среда, 16. октобар 2019.

BITEF U PARIZU 2019.




TRIBINA:

MIRA TRAILOVIĆ
1924 – 1976 – 1983 – 1989
Pre i posle svega — jeste teatar

Kulturni centar Republike Srbije u Parizu, Francuska




 

U godini obeležavanja tri dekade postojanja i rada Bitef teatra, u Kulturnom centru Republike Srbije u Parizu, 5. oktobra je održana tribina Mira Trailović; 1924 – 1976 – 1983 – 1989; Pre i posle svega — jeste teatar

Mira Trailović već trideset godina nije sa nama...
 
Autori i učesnici tribine bili su: Vesna Bogunović, teoretičarka umetnosti i medija i umetnički sekretar Bitef teatra i Miloš Latinović, knjževnik i direktor Bitef teatra. Specijalna gošća i ućesnica, Kristin Amon-Sirežol (Christine Hamon-Sirejols), profesor emeritus studija pozorišta i izvođenja na Univerzitetu Nova Sorbona Pariz 3.

U samom centru francuske prestonice u središtu pešačke zone u ulici San Martin preko puta jednog od najvećih svetskih muzeja savremene umetnosti Žorž Pompidu toplo nas dočekuju Nataša Milovanović, koordinatorka programa i Bojana Ćuća, koordinatorka za projekte. Ubrzo stižu v.d. direktora Marija Nestorović, treći sekretar naše ambasade u Francuskoj, filmska rediteljka Irena Bilić, osnivaćica i direktorka filmskog festivala Evropa oko Evrope i naša gošća večeri Kristin Amon-Sirežol, predsednica žirija ovogodišnjeg 53. BITEFA

U toku je manifestacija Bela noć, kada pariski muzeji, galerije i umetničke zbirke otvaraju svoja vrata i pokazuju javnosti ono najbolje što imaju

Naš kulturni centar te večeri dovodi ponovo Miru Trailović na tlo Francuske i u grad u kome je često boravila, živela deo svog života kako profesionalnog, tako i privatnog... iz njenog teatra u Beogradu, sa skvera koji nosi njeno ime.

Tribinu je otvorila Marija Nestorović, dok je konsekutivni prevodilac bila Irena Bilić.

Vesna Bogunović počinje brojevima: 1924 – 1976 – 1983 – 1989, kojima  evocira bogatu profesionalnu istoriju ove velike umetnice i kulturne radnice: godinu njenog rođenja; Teatar Nacija na 10. BITEFU, Mira Trailović na čelu Svetskog pozorišnog festivala (Pariz i Nansi), osnivanje Bitef teatra.

Vraća se na 60te, hladni rat, vreme političkog i kulturno-umetničkog otvaranja Jugoslavije, na period u kome nastaju BITEF u Jugoslaviji i Svetski pozorišni festival u Francuskoj – dva antiimperijalistička, antifašistička i antiburžoaska festivala koja su hrabro, maštovito i lucidno gradila mostove između dva ideološki duboko podeljena dela sveta: između zapadnog i istočnog bloka, kreiravši jedinstvena mesta za sastanak i razmenu umetnika. 

Zalažući se uvek za nove i otvorene kulturološke prostore Mira Trailović je, u stalnoj borbi sa provincijalnim duhom, duhovnom prazninom i samoizolacijom, otvorila veličanstvena vrata novim pozorišnim trendovima celog sveta. Izgradila je naše intelektualne veze sa svetom i obratno, ostvarila izvanredne kontakte, srušila fiksirane umetničke hijerarhije. Njen doprinos razvoju srpske scene je nemerljiv. Vođena idejama istine i osvajanja slobode, uvodeći duh kosmopolitizma, građanstva i urbanost umela je da sanja i ostvari svoje snove –na dobrobit svih nas.

