среда, 28. фебруар 2018.

Bend MOTORPSYCHO prvi put u Srbiji: 9. mart, Klub Doma omladine

Album godine grupe Motorpsycho (NOR) - „The Tower" proglašen od strane BBC radija 6 ne prestaje da skuplja pozitivne kritike muzičkih kritičara, medija i fanova. Tim povodom progresivni velikani iz Trondhajma će nastupiti po prvi put u Srbiji, 9. marta 2018. godine u Dom omladine Beograda u organizaciji koncertne agencije RockSvirke.com sa početkom u 21 čas.

Priča o bendu Motorpsycho startuje 1989. godine kada su se dva školska druga, Hans Magnus ’Snah’ Ryan i Bent Sæther, ponovo srela u Trondhajmu, gde je Bent studirao i radio kao DJ na univerzitetskoj radio stanici. Pored toga, svirao je sa Kjell Runar ‘Killerkjell’ Jensenom u grupi kojoj je bio neophodan gitarista, te su regrutovali Ryana i ostalo je istorija.

Naziv benda izabrali su nakon što su odgledali istoimeni film Rasa Mejera (Russ Meyer), a prvi album "Lobotomizer" objavili su u septembru 1991. godine za nezavisnu indie etiketu Voices of Wonder iz Osla. Sledećeg meseca, na mesto bubnjara dolazi Håkon Gebhardt i do kraja godine kreću sa prvim svirkama u inostranstvu. Nakon mini albuma "Soothe" i nekoliko singlova, bendu se pridružuje četvrti član Helge ‘Deathprod’ Sten, koji umnogome doprinosi novom, eksperimentalnom zvuku grupe, koji je do tada bio prilično u klasičnoj matrici post-hardcore gitarskog roka. Svojim avangardnim pristupom postavio je nove standarde u bendu, te je pod ovim uticajima objavljen progresivni, dvostruki album "Demon Box" 1993. godine koji im je doneo nominaciju za Spellemanprisen, odnosno norveški Gremi, kao i ogromnu bazu obožavalaca širom Evrope. Deathprod je kao član benda učestvovao još na trostrukom izdanju "Timothy’s Monster", logičnom nastavku eksperimentalnog muzičkog univerzuma prigrabljenog na prethodnoj ploči, nakon čega se povlači i ostaje samo u ulozi producenta.

 
Devedesete su bile veoma produktivan period za Motorpsycho budući da su skoro svake godine objavljivali novi materijal, a do kraja 20. veka u četiri navrata su osvojili pomenuti norveški Gremi, od čega tri puta za album godine u rok i hard rok kategorijama ("Blissard", 1996., "Angels and Daemons at Play", 1997. i "Let Them Eat Cake", 2000. godine). Sa albumom "Let Them Eat Cake"bend se udaljiio od hard rok korena i prigrlio elemente džeza, popa, žičanih i duvačkih aranžmana, a ovaj princip će se zadržati na narednim pločama "Phanerothyme" (2001) i "It’s a Love Cult" (2002). Nakon četvorogodišne diskografske pauze objavljen je "Black Hole/Blank Canvas" koji su u potpunosti odsvirali i otpevali Bent i Shah, jer je u međuvremenu Gebhart napustio grupu. 

Bend je zatim isprobavao razne projekte i menjao članove, dok na mesto bubnjara nije stigao Kenneth Kapstad čime startuje nova faza u životu grupe. Album "Little Lucid Moments" iz 2008. predstavlja povratak visokooktanskom roku sa početka karijere, a takođe označava i početak saradnje sa norveškom avangardnom/džez ekitetom RuneGrammofon. Kako bi proslavili dvadesetogodišnjicu postojanja, Motorpsycho 2009. godine objavljuju vinilno izdanje "Child of the Future" snimljenog u Čikagu sa Stivom Albinijem. 

U ovoj deneciji, trio je uzeo učešće u mnogim interesantnim projektima, a prošle godine su objavili aktuelno studijsko izdanje "The Tower". Na ovom albumu umesto Kapstada, koji je napustio bend, ulogu bubnjara obavlja Tomas Järmyr. Iako su uvek nastojali da prošire svoje muzičke vidike i istraže nove načine da izraze sebe, ovo je avanturistički album čak i za Motorpsycho standarde. U muzičkom smislu ovo je najteži album koji je bend snimio nakon dugo vremena, a pesme su u dijapazonu od kratkih i slatkih do dugačkih i teških - u nekim delovima koketirajući čak sa stoner rokom. U odnosu na prethodnika "Here Be Monsters", "The Tower" je eksplozivnije izdanje, zvuk je prljaviji, a rifovi žešći, a dok je prošli album bio introvertniji, nova ploča odražava vreme u kome je nastala i više se bavi društvenim nego ličnim problemima. Album je snimljen u studijima u Los Anđelesu i Džošua Tri uz dodatna snimanja u Trondhajmu. "The Tower" je dokaz kojom bend želi svima da stavi do znanja da je živ i da potvrdi da još uvek nisu za staro gvožđe.

