четвртак, 26. мај 2016.

Звездара театар - Јубилеј представе Добродошли у Србију – 10 година!





Представа Добродошли у Србију 27 мaja 2016. у 20 часова слави јубилеј – 10 година од премијере.



Представа Добродошли у Србију Драгана Јовановића, аутора текста и носиоца главне улоге, јесте једна од хит представа нашег позоришта за коју интересовање публике не престаје.


Драган Јовановић је чувен по свом јединственом, духовитом и карактеристичном сценском изразу. Као власник агенције, Јовановић води путнике (публику) на несвакидашње путовање кроз Србију. До сада смо имали преко 82 600 задовољних путника у публици.


Представа је одиграна 314 пута на нашој сцени и гостовањима, а посећеност јој је 95%.



За улогу у овој представи, Драгану Јовановићу је додељена награда за најбоље глумачко остварење вечери на фестивалу Нушићеви дани у Смедереву 2007.

среда, 25. мај 2016.

Teopi Skarlatos, rediteljka filma "Ovo je državni udar" i aktivistkinja Sirize, gošća Festivala subverzivnog filma "PLAN B" u Domu omladine Beograda

Dom omladine Beograda pokrenuo je Festival subverzivnog filma "PLAN B", koji će svoje prvo izdanje imati od 27. do 30. maja, a posvećen je gorućim, globalnim političkim i društvenim temama, obrađenim kroz filmski i tribinski program. Film koji će otvoriti festival, u petak 27. maja od 20č, je "Ovo je državni udar" u režiji Teopi Skarlatos. Pre projekcije, od 18č u Holu ispred Velike sale DOB-a, ova rediteljka i aktivistkinja Sirize, učestvovaće u tribini "DA LI REGIONU TREBA NOVA SIRIZA?", zajedno sa Nikom Kovač, Inicijativa za demokratski socijalizam, Slovenija i Matijom Medenicom, Marks21, Srbija.

Teopi Skarlatos je filmska rediteljka, dokumentarista i reporterka. Snimala je za BBC, Channel 4 i mnoge druge nezavisne produkcijske kuće pre nego što je osnovala sopstvenu produkciju Kallithea Films. Režirala je dokumentarne filmove o ekonomskoj krizi u Grčkoj, političkoj krizi na Kipri, kao i brojne TV dokumentarce iz Ruande, iračkog Kuridstana i Jamajke.
Film "Ovo je državni udar" (This is a Coup, Grčka, 2015) je insajderska priča o prvih 100 dana vlade Sirize, o političkim intrigama koje su Grčku dovele skoro do izbacivanja iz EU. Rediteljka je imala ekskluzivni pristup svim dešavanjima iza scene i svim bitnim akterima, poput Ciprasa i Varufakisa.
Kako ste počeli da snimate prvih sto dana grčke vlade sa Sirizom na čelu? 

Teopi Skarlatos: Prvo sam počela da snimam kratki film koji je nosio naziv Kraj štednje? sa u fokusom na rizik radikalne levičarske partije Siriza, koja je obećala da će iskoreniti dugovanje i ukinuti dogovor o finansijskom spasavanju. Prethodnih godina izgledalo je kao da su Grci odustali, ne samo od politike, već i od činjenice da imaju moć da promene situaciju. Siriza je to menjala. Kao da je iznenada ponovo postojala nada. Ali, kad je Siriza pobedila na izborima bilo je  nemoguće spustiti kamere. Znali smo da će se nešto veliko dogoditi ali nismo znali šta. U svakom slučaju bilo je važno zabeležiti šta su osećali prosečni stanovnici Grčke ali i odluke koje su političari u tom trenutku donosili.

Zanimala vas je pre svega analiza odnosa EU institucija i velikih korporacija i banaka. Šta ste otkrili?

Teopi Skarlatos:
 Veliki deo vremena proveli smo prateći predsednicu paramenta Zoe Konstantopulu, koja je formirala Komitet za istinu o dugu, kako bi proverili upravo to - šta su prednosti i mane dogovora o finansijskom spašavanju. Ko je time profitirao, šta je bilo legalno a šta ilegalno, itd. Komitet je sakupio dokaze od nekadašnjeg predstavnika MMF i savetnika EU koji je tvrdio da je dogovor napravljen samo da bi se spasile banke; da je neodrživost dugovanja bila poznata grčkim kreditorima od početka, ali da su ipak nastavili dalje kako bi zaštitili finansijske institucije. Došli su do zaključka da je to kršenje ljudskih prava i da je samo 10 odsto novca namenjenog za spasavanje Grčke potrošeno na građane.