Kristin Amon Sirežol je dala komentar ideje Mire Trailović kao osnivačice BITEFA da pozorište treba da bude autentičan odraz zbivanja u realnosti kao i da ima moć da utiče na promenu svesti gledalaca govorivši o programima 52 i 53. BITEFA.  Kao izuzetno važno je istakla da je beogradski festival  skup vrednosti, odnosno umetnički projekat koji ne saopštava konačne istine o teatru i ne prikazuje, već otvara i problematizuje neka od najosetljivijih pitanja savremene javne sfere koja se proizvode, pojavljuju ili prikrivaju u posebnim svetovima razlika i raskola u umetnosti. Svaki BITEF svojom koncepcijom i programom odražava duh vremena, određeni duhovni i umetnički presek teatarskih istraživanja i avangardnih kretanja, sa generalnom idejom promocije novih pozorišnih tendencija

Pohvalivši digitalizaciju materijala festivala (http://digitalniarhivbitefa.unilib.rs/) podsetila je na prve godine festivala kada su pozivani tada nepoznati a danas vodeći umetnici kao što su Peter Stein, Luca Ronconi, Youri Lyoubimov, Nuria Espert, Roger Planchon, Ariane Mnouchkine, Living Theatre, Bread and Puppet, Robert Wilson, la Mama, Alwin Nikolais,  Merce Cunningham,  Pip Simmons theatre groupe, Shuji Terayama, Efros  Tovstonogov, Lev Dodin, Bob Wilson, Pina Bausch, Tadeusz Kantor, Jerzy Grotowski,  Sankai Juku...

Miloš Latinović je govorio o značaju koncepta uvezivanja BITEFA i teatra, kao i o jedinstvenosti Mire Trailović kao teatarskog poslenika i začetnika principa kulturne diplomatije. Svojom originalnom idejom osnivanjem BITEFA, u zemlji koja se ugnjezdila na razmeđi nepomirljivih svetova pokazala je da kultura ne može biti zaustavljena na bilo kojoj državnoj granici. Latinović je naglasio da je svojim shvatanja teatra, Mira Trailović njegovu generaciju naučila da se vredi žrtvovati za teatar, da se vredi lično poniziti zarad opšteg dobra i u konačnom da je umetnost važnija čak I od života.

Pet foto/video prezentacija arhivskih umetničkih materijala je pratilo tribinu. Tokom razgovora posetioci su imali priliku da pogledaju foto prezentaciju iz života Mire Trailović, iz programa 10. BITEFA, video prilog sa imenovanja Mire Trailović za umetničku direktorku Svetskog pozorišnog festivala u Nansiju, video prilog sa svečanog otvaranja Bitef teatra i obraćanja Mire Tailović i video inserte iz svih predstava Bitef teatra od osnivanja do danas.


Autorski tim: Miloš Latinović, Vesna Bogunović, Jelena Stojanović, Nenad Šugić; saradnice: Maja Ćuk, Marija Nedeljkov, Lidija Horvat, Kristina Stevanić, Ana Stefanović; prevod na francuski: Jelena Nikolić; PR: Slavica Hinić
 
Program je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije


Napred, ovo je vaše vreme, vaš prostor, vaša sloboda...u ime umetnosti danas i svega pre, posle i oko nje
Mira Trailović, na otvaranju Bitef teatra, 3. marta 1989. godine

O Miri Trailović (22. januar 1924 – 7. avgust 1989) nije moguće govoriti a da se ne istakne značaj, prisustvo i uloga francuske kulture u njenoj porodici, životu i profesionalnom radu. Ćerka francuskih studenata, kasnije profesora francuskog jezika i književnosti, odrastala je u i uz Jugoslaviju a živela je i stvarala kao građanka sveta. U specifičnim okolnostima viđenju jednosmernog puta socijalizma rekla je ne, izmislila je Beogradski internacionalni teatarski festival – BITEF, dovela Teatar nacija u Beograd, čiji je umetnički direktor postala 1983. i na temeljima svetskih dimenzija ta dva festivala iznedrila je Bitefov teatar u Beogradu 1989. godine.

Multikulturalna Francuska, otvorenih vrata za umetnike i uticaje iz različitih delova sveta, bila joj je više nego prijateljska zemlja. To je bila njena druga domovina, koja je slobodu postavila među osnovne vrednosti svoje istorije i društva. 

Mira Trailović je u tom duhu stvarala Atelje 212, Bitef, Bitef teatar,  program 20, i 21. Festivala u Nansiju. 