Ulaznice se mogu kupiti po promotivnoj ceni od 1500 dinara (ograničen kontigent ulaznica dok se ne prodaju ili do 28. februara) na prodajnim mestima Eventim Serbia, GIGS TIX-a, DD Tickets-a i u FELIX Shop, TC Sremska, (II sprat, radno vreme: 12 - 20č). Kada se rasprodaju promotivne ulaznice, regularna pretprodajna cena do dana koncerta iznosiće 1800 dinara, a na sam dan za ulaznicu je potrebno izdvojiti 2100 dinara.

46. FEST – PREMA ISTINITOJ PRIČI




Klasičan proizvod Polanskog, rađen prema nagrađivanom književnom delu (delimično autobiografskom?) Delfine de Vigan. Pisac koji gubi inspiraciju, prihvata pomoć neznanca koji je i pakao i spasenje, a možda ga i nema, možda je to samo piščev alter ego. Možda je to samo slabost. Možda je to samo terapija koju Polanski redovno sprovodi kroz svoje filmov lečeći lične frustracije.

Da mnogo ne grešim uverava me činjenica da još film snima i sa svojom ženom (Emanuel Senje) o čemu kaže:

"Nije jednostavno da snimate s sopstvenom suprugom; kada smo na setu naš odnos je u domenu profesionalnog..."


Rajmund Roman Tieri Polanski (1933) je francusko-poljski reditelj, producent, scenarista i glumac. Prvi igrani film Polanskog Nož u vodi (1962) snimljen je u Poljskoj i bio je nominovan za Oskara za najbolji film na stranom jeziku. Polanski je od tada imao još pet nominacija za Oskara, dve za nagradu BAFTA, četiri za Cezara, nagradu Zlatni globus i Zlatnu palmu na Kanskom festivalu.

Polanski se 1968. godine preselio u SAD i učvrstio svoj status režirajući horor film Rozmarina beba.

Njegov film Kineska četvrt je nominovan za jedanaest Oskara. Polanski je nastavio da snima filmove u Evropi, među njima i film Tes, koji je dobio nagrade Cezar za najbolji film i najbolju režiju, a osvojio je i tri Oskara.

Godine 2002. producirao je i režirao istinitu dramu iz Drugog svetskog rata Pijanista. Film je dobio tri Oskara, među kojima i za najbolju režiju, kao i mnogobrojne međunarodne nagrade. Za film Pisac iz senke dobio je nagradu za najbolju režiju na 23. dodeli Evropskih filmskih nagrada. Nagradu Cezar dobio je i 2014. za film Venera u krznu.

Delfina de Vigan (1. mart 1966) je francuska spisateljica. Napisala je sedam romana, od kojih se ističu Ne i ja (No et moi), za koji je 2009. godine dobila nagrade Prix des Libraries i Prix du Rotary International, i Ništa ne stoji na putu noći, njeno najpoznatije delo, za koje je dobila brojna priznanja. Živi i radi u Parizu.