Kakve su bile reakcije na film u Grčkoj i zemljama u kojima je prikazan? 

Teopi Skarlatos: Kad se film pojavio, Siriza je već odstupila od mnogih obećanja. Mnogi ljudi koji su glasali protiv trenutnog dogovora, osećali su se iznevereno kad se Cipras vratio iz Brisela potpisavši treći memorandum. Tako da je film bio gorko-sladak za mnoge. Uživali su gledajući na period kad su se osećali jakim, moćnim i punim nade... Kad su mislili da imaju šansu da učine nešto važno. Film je prizvao tu emociju. Ali sada, sa trećim paketom pomoći, najblaže je reći da su Grci jako razočarani. Naš film je postavio pitanje šta je krenulo po zlu. Hajde da se vratimo i pogledamo. Mnogi mediji su izdvojili određene stvari koje su političari govorili u pojedinim trenucima. Kao na primer - da li je vlada znala koliko će situacija biti kritična i da će banke morati da budu zatvorene? Da li su imali rezervni plan ako sve ode po zlu? I najvažnije da li je Siriza nastavila sa referendumom znajući da neće ništa promeniti? I znajući da će potpisati šta god da je stavljeno ispred njih? To su pitanja koja ljudi i dalje postavljaju.




Kako danas gledate na Aleksisa Ciprasa i odnos Grčke prema EU?

Teopi Skarlatos:
 Kad je vreme isteklo, Grci su morali da donesu jako tešku odluku. Kao da su u bici u kojoj su u prvoj fazi poraženi i svako je morao da odluči sam kako će reagovati. Da li će se povući? Otići odatle i za sobom povući crvenu liniju i reći: „Ne više. Mi se za to ne zalažemo“. Ili će ipak ostati u bici do kraja? Pristajući da dobijaju batine, ali odlučujući da ostanu u ratu, nadajući se da će ponekad ipak dobiti male bitke. Postojao je i treći narativ - da grčka levica zapravo uopšte nije ni bila levica zato što su potpisali treći paket pomoći i da je istina otkrivena o grčkim zvaničnicima željnim vlasti. Nije na meni kao na filmskom autoru da kažem šta je zapravo odgovor. To će istorija odlučiti u naše ime. Mislim da će, ako Grčka uspe da dobije olakšice za dugovanje, na neki način to biti napredak po pitanju Ciprasovog odnosa sa Evropom.

Kada je Siriza pobedila činilo se da je revolucija danas ipak moguća. Da li je zaista tako?

Teopi Skarlatos:
 Zavisi od toga šta smatrate revolucijom. Ako mislite na vidljive promene u Grčkoj, onda možda. Ali ne na duže vreme. Ako mislite na uznemiravanje neoliberalne ravnoteže, Grčka je to definitivno uradila i podstakla je ceo svet da razmišlja o grčkoj situaciji. Ako mislite na mogućnost da implementirate levičarsku politiku a da istovremeno ostanete deo Evropske unije, to se pokazalo jako teškim i sa mnogo prepreka. Ali vreme će pokazati.

Šta ljudi mogu da učine osim da samo glasaju i čekaju na promenu? 
Teopi Skarlatos: Da izađu na ulice da bi se njihov glas čuo bez obzira na to da li je na vlasti Siriza ili ne. Bolje je da izgovore sami ono što žele nego da zavise od drugih ljudi. Stvari su se ponovo smirile u Grčkoj sa samo nekoliko anarhista koji tu i tamo predvode poneku pobunu. Ali Grci takođe zavise i od toga da li će se globalna zajednica udružiti u borbi. Zamislite kako je živeti u državi šest godina sa prosečnom platom od 600 evra, sa 50 odsto nezaposlenosti među mladima i bez vidljivog rešenja za bolju budućnost. U nekom trenutku osećate da treba da odustanete. Tada zavisite od podrške međunarodnih organizacija i grupa.

Da li mislite da filmovi mogu da budu subverzivni? Mogu li da promene društvo ili način na koji ljudi misle?

Teopi Skarlatos:
 Nadam se da je moj film povećao svest o Grčkoj, kroz šta su Grci prošli i kako ih je Evropa izneverila. Nadam se da je ohrabrio ljude da vide Grke izvan predrasuda. Hoće li političari poslušati? Ne, ne verujem. Ali to je barem dokument o jako važnom periodu u istoriji koji će biti tu za dalje generacije u Grčkoj

понедељак, 23. мај 2016.