Večeras je dovodimo ponovo na tlo Francuske i u grad u kome je često boravila, živela deo svog života kako profesionalnog, tako i privatnog... iz njenog teatra u Beogradu, sa skvera koji nosi njeno ime.

Dostojanstvena, odgovorna, kritički samosvesna, uporna, optimistična, odana, snažna, izrazito istrajna, elegantna, tajanstvena, lucidna, šarmantna i nasmejana

Evociramo sećanja na bogatu profesionalnu istoriju ove velike umetnice i kulturne radnice i na njeno radijsko, pozorišno, televizijsko i životno iskustvo.

Prirodno su se nametnule brojke – godine koje nas vode kroz tribinu:

1924 – godina rođenja Mire Trailović
1976 – Teatar nacija na 10. BITEFU
1983 – Mira Trailović i Teatar nacija u Nansiju
1989 – osnivanje Bitefovog pozorišta, Teatra širokog spektra različitih sadržaja za koji se Mira zalagala od samog početka svog rada i scene kao otvorene platforme za raznovrsne umetničke izraze, koji se ne samo duboko prožimaju sa drugim umetničkim senzibilitetima, već ukazuju i na vrednosti koje određuju i kreiraju naše vreme


1924



Rođena je kao ćerka Andreja Milićevića koji je preveo više od 36 dela francuskih klasika i Radmile Simić, profesorke francuskog jezika. Deda joj je bio Milan Simić, upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu. Privilegiju da odrasta u domu obrazovanih roditelja i predaka, shvatala je i kao breme, jer je uvek morala da ispunjava i njihova, a ne samo svoja očekivanja. Marljiva učenica Druge ženske gimnazije u Beogradu, srednje muzičke i glumačke škole, Mira Trailović je najpre završila Muzičku akademiju, a potom je, po želji oca arhitekte, upisala arhitekturu, ali je odustala nakon dva semestra. Na drugoj godini studija napustila je Tehnologiju, a Istoriju umetnosti pred sam diplomski ispit. Privlačili su je televizija, drama, režija i pozorište, te je 1950. godine završila Visoku filmsku školu, a prvi debi imala je dve godine pre diplomiranja.

Diplomirala je režiju 1956. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Kasnije je na istom fakultetu bila i profesor radio režije više godina.

U mladosti, 1944. godine Mira Trailović je između ostalog bila i spikerka i urednica Dramskog programa Radio Beograda. Čitali smo na radiju pisma koja su stizala s fronta i odlazila na front, obaveštenja o ratu koji je još trajao. Predstavljali smo ljudima jedinu mogućnost da nešto saznaju o svojima (intervju sa Mirom Trailović, TV novosti, 1977. godine).

U Radio Beogradu je režirala oko sedamdeset radio drama, ali i upoznala Dragoljuba Gucu Trailovića, tadašnjeg spikera, a kasnije dopisnika Politike iz Pariza i prvog čoveka ove kuće, čije je prezime uzela na venčanju.

Njenom režijom Fausta, 12. novembra 1956. godine u sali sa 212 stolica, u dvorani nekadašnje novinske kuće Borba počeo je da živi jedan novi svet – otvoreno je avangardno pozorište Atelje 212. Bila je jedan od osnivača, a potom dugogodišnji upravnik Ateljea 212. Izuzetnom energijom stvorila je od Ateljea 212 kultno mesto.

Jedna nova epoha je počela. Pod njenim vođstvom Atelje je probijao granice Jugoslavije i vremenom postao pozorište poznato svuda u svetu, kao i prvo pozorište sa područja SFRJ koje je pozvano da gostuje u SAD posle Drugog svetskog rata.  Glumci Ateljea 212 gostuju u zemljama u kojima je do tada bilo nemoguće čuti srpsko-hrvatski jezik.
Pozorišna rediteljka, čiji komadi su uvek bili avangardni, grozila se te reči, ali ti komadi su zaista unosili nove kulturne i političke trendove u pozorišni život Beograda. Kao rediteljka, prvi put je predstavila beogradskoj publici najznačajnija imena svetske pozorišne avangarde – Joneska, Sartra, Olbija. Otkrila je publici nove domaće pisce, postavila dela Dušana Kovačevića, Aleksandra Popovića. Revolucionarne 1968. Godine, domaća publika ostaje bez teksta nakon izvođenja hipi mjuzikla Kosa u njenoj režiji. To je bila prva postavka u Evropi danas kultnog mjuzikla posle američke praizvedbe.

