
Tramvaj se blago ljuljao i sporo prelazio preko starog mosta. Sava
ispod njega je mirno tekla. Gazili smo jesenje lišće u svom bojama, a
snažan novembarski vetar besno ga je bacao na fasade kompleksa poznatog
pod imenom Staro sajmište.
Neka žena je užurbano prostirala veš, a uplašeno kuče, tamo negde, iz zapećka, podmuklo režalo. Uputili smo se u jedan umetnički atelje, u potrazi za jednom zanimljivom pričom, u kojoj vino igra značajnu ulogu. Već izdaleka, atelje je isijavao nekom vanzemaljskom svetlošću, nekom toplinom, poput bogate novogodišnje jelke, toliko u suprotnošću s mrakom, koji je oko njega vladao. Stresli smo se od novembarske studeni i žurno pokucali na vrata ateljea.
Нема коментара:
Постави коментар