Producenti na Terazijama




Moj prvi kontakt sa Brodvejem na Terazijama seže u daleke, tinejdžerske dane. Šetali smo besciljno gradom, kada nas je jedna poznata glumica zaustavila i pozvala: „Momci, hoćete li u pozorište?“. Uvela nas je u glamuroznu salu i smestila u ložu. Kada smo se sutradan hvalil drugarima, svi su mislili da masno lažemo. Tek kasnije (kada sam valjda postao mudriji) saznao sam da većina glumaca, pravih glumaca živi svoju profesiju. I da živi sa misijom da tu svoju strast podeli sa publikom. 

Eto me opet u Pozorištu na Terazijama, a daju se Producenti.  Predstava u predstavi, o isplaniranoj neuspeloj predstavi koja svojim producentima treba da obezbedi ekstra-profit. Iako kamufirana u formu mjuzikla, ispostaviće se jednom od najboljih, najozbiljnijih i najtemeljih komada koje samo odgledao u ovogodišnjoj pozorišnoj sezoni. Mjuzikl koji vas lepo zabavlja sadrži i malecki ali značajni paradoks. U tom grmu i leži zec. Ili, pre će biti, đavo. Ova vesela i razigrana skupina, vas naizgled nonšalatno i nehajno, poput pauka, uvlači u mrežu, u zaplet, u farsu. I tu je još jedna zabluda. Iako deluju i nastupaju opušteno, jasno je da iza svega toga stoji dosta rada, proba, dosta utrošenog vremena i truda.


A savršena i raskošna produkcija (učestvuje balet, hor i orkestar Pozorišta na Terazijama) zahteva značajna finansijska ulaganja, a i sami ste svesni kakva su vremena u kojima živimo. Da vam ništa više ne pričam. Samo vrhunska uvežbanost i savršena koncentracija svih u asamblu, može rezultirati ovakvim savršenstvom. Ovaj komad se ispostavlja kao pokazna vežba kako se pravi sjajna predstava. Sa uspehom, naravno!

Producenti su mjuzikl  po istoimenom filma Mela Bruksa iz 1968. godine. Snimljen kao crna komedija, ovenčan je Oskarom  za najbolji originalni scenario. Godine 2005. snimljen je „rimejk“ sa glumcima iz predstave u naslovnim ulogama, kojima se pridružila i holivudska zavodnica Uma Turman u ulozi Ule.


Mjuzikl je na Brodveju premijerno izveden 19. aprila 2001. godine. Iste godine, na dodeli Toni nagrada, Producenti su osvojili  čak dvanaest nagrada (od ukupno 15 nominacija): najbolji mjuzikl, libreto, originalna partitura, glavna muška uloga, sporedna muška uloga, sporedna ženska uloga, scenografija, kostim, koreografija, dizajn svetla, orkestracija i režija. Na osnovu glasanja koje tradicionalno organizuje sajt Broadway.com iste godine Producenti su proglašeni  za najbolji mjuzikl u sezoni. Treba li još nabrajati?


Na sceni su  propali producent Maks, ambiciozni ali strašljivi računovođa Blam i da, da nikako ne zaboravimo Šveđanku, Ulu, zanosnu i podanu, a opet naivnu (neostvarljiva fantazija svakog muškarca). Oni smišljaju savršen plan kako namagarčiti sistem. Loša predstava, može se pokazati kao vrlo isplatljiva. Profitabilna! Svi njihovi napori kreću se u tom pravcu, i deluju da su na dobrom putu, ali...

Tokom poprilično duge (tri sata) predstave, sa jednim predahom, deluje da se sve razvija očekivano, šablonski, no ipak budite spremni da budete iznenađeni. Igranje sa ustaljenim klišejima i zabludama, svakodnevnim strahovima i neprevaziđenim traumama, sa svim tim se ovi simpatični zafrkanti suptilno i sa neophodnim otklonom i ležernošću sprdaju i šegače. 

Da li se iz pukog beznađa i sa dna očaja rađaju najsmeliji snovi i kuju zvezdani planovi za uspeh, koji prate i najveće podlosti i podvale?  Vekovne izdaje poput Brutove ili Judine su u takvom svetu neizbežne. Nije li, pokazaće se na kraju, više od šuštećih i očaravajućih miliona, važniji jedan jedini iskreni prijatelj. Da te izvuče iz nevolje u koju si volšebno i neplanirano upao. 


Fenomenalni i razigrani asambl, sugestivni Sloba Stefanović, koji doživljava metamorfozu od štrebera sa potencijalom, preko strasnog ljubavnika, do spasioca, virtuozni Nebojša Dugalić, koji u samo par minuta, pokretima i mimikom, sažima, sumira, ključne tačke i likove predstave. Na sve to se, sasvim logično, nadovezuje sjajna muzika, prigodna scenografija i kostimi. Glamur u funkciji ideje vodilje. Koji  i samu unosti onu finu i diskretnu notu ironije i doziranog cinizma.  