PREMA ISTINITOJ PRIČI



D'APRES UNE HISTOIRE VRAIE / BASED ON A TRUE STORY


Država:     Francuska, Belgija, Poljska / 2017
Program:     Fest 46 Gala
Trajanje:     100’
Režija:     Roman Polanski
Scenario:     Olivier Assayas, Roman Polanski
Uloge:     Eva Green, Emmanuelle Seigner, Vincent Perez, Dominique Pinon
Festivali:     2017 Kan, Stokholm / Cannes Film Festival, Stockholm Film Festival
Filmografija:     2017 D'après une histoire vraie / Based on a True Story / Prema istinitoj priči
    2013 La Vénus à la fourrure / Venus in Fur / Venera u krznu
    2011 Carnage / Krvoproliće
    2010 The Ghost Writer / Pisac iz senke
    2005 Oliver Twist / Oliver Tvist
    2002 The Pianist / Pijanista
    1999 The Ninth Gate / Deveta kapija
    1994 Death and the Maiden / Smrt i devojka
    1992 Bitter Moon / Gorki mesec
    1988 Frantic / Ludilo
    1986 Pirates / Pirati
    1979 Tess / Tes
    1976 Le locataire / The Tenant / Stanar
    1974 Chinatown / Kineska četvrt
    1972 Che? / What?
    1971 The Tragedy of Macbeth / Macbeth / Makbet
    1968 Rosemary's Baby / Rozmarina beba
    1967 Dance of the Vampires / The Fearless Vampire Killers / Bal vampira
    1966 Cul-De-Sac
    1965 Repulsion / Odvratnost
    1962 Nóz w wodzie / Knife in the Water / Nož u vodi
Fotografija:     Pawel Edelman
Montaža:     Margot Meynier
Muzika:     Alexandre Desplat
Producent:     Wassim Béji
Produkcija:     Wy s, R.P. s, Mars Films
Distribucija:     Blitz Film
Nagrade:     2017 Stockholm Film Festival - FIPRESCI Prize for Best Film

Stefan Bundalo u ulozi najzabavnijeg zeca na svetu!

Zec Petar doskakutaće u domaće bioskope 29. marta!


Pogledajte najnoviju bioskopsku najavu za najveći porodični filmski događaj ovog proleća i uverite se kako Zec Petar zvuči! U sinhronizovanoj verziji animirani lik Zeca Petra – najnestašnijeg i najvragolastijeg zeca u plavom kaputu i bez pantalona, dočaraće glas mladog glumca Stefana Bundala. “Zec Petar” zajedno sa prijateljima od 29. marta bioskopskoj publici obećava pravu akciju, odličan humor i pre svega, toplu porodičnu priču. Najzabavniji zec na veliko platno stiže iz rado čitane serije knjiga​ autorke Beatriks Poter.


U susret filmu, Stefan Bundalo je uz vragolasti osmeh opisao Zeca Petra: “Mangup. Pravi mangup u pozitivnom smislu. Hrabar zeka koji se bori za svoja uverenja, koja su nekad i pogrešna ali ne odustaje. Karakteri kao što je Petar Zec odrastaju u dobre i poštene ljude”.
Pored Stefana Bundala, sinhronizaciju glavnih likova iz filma priredili su Aleksandar Radojičić (zeka Bendžamin), Tamara Aleksić (Bea), Teodora Ristovski (Lula), Iva Stefanović (zečica Lepa), Milica Janketić (Belorepka), dok je glas gospodinu Tomi Makgregoru dao Dejan Dedić.
Avantura počinje kada nestašni Zec Petar (Stefan Bundalo) i njegova porodica preuzmu farmu starog gospodina Makgregora. Ubrzo na farmu po svoje nasledstvo dolazi mlađi, bistriji i oštroumniji gospodin Toma Makgregor (Dejan Dedić) i situacija se naglo menja. Zec Petar novonastalu situaciju doživljava kao novi izazov, a nikako kao prestanak zabave. Međutim, Toma nije samo neverovatan neprijatelj, već i potencijalni suparnik. On se zaljubljuje u lokalnu slikarku Beu (Tamara Aleksić) koja je istovremeno i zekina surogat majka. Sada Petar ima dvostruko više razloga da otera uljeza bitkom, kako za farmu, tako i za naklonost lepe Bee. Rivalstvo Zeca Petra i mladog Tome odvešće ih u veliku avanturu daleko izvan njihove idilične jezerske četvrti - u londonsku metro stanicu, pa sve do opasnih ulica grada i nazad. Na kraju, Zec Petar uviđa da šargarepa i slava nikada neće biti važni koliko ljubav i porodica.
Animirano-igrani film "Zec Petar" u bioskope širom Srbije stiže 29. marta u 2D sinhronizovanoj verziji u distribuciji Con Film-a.

46. FEST INTERVJU: Pavel Hvaljev, reditelj filma INVOLUCIJA


Ovo vam je drugo gostovanje na Festu. Pre dve godine predstavili ste se beogradskoj publici filmom Tri. U kakvom sećanju vam je ostao naš grad?
 
Fest je bio najveći festival na kome je bio film Tri. Bili smo izuzetno zadovoljni prijemom filma i zaista smo se lepo proveli u Beogradu. Otud smo bili srećni kad smo dobili poziv da gostujemo s filmom „Involucija“.

Naziv filma ukazuje na suprotni proces procesu evolucije.