Režirala je više od trideset značajnih predstava, među kojima se posebno ističu: Iza zatvorenih vrata, Don Žuan u paklu, Čudo u Šarganu

U njeno vreme Atelje je popularnim i kontroverznim predstavama poput Kafanica, sudnica, ludnica, u velikoj meri pomerao granice slobode izražavanja u političkom smislu.

Zajedno sa Jovanom Ćirilovim i drugim saradnicima inicirala je osnivanje jednog od najvećih evropskih pozorišnih festivala – BITEF-a, koji je nastao 1967. godine u Ateljeu 212 i čiji je umetnički direktor bila od 1967. do smrti. U vreme hladnog rata, ovaj festival novih pozorišnih tendencija bio je jedinstveno mesto na kome su se susretali umetnici sa obe strane gvozdene zavese i razmenjivali iskustva. Njeni i gosti Beograda bili su: Semjuel Beket, Piter Bruk, Žan-Pol Sartr, Bob Vilson, Living teatar, Pina Bauš, La Mama, Grotovski i mnogi drugi, koji su doneli dah velikog sveta u našu sredinu i postavili Beograd na značajno mesto međunarodne pozorišne scene.

Festival je njenim zalaganjem osnovao svoje – BITEF-ovo, odnosno – Mirino pozorište – teatar koji od 20. BITEF-a organizuje festival i vodi programsku politiku u duhu BITEF-a.

Umetnost počinje tamo gde se slože neke tajanstvene i nepoznate sile unutar čoveka i epohe. Srećna sam što će Beograd imati još jedno mesto gde će umetnici i gledaoci pokušavati da tu tajnu, ljudskog postojanja, katkada dotaknu (deo govora Mire Trailović na otvaranju teatra)

Govorila je da ne mari za nagrade iako joj laskaju, a toliko ih je dobila. Stizale su sa svih strana, što se uklapalo u njeno opredeljenje – građanke sveta: Italijanski viteški orden koji joj je uručio predsednik Italije Giuzeppe Saragat, Orden Legije časti u rangu Komandanta, koji joj je predao francuski ministar kulture Jack Lang, priznanja Udruženja američkih pozorišnih umetnika, Međunarodnog instituta za pozorište (L’Institut International du Théâtre ITI), Oktobarska nagrada, Joakim Vujić, Sedmojulska, ambasade Nemačke za doprinos na polju kulture, nagrade bugarskog i čehoslovačkog društva samo su neke od zvaničnih pohvala rada Mire Trailović.

 

Umrla je ophrvana bolešću, u Beogradu 7. avgusta 1989. godine, nekoliko meseci nakon što je dobila svoje pozorište. Sahranjena je na Novom groblju po sopstvenoj želji samo u prisustvu porodice i najbližih prijatelja.

Ubrzo zatim prostor ispred Bitef teatra dobio je ime Skver Mire Trailović.
Velika scena Ateljea 212 od 2014. godine (devedeset godina od rođenja i dvadeset pet od smrti) nosi ime Mira Trailović.
2016. godine je u Kraljevu, u foajeu Kraljevačkog pozorišta, otkrivena spomen ploča Miri Tailović.
Muzej pozorišne umetnosti Srbije objavio je knjigu Feliksa Pašića: Mira Trailović, gospođa iz velikog sveta.

Kada su Eugena Joneska / Eugène Ionesco 1971. godine pitali šta je video u Beogradu, odgovorio je: Miru Trailović. Zar to nije sasvim dovoljno?






1976

 Iz uvodnika kataloga 10. BITEFA
TEATAR NACIJA I DESET BITEFA

Kao u nekom pozorišnom komadu, BITEF preuzima septembra 1976. godine ulogu Teatra nacija. Teatar nacija, koji se od prošle godine otisnuo iz Pariza, u kome je osnovan i počeo svoj uzbudljiv život glumca-lutalice u Varšavi, ove godine se u septembru zaustavlja u Beogradu.

