"Znate Manderse, ja gotovo verujem da smo svi mi aveti.
Ne kreće se u nama samo ono što smo nasledili od oca i majke. To su i svi
mogući i stari i mrtvi nazori, svakakva stara i mrtva verovanja itd. To ne živi
u nama, ali nam leži u krvi i ne možemo ga se osloboditi.
Kad god uzmem novine u ruke i čitam ih, čini mi se kao da se
aveti šunjaju između redova. Mora da svuda na zemlji žive aveti. Mora da ih im
toliko mnogo, koliko i peska u moru. I zato se svi mi tako bedno plašimo
svetla, svi redom."
konstatuje Mira Karanović u ulozi Helene Alving, bogate
udovice i brižne majke. Žene koja se žrtvovala ceo svoj život i koja je
poklekla pod pritiskom licemernih drušvenih normi. Koja je utehu pronašla u čitanju slobodoumnih
knjiga. Ali, koja je, ipak, napravila pakt sa đavolom. Saučesnik u njenom
duhovnom zločinu je sveštenik, koju ju je kao „zabludelu ovcu“ vratio u stado. Koji
je odbio da sa njom proživi sreću. U strahu, bilo mu je lakše da je vrati tamo odakle je pobegla,
u sredinu u kojoj caruju korupcija, malograđanština i licemerje. U obor, iz kojeg se ona ovca
koji bleji, zakolje, da ne uznemirava ostale.
Predstava“Aveti”, po istoimenoj drami Henrika Ibzena, vraća
nas na večnu temu provincijskog društva i porodične (ne)sreće. Na teren onih
koji život žive, misleći šta o njima drugi misle. Koji se potčinjavaju svojoj ustajaloj
sredini. Svoje uporište drama pronalazi u porodičnom okruženju, koje je prepuno
devijantnosti, koju uporno pokušava da zataška. Pratimo udovicu koja podiže sirotište,
u spomen na svog preminulog supruga. Klupko se polako odmotava i saznajemo da
je njen suprug bio sve, samo ne časan i čestit čovek vredan divljenja. I da njegova
dela nisu baš njegova, ali neka druga, za koja se i ne zna, zapravo jesu. Da li
su deca kriva za grehove svojih roditelja? Da li ona moraju da plate, kada se računi, na
kraju, ispostave?
Ovom dramom Ibzen je tragediju izmestio iz antičkog hrama u norveški
građanski salon negde bogu iza leđa. Komad je napisan davne 1881. godine, premijerno
izveden godinu dana kasnije, a aktuelan je i danas.

Nije li, stoga, u pravu služavka Regina Engstrand kada, na
kraju, prelomi:
"Sirota devojka mora da iskoristi svoju mladost, pre
nego što propadne. A i ja imam radost života u sebi!"
Sjajna glupačka postava, gde svaki pojedinac daje sve od
sebe, gde glumačka tehnika zadivljuje, a snažne emocije prosto ekspolodiraju i
nateraju publiku da ih i sama proživi. Posvećeno i bez ikakvih kalkulisanja i
dodvoravanja, glumci su sa publikom podelili ono što su imali. Zato i ne treba
da čudi gromoglasni aplauz koji se prolomio na kraju predstave.
Ovo je još
jedna od predstava koja nikako ne bi trebalo propustiti. S ovako angažovanim
predstavama, Bitef teatar se pozicionirao među najozbiljnije pozorišne kuće u
gradu. Kuće, koje imaju šta da ponude onima koje žele nešto više od pučke
zabave.
Trupa
okupljena oko ove predstave, posle izvođenja Aveti u Bitef teatru 16. marta, spakovala
je kofere i uskoro kreću na turneju!
ULOGE:
Gospođa
Alving - MIRJANA KARANOVIĆ
Engstrand - BRANKO CVEJIĆ
Pastor - SLOBODAN BEŠTIĆ
Osvald - MILAN MARIĆ
Regina - JOVANA
GAVRILOVIĆ
AUTORSKI
TIM:
REDITELJ:
ANDREJ NOSOV
DRAMATURG:
VUK BOŠKOVIĆ
PRODUCENT:
JANKO DIMITRIJEVIĆ
SCENOGRAFKINJA:
MIRNA LER
KOSTIMOGRAFKINJA:
LEJLA HODŽIĆ
KOREOGRAF:
NIKOLA TOMAŠEVIĆ
DIZAJNER
SVETLA: djuralight
Hartefakt,
Budva Grad teatar, Festival MESS Sarajevo, Bitef Teatar
Нема коментара:
Постави коментар