Ispričao bih jedan vic na tu temu koji dovoljno ilustrativno govori o motivima koji su nas rukovodili. Jedno jutro, bude se Zemlja i Venera i Zemlja kaže Veneri: 

„Dobro jutro, Venero, sjajno izgledaš, kao i uvek.“ 

Venera se nasmeje, pogleda u Zemlju: „Dobro jutro, Zemljo. Ti mi ne izgledaš dobro, šta se dešava s tobom?“

 „Ne pitaj me, bolesna sam, dobila sam virus, zove se ljudski rod.“ 

„Ne brini, proći će.“ 

Pogledajte kako se ljudi ponašaju jedni prema drugima. Nestaje ljubaznosti, saosećanja, humanosti, a na delu je nesputana agresija, otuđenje, hladnoća, odsustvo bliskosti. Pogledajte sve to zagađenje. Zar to nije negacija evolucije, zar to nije involucija? 

I glavni junaci u filmu su sve nestabilniji kako radnja odmiče, Heming gotovo siluje Liv. Njihov odnos leluja između istinske i već degradirane i okrnjene ljudskosti. Ne nestaje komuniciranje, ali nestaje komunikacija među ljudima.

Čini se i kao da je odluka da se snima u enterijeru namerna, s obzirom na to da ste postigli klaustrofobičnost, osećaj pritiska prostora je stalan.

Naravno! Zar niste primetili kako je očiglednije odsustvo emocije i upadljiviji besmisao odnosa kad su ljudi smešteni u zatvoren, ograničen prostor? I same scene u eksterijeru su takve da izazivaju nelagodu. Ljudi su napolju samo po nuždi. Ne samo to da niko ne uživa, već i niko ne nalazi da je prirodno pomoći onima oko nas.

Najupečatljivija replika u filmu, usudio bih se da kažem njegov moto je ona u kojoj se kaže da je „najbolja vakcina za umiruće čovečanstvo slediti razum“. Koji je to put?

Aleksandar Belov koji u filmu govori o involuciji je pravi naučnik koji zastupa ne neku opskurnu teoriju, niti teoriju zavere, već prisutnu i relevantnu ideju među nekim eminentnim naučnicima kako se usled korišćenja herbicida i uticaja hemikalija na štitnu žlezdu smanjuje ne samo plodnost, već se redukuje i IQ, ali i se ustanovljuje i negativan uticaj na deo mozga koji je zadužen za emocije i analitičko mišljenje. Jedna suptilna poruka optimizma plasirana je na samom kraju je kad Heming uzme za ruku već mrtvu Liv. Taj sićušni gest može biti protumačen kao znak, kao putokaz za spas. Ljubav je ta koja jedina ima moć da menja stvari.

U tom smislu, da li su nauka i religija u sukobu ili obe mogu biti put ka spasenju?

Moja supruga, koja je pisala scenario, i ja smo agnostici, te nismo previše pažnje posvećivali religiji. Ali religija itekako može da podstakne ljude, da im ukaže na put kojim mogu naći spasenje. Ali se ne treba ograničavati. Tu su i etički standardi poput: Ne ubij, ne kradi, koji postoje bez obzira da li je neko religiozan ili ne. Sve te bazične vrednosti imaju nešto zajedničko, čime god da ih obuhvatite - religijom ili etikom, pravom ili humanošću. To nema veze ni sa jednom religijom, a može imati veze sa svim religijama. Smanjiti agresiju, pokazati samilost, to je vrhunska dužnost čoveka.

Čime je počela involucija? Koja je bila tačka bez povratka involucije?

Za neke ljude, poput vegeterijanaca, onih koji brinu o planeti, koji se trude da misle, da delaju, kod njih je involucija odložena. Taj trenutak u realnosti nije jedan, jasno odeljen. On se javio pre možda pola decenije i možemo ga vezati za neke procese koji se tiču životne sredine, političkih procesa i psiho-socijalnih determinanti. Ali, još uvek ima prostora za promenu.

Film otvara pitanja religije, etike, on se bavi svetom u kome je čovek čoveku vuk. A nada leži ne nužno u onome što je oko nas, koliko možda u onome što je u nama.

Tako je. Ljubav, obrazovanje, empatija, saosećanje, ekološka osvešćenost. Promena može krenuti od pojedinca, ali ona takođe ne mora da krene odozgo, već se može javiti kao autentična potreba odozdo, od osvešćenih pojedinaca. 

