknim, dlamatinskim gradovima, nimalo ne deluje bedekerski, nimalo s patinom koju neprekidno tražimo i u kojoj pronalazimo lepotu i uživanje. 



Ovaj film bavi se ljudima koji tamo žive i život im nije nimalo lak. Sive zgrade, autobuska stanica, gradska betonska plaža, kiosk sa brzom hranom, sve je to tu da podcrta i istakne tu unutrašnju teskobu, muku s kojom junaci životare. I svi završe u istom bazenu za fizioterapiju plutaji ili roneći u njegovoj, zelenkastoj vodi. Film Hane Jušić ne plebira da bude omiljen, nije pravljen da se dopadne, ne izvire iz tipične dalmatinske antropologije i autohtone ondašnje kulture. Više pripada njenoj supkulturi, marginalnim, obespravljenim i odbačenim ljudima.  O tome sama rediteljka kaže:

„Odlučila sam da svoj prvi dugometražni film snimim u Šibeniku jer priča koju sam htela da ispričam ne bi bila ista ni u jednom drugom gradu. Svi ti likovi, razgovori, mentalitet i stanje uma pripadaju tom gradu.“


Porodicu definišu kao osnovnu ćeliju svako društva. A zašto Vi tako snažno i uporno insistirate na dešavanju u porodici?

„Zato što smo u porodici svi i najbolji i najgori!“

Ovim filmom, Hana Jurišić nastavlja put trasiran u svojim kratkim ostvarenjima (Pametnice, Zimica, Da je kuća dobra i vuk bi je imao i Terarij) tretirajući porodično nasilje, porodični pakao utamničen između četiri sumorna zida, teror bez ikakve inhibicije. Porodično gnezdo, hrana i seks javljaju se ovde kao pogodno, gnjecavo tlo na kojem bubre svakolika netrpeljstva i potencijalne agresivnosti. Ono što je, svakako, najmorbidnije je činjenica da ovakvo stanje njene aktere prosto mami i provocira da uzmu učešća i odigraju najprljavije što mogu.

 Vreme leči sve osim besparice!


Najavu filma možete pogledati OVDE



NE GLEDAJ MI U TANJIR
QUIT STARING AT MY PLATE


Država:     Hrvatska, Danska , 2016
Program:     Glavni program - takmičarski
Trajanje:     105’
Režija i scenario: Hana Jušić
Uloge Mia Petričević – Marijana. Nikša Butijer – Zoran, Arijana Čulina – Vjera, Zlatko Burić – Lazo, Karla Brbić – Anđela
Fotografija:     Jana Plećaš
Montaža:     Jan Klemsche
Muzika:     Hrvoje Nikšić
Producent:     Ankica Jurić Tilić
Produkcija:     Kinorama, Beofilm, Hrvatska radiotelevizija
Filmografija:     2016 Ne gledaj mi u pijat / Quit Staring at My Plate

Festivali:

* Međunarodni filmski festival u Beogradu 2017, Beograd, Srbija- natjecateljski program
* Mons International Love Film Festival 2017, La Louvière, Belgija
* L'Aquila Film Festival 2016, L'Aquila, Italija
* Festivala europskog filma Les Arcs 2016, Les Arcs, Francuska - program Hauteur
* Tbilisi International Film Festival 2016, Tbilisi, Gruzija - natjecateljski program
* Mostar Film Festival 2016, Mostar, BiH - natjecateljski program
* LIFFE 2016, Ljubljana, Slovenija - natjecateljski program
* Cinedays 2016, Skoplje, Makedonija - program CineBalkan, nagrada za najbolji film
* Forum of European Cinema ORLEN Cinergia 2016, Łódź, Poljska
* Kolkata International Film Festival 2016, Kolkata, Indija - natjecateljski program
* Panorama of European Cinema in Athens 2016, Atena, Grčka
* Zagreb Film Festival 2016, Zagreb, Hrvatska - natjecateljski program, nagrada: Posebno priznanje
* Bratislava International Film Festival 2016, Bratislava, Slovačka - natjecateljski program, nagradu za najbolju glumicu
* Stockholm Film Festival 2016, Stockholm, Švedska - natjecateljski program
* Leeds International Film Festival 2016, Leeds, Velika Britanija
* Tokyo International Film Festival 2016, Tokio, Japan - natjecateljski program, nagrada za najbolju režiju
* CPH PIX International Film Festival 2016, Kopenhagen, Danska - program Bad Ass East
* Seminci International Film Festival 2016, Valladolid, Španjolska - natjecateljski program, nagrada za najbolji dugometražni film
* Sao Paulo International Film Festival 2016, Sao Paulo, Brazil - natjecateljski program
* International Film Festival Tofifest 2016, Toruń, Poljska - natjecateljski program
* Reykjavik International Film Festival 2016, Reykjavik, Island - natjecateljski program
* CinEast – Festival srednjeeuropskog i istočnoeuropskog filma u Luksemburgu 2016, Luksemburg, Luksemburg - natjecateljski program
* Warsaw Film Festival 2016, Varšava, Poljska - natjecateljski program 'prvih i drugih filmova', nagrada posebno priznanje
* Vancouver International Film Festival 2016, Vancouver, Kanada
* Giornate degli Autori – Venice Days 2016, Venecija, Italija - natjecateljski program, nagrada FEDEORA-e za najbolji europski film

Nagrade: 

* Cinedays 2016, Skoplje, Makedonija - program CineBalkan, nagrada za najbolji film
* Zagreb Film Festival 2016, Zagreb, Hrvatska - natjecateljski program, nagrada: Posebno priznanje
* Bratislava International Film Festival 2016, Bratislava, Slovačka - natjecateljski program, nagradu za najbolju glumicu
* Tokyo International Film Festival 2016, Tokio, Japan - natjecateljski program, nagrada za najbolju režiju
* Seminci International Film Festival 2016, Valladolid, Španjolska - natjecateljski program, nagrada za najbolji dugometražni film
* Warsaw Film Festival 2016, Varšava, Poljska - natjecateljski program 'prvih i drugih filmova', nagrada posebno priznanje
* Giornate degli Autori – Venice Days 2016, Venecija, Italija - natjecateljski program, nagrada FEDEORA-e za najbolji europski film

Нема коментара:

Постави коментар