Predstava puna vrtoglavih obrta, zahtevna za izvođače, ali koja drži pažnju publike neprekidno. Vreme utrošeno za njeno gledanje može se podvesti u kvaliteno utrošeno vreme. Svetla Brodveja će vam se nasmešiti, ali saznaćete i njihovu mračnu stranu. 


Da li glumcima poželiti sreću ili „da slome nogu“? Kada mu želite tako nešto zastrašujuće, vi mu ustvari poručujete da želite da nešto uradi kako treba. Ali, odakle ovakvak čudnovat pozdrav? Pravo poreklo ovog izraza je nepoznato. U početku se koristio kako bi se obeshrabila zla sila i kako ne bi mogla da izazove loše izvođenje na  sceni. To je bila neka vrsta mantre koju su koristili glumci  za sreću dok glume. Tako je nastao izraz koji zvuči poptuno suprotno od plemenitih želja, ali je imao odgovarajući efekat:  da rastera zle sile i donese sreću onome kojem je ona potrebna. Zabeleženi pomen ove nastranosti vraća nas u 1. oktobra 1921. godine, na stranice  časopis Nju Stejtsmen. U intervjuu koji se smestio među korice ovog čitanog magazina Robert Vilson Lind tvrdi da su, posle džokeja, glumci najsujeverniji, te iz tog razloga i njima uvek treba poželeti  da “slome nogu” jer nešto ovako uvredljivo zapravo donosi sreću. Doduše, ova fraza pominje se i u spisu u kojem Edna Ferber 1039. godine navodi da je ovaj izraz nastao iz sasvim drugačijih motiva:

“…i sve zamene su sedele u zadnjim reovima učtivo želeći da  glavni glumci slome nogu”. 

Na ovaj način, zamene su iščekivale da „istrče na teren“ i izbore se za svoje trenutke slave. Ne isključujem mogućnost da ova fraza život duguje nemačkoj frazi “Hans un beinbruch”, koja definiše  “srećno sletanje” ali u bukvalnoj impretacija označa “lomljenje svih kostiju”.


Svima koji izražavaju sumnje u vezi mojih utisaka vezih za predstavu, poručujem da postoji samo jedan način da me demantuju - da pogledaju predstavu. A tada će to ići poteško. Jer ovaj komad nagoveštava i dočarava, a ne tumači, ne klizeći, ni jednog trenutka  u površnost i banalnost, tako karakterističnu za ovdašnju teatarsku scenu. Iako društveno angažovan i sa jasno definisanim stavom, lako komunicira sa publikom, ne koketirajući sa njom, pa ne čudi što, na kraju, biva nagrađena dugotrajnim „uspravnim ovacijama“. Bravo! 

On govori smelo o tome da su stvari odmakle podaleko i to u vrlo lošem smeru, no donoseći nam istovremeno duh prohujalih i romantičnih vremena. Kada se i smejalo i plakalo, ali živelo za snove. U vremena ekonomske krize, eksploatacije, pohlepe, fašizma, tevtonskih potresa, LGBT pokreta, prava žena, neplaćenih poreza. Nečeg što smo preživeli i zanavek se ratosiljali. Koračajući trnovitim putem od iluzija do samospoznaje sopstvenih mogućnosti i ograničenja. Jer, puni su zatvori onih koji su pokušali da nasamare sistem i ispadnu najpametniji. Doduše, ima i onih koji su se lepo uspeli na toj nesigurnoj i varljivoj lestvici društvenih uspeha. Kocka je to, dragi prijatelji, pravo pitanje je samo da li ste spremni da rizikujete?

Nije li najbolji lek protiv svih zala ovog sveta učiniti ih smešnim i izvrgnuti ruglu?

THE PRODUCERS-producenti

Izvođenja obezbeđena ugovorom sa
MUSIC THEATRE INTERNATIONAL (MTI)
421 West 54th Street, New York, NY 10019, USA

Tekst: Mel Bruks i Tomas Mihen
Muzika i songovi: Mel Bruks
Originalna režija i koreografija: Suzan Stroman
Reditelj: Jug Radivojević
Koreograf: Igor Barberić
Prevod, prepev songova: Slobodan Obradović
Muzički aranžer: Ivan Ilić
Dirigent: Milan Nedeljković
Scenograf : Aleksandar Denić
Kostimograf: Marina Medenica
Lektor: Radovan Knežević

ULOGE:

Maks Bjalistok: Nebojša Dugalić
Leopold Leo Blum: Slobodan Stefanović
Franc Libkind: Milan Antonić
Ula Inga Hansen: Jelena Jovičić
Rodžer De Bris: Rade Marjanović
Karmen Gia: Miroljub Turajlija
Inspicijent: Goran Mladenović

ANSAMBL:

Ljubiša Dinčić, Dušan Šida, Dušan Kaličanin, Nemanja Naumoski, Igor Naumoski, Igor Grabovica, Milan Gromilić, Nebojša Gromilić, Miloš Mitić, Kristina Savić, Biljana Peković, Mirjana Stojanović, Barbara Milovanov, Milica Pavlović/Jelena Arsić, Elena Gromilić, Lidija Novaković, , Tamara Martinović, Mirela Božić, Ivana Dubovac, Bojana Račić

петак, 20. мај 2016.

Festival Dev9t poziva umetnike da prođu kroz Portal






DEV9T POZIVA SVE ONE KOJI STVARAJU DA POKAŽU SVOJU UMETNOST
PROĐI KROZ PORTAL I STVARAJU DALJE! 

Stara Ciglana, od 10. do 18. juna

U periodu od 10. do 18. juna u staroj Ciglani Beograda dešava se novi Festival DEV9T u sklopu kojeg će svi zainteresovani hodati po granici između dve realnosti. Do 29. maja traje poziv za sve one koji stvaraju umetnost da se priključe DEV9T timu i da zajedno prođu kroz Portal, što je i tema ovogodišnjeg izdanja. 

„Portal je proces istraživanja sopstvenog putovanja u drugi deo sebe koji te potajno hrani i uzbuđuje. Portal DEV9T ispred tebe stoji kao mogućnost i šansa da prikažeš drugu stranu svoje ličnosti koja je istraživačka, zanimljiva i koja šalje poruku prvenstveno tebi. Ovaj trenutak ti sistem neće dozvoliti, ali ti ugrabi taj trenutak, jer ti si čovek koji ima potrebu da izađe iz tih okvira i da svojom energijom i maštom razbije ram okvira koji stoji oko slike o tebi. Ne daj šansu izgovorima koji te sputavaju da se ogoliš i drugima predstaviš svoj osećaj prolaska kroz Portal.“, stoji u pozivu za umetnike koji će ove godine imati šansu da izlože svoja dela na DEV9T.

Konkursi podrazumevaju aktivno učešće na festivalu iz više oblasti – od slikarstva, književnosti, filma, arhitekture, stripa, muzike, street arta, mode, do izrade neobičnih vozila, skulptura i instalacija. Ukupno 16 različitih oblasti je otvoreno za sve one koji će se u njima pronaći i na taj način ukrasiti Ciglanu. Drugim rečima – svi koji hoće umetnost, imaće priliku i da je stvore. Sve što je potrebno da urade je da apliciraju na listi konkursa koji se nalaze na ovoj adresi do 29. maja.


Osim prilike za stvaralaštvo, oni koji žele imaće priliku da podrže umetnost i budu jedan od donatora, ukoliko to žele.  Naime, određen kontigent ulaznica po ceni od 9000 dinara ima donatorski karakter i poseban značaj za održavanje i kvalitet događaja DEV9T. Takođe, samo ova ulaznica obezbeđuje ulaz na DEV9T specijale, posebno organizovane događaje među kojima su već najavljeni Exit na DEV9T specijal -koncert grupe Die Antwoord, te muzičko-scenski spektakl - nastup Beogradskog simfonijskog orkestra i kuma techno muzike Juana Atkinsa, uz dirigentsku palicu Emina Džijana.

Interesovanje za ovaj nesvakidašnji muzički spoj je ogromno, čemu svedoči činjenica da je prvi kontigent  ulaznica od 600 dinara rasprodat za svega nekoliko dana. Trenutna cena od 800 dinara važi do sledeće nedelje, nakon čega će karte koštati 1000 dinara, a biće ih moguće nabaviti na svim zvaničnim prodajnim mestima, ali i na dan koncerta, na kapijama festivala. 

Devetodnevni kompleti festivalskih ulaznica po ceni od 1990 dinara takođe se mogu naći u prodaji, dok će dnevne ulaznice po ceni od 400 dinara za petak i subotu i 250 dinara za ostale dane biti dostupne na kapijama festivala. Prodaja ulaznica se vrši putem prodajnih mreža Gigstix i Eventim i putem njihovih sajtova eventim.rs i gigstix.com, te u novootvorenom Zla Shtek Smart & Grow Shopu.