Da li se ona, bar nekim delom nalazi u nekoj nastajućoj političkoj ideji ili ideologiji? 

Nisam siguran da postoje ljudi mesije u koje treba da polažemo nade. To će pre biti spontani društveni pokreti, vođeni pravim motivima. Taksista u filmu, sporedan lik daje najbolju dijagnozu društva. On se bavi svojim poslom, trudi se da preživi, ali on je svestan promena, društvene regresije, on zna da je sve ono što je spadalo u velike ideje pre trideset godina danas nestalo.

46. FEST INTERVJU: STOYA, glumica u filmu EDERLEZI RISING



Balkanci su manje iritantni od Amerikanaca, na Balkanu se priča, ako treba da se viče, viče se.


Zdravo Stoja, kako je protekla zabava nakon premijere filma?

Sjajno, bili smo u jednom klubu pored reke, blizu centra za izbeglice. Došla sam kući u pola 6, zato sam malo zakasnila na konferenciju!

Reci nam za početak kako je sve počelo.

Pa, što se porno industrije tiče, uradila sam nekoliko hard kor videa sa drugim devojkama, našla se na radaru, pitali su me kako se osećam povodom rada sa muškarcima, razmišljala sam o potencijalnim zdravstvenim problemima, da li želim da se bavim politikom ili radom sa decom, i jednom kada sam odlučila koje su prednosti i mane posla to je bilo to.

A kako je došlo do saradnje sa Bodrožom?

Preko Nikole Tamindžića, fotografa. On me je slikao kada sam imala devestnaest godina, i onda me je pitao da li bih radila na Sci Fi filmu njegovih drugara i ja sam rekla, apsolutno, stižem!

Da li ti je ovo prva poseta Srbiji?

Ne, bila sam ovde i 2008, kao što znaš, imam srpsko poreklo, moja baka je bila odavde i osećam se povezano sa ovom zemljom. Onda sam dolazila na probe, zatim na snimanje.

Reci mi kako si se pripremala za ulogu, da li si koristila Stanislavski metod?

Svi misle da sam ja glumica i da sam se ne znam kako spremala za ulogu. Ne, uzimala sam časove 2010, naučila neke korisne stvari, ovde mi je puno pomogla Lazarova žena Nada, ona je izvanredna glumica. Zatim me je na samom snimanju podučavao Sebastijan, koji je bio sjajan partner.

Šta bi rekla da je emotivno zahtevnije, rad u porno ili glumačkoj industriji?

Meni je najgore sa novinarima (smeh). Dosta sam tempamentna i ne volim puno da pričam o sebi, a to se dešava već deset godina. Povremeno bi neko pitao nešto nevino, poput „Pa, sada si se emancipovala od rada u porno industriji“. Ne, uopšte se nisam emancipovala, nemam od čega da se emancipujem, i dalje uživam u svom „dnevnom poslu“. Tako da je najteži deo mog posla, stalno odgovaranje na ista pitanja.

U ovom filmu tumačiš ulogu Nimani, androida koji je poslat na putovanje u svemir sa Milutinom, jugoslovenskim astronautom. U prvom delu filma ona mu je potpuno podređena, a onda dolazi do preokreta, on je „oslobađa“ njenog operativnog sistema, a onda ne može da podnese njeno odbijanje. Da li je on klasičan muškarac, kako ga ti vidiš?

Milutin je definitivno...

Balkanac?

O ne, ne možemo okriviti Balkan za ovo. Znam i WASP-ove (White Anglosaxon Protestants) koji se tako ponašaju, definitivno nije do Balkana. To je jedna nerećna strana muževnosti, za koju mislim da čini film interesantnim. Koliko često vidimo lik muškarca koji se zaista ponaša loše? Ne, kao, oh zar ovaj loš dečko nije simpatičan sa svojom cigaretom iza uveta? Ne tako, već koliko često u medijima vidimo muškarce koji se ponašaju kao vezobrazni dečaci?

A šta Nimani predstavlja? Ona ima sve atribute žene, a u suštini je robot. Ko je ona, savršena žena?

Ona je robot, a Milutin pokušava da je pretvori u nešto što nije. To čitav njegov ego trip, on želi nešto da stvori, ali ona je samo proizvod socijalog inženjera. Zašto Milutin ili bilo ko misli da je ona postala prava žena? Ona je robot.

Kako misliš da se to odražava naše društvo? Kako film komunicira sa ženskim delom poblike?

Tri hiljade ljudi ga je videlo sinoć, ali ja sam uspela da popričam sa samo nekoliko od njih.  Tako da nisam sigurna, videćemo.

Još jedna zanimljiva stvar u ovom filmu jeste taj miks istoka i zapada, kapitalizma i socijalizma, ali već si rekla da misliš da, barem što se muškaraca tiče, tu nema velike razlike.
Ima malo razlike, recimo da su Balkanci manje iritantni. Zamisli da je neki nadrkani Amerikanac uradio ono što je Milutin uradio. Na zapadu muškarci samo ćute, a onda kada ih pitas „Da li treba o nečemu da popričamo?“, samo se sklupčaju i kukaju. To je jer niko nikad sa njima ne priča oštro. Ako na primer hoćeš da se razvedeš, kažeš „Hej, razmišljala sam o svemu i razgovarala sam sa svim našim prijateljima, hoću razvod.“ Na Balkanu se priča, ako treba da se viče, viče se.
Kakvi su ti planovi za budućnost? Da li si razmišljala da se dalje baviš režijom?
Već sam režirala nekoliko pornografskih filmova. Za sada me, kao režisera, ne interesuje ništa osim grafičkog prikazivanja seksa.
Sjajno, hvala ti puno i želim ti divan provod u Beogradu.
Hvala, uvek se divno provedem ovde!

46. FEST – INVOLUCIJA




Da li smo u svom razvoju doživeli vrhunac i ne sledi li nam neminovni pad?

Pogledajte današnji svet, stanje empatije, povišen stepen agresivnosti....

Evolucija je okončana. Nju smo ionako gledali na 44. FEST-U. Da li ćemo opet postati horda, lovci?

Ništa što nije ljudsko neće nam biti strano!



Naziv filma svojevrsne mešavine naučne-fantastike i horora ukazuje na suprotni proces procesu evolucije. Ovogodišnji FEST bavi se našom budućnošću. Kada ćemo kao u "Vraćen u život" menjati delovi, ili kada ćemo propadati...



Involucija donosi priču o Hamingu i Liv, paru koji živi u budućnosti. Zemlja je van kontrole, pod uticajem okrutnog i neljudskog mehanizma koji okreće unazad Darvinovu teoriju evolucije... 


Svi ljudi počinju postepeno da osećaju životinjske instinkte: nekontrolisanu agresiju, zaštitnički odnos prema potomstvu, spontanu seksualnu želju. Sve to stvara haos na planeti i direktno vodi do nestanka čovečanstva.


Haming upoznaje Liv neposredno pred početak ovih zastrašujućih događaja. Čini se kao da ništa ne može da stane na put njihovoj vezi. 


Međutim, ubrzo Liv nestaje i Haming mora da načini važan korak – da se suoči sa svetom, rizikujući sopstveni život kako bi je spasio. 




Pavel Hvaljejev je rođen u Rusiji 1984. godine 2004. osnovao je muzički projekat Moonbeam sa svojim bratom Vitalijem. U narednim godinama postali su poznati na međunarodnoj sceni elektronske dens muzike. Svih 40 zvaničnih spotova Moonbeam-a režirao je Pavel, a mnogi od njih prikazani su na uglednim filmskim festivalima.

Godine 2012. Pavel Hvaljejev je debitovao kao reditelj dugometražnog filma The Random. U prvoj nedelji prodaje na servisu iTunes Russia film se našao na top listi 50 filmova koji su najviše puta preuzeti. Sledeće, 2013. godine, Pavel je ušao u realizaciju svog drugog filma III sa mikro-budžetom od svega 30.000€. Film je prikazan u zvaničnoj konkurenciji više od 22 međunarodna filmska festivala i osvojio je mnoge nagrade (za najbolji film na stranom jeziku, za najbolju fotografiju itd.) u SAD, Australiji i Rusiji. 

Involution / Involucija


Država:     Rusija, Nemačka / 2018
Program:     Thrills and kills
Trajanje:     87'
Režija:     Pavel Khvaleev
Scenario:     Alexandra Khvaleeva, Ann Kuzminykh, Vladimir Burtcev
Uloge:     Ryan Masson, Alyona Konstantinova, Adam Giannone, Dennis Hurley, Merlin Leonhardt, Marina Zudina, Karsten Mielke, Gleb Bochkov
Filmografija:
    2017 Involution / Involucija
    2015 III / III:
    The Ritual
    2013 The Random
Fotografija:    Pavel Khvaleev, Andrey Kashurin
Producent:     Frank Ellrich, Olga Feshchenko