Oba festivala imaju svoju prošlostTeatar nacija je 50-tih i 60-tih godina otkrivao vrednosti širom sveta, a BITEF nekako u isto vreme kada je Teatar nacija privremeno ugasio svoje svetlosti (1967/68), nastavio je da traga za novim tendencijama koje su se javljale na prelazu 60-tih i 70-tih godina našeg veka.

Po pozornicama, slobodnim prostorima, sportskim halama i ulicama Beograda skupljaće se publika našeg grada i svih gradova sveta da vide glumce iz bliskih i dalekih zemalja. Beogradska publika dolaziće u salu sa devetogodišnjim iskustvom BITEF-a. Više nego ranijih godina među našom publikom naći će se brojna inostrana publika (u liku teatrologa, kritičara, dramskih pisaca i omladine) privučena zvučnom titulom Teatra nacija.

Mira Trailović i Jovan Ćirilov

Članovi Međunarodnog komiteta Teatra nacija:
Jean-Louis Barrault, predsednik, Suresh Avasthi, Eugenio Barba, Maurice Bejart, Radu Beligan, Saulo Benavente, Benno Besson, Enrikue Buenaventura, Antonio Buero-Vallejo, Galal El-Sharkavi, Núria Espert, Jerzi Grotovski, John Houseman, Ю́riй Petróvič Lюbímov (Yury Lyubimov), Harold Prince, Jean-Louis Rouk, Vhole Soiinka, Peter Stein, Giorgio Strehler, Efua Sutherland, Jozef Svoboda, Mira Trailović, Jesaja Veinberg, Arnold Vesker

 



1983

Svetski pozorišni festival u Nansiju, koji je burnih 60-tih  osnovao Jack Lang, tada ministar culture, 1983. godine broji svoje dvadeseto izdanje. Umetnički pravac je prvi put poveren stranoj ličnosti - Jugoslovenki Miri Trailović, direktorki i osnivačici BITEF-a.

Pariz i Beograd su ovim festivalima hrabro, maštovito i lucidno gradili mostove između dva ideološki duboko podeljena dela sveta: između zapadnog i istočnog bloka, kreiravši jedinstvena mesta za sastanak i razmenu umetnika.  Dva antiimperijalistička, antifašistička i posebno antiburžoaska festivala čiji su počeci u postkolonijalnim godinama kada još uvek dominiraju diktature na planeti, a demokratije još uvek veoma krhke, uvodeći duh kosmopolitizma, građanstva i urbanosti kao vrednosti.tražili su pravo za svoje snove i istraživanja utopija uz neprekidnu borbu protiv konformiizma. Pozivaju, tada učaurenoj publici, nepoznate umetnike kao što su Peter Stein, Luca Ronconi, Youri Lyoubimov, Nuria Espert, Roger Planchon, Ariane Mnouchkine, Living Theatre, Bread and Puppet, Robert Wilson, la Mama, Alwin Nikolais,  Merce Cunningham,  Pip Simmons theatre groupe, Shuji Terayama, Efros  Tovstonogov, Lev Dodin, Bob Wilson, Pina Bausch, Tadeusz Kantor, Jerzy Grotowski,  Sankai Juku..., koji su zauzeli vodeća mesta na svetskoj pozornici otvorivši veličanstvena vrata  novim pozorišnim trendovima celog sveta


Iz knjige Feliksa Pašića: Mira Trailović, gospođa iz velikog sveta, Muzej pozorišne umetnosti Srbije, 2006:



1989

 BITEF TEATAR

Teatar na Skveru Mire Trailović, jedna je od ključnih tekovina BITEF-a. Nastao na inicijativu Mire Trailović, u vrlo specifičnom, burnom i delikatnom periodu 90-ih, svečano je otvoren, kao ustanova kulture od značaja 3. marta 1989. godine. 

Bitefovo neuhvatljivo pozorište, bez stalno zaposlenog umetničkog ansambla, sasvim nove energiije i strasti, neguje drugu / drugačiju scensku delatnost u domaćoj produkciji. Za taj stvaralački duh moglo bi se reći da u velikoj meri zavisi od geneologije.

Bitefovski nekonformizam okupio je oko sebe mnogobrojne stvaraoce, pozorišne trupe i umetnike-istraživače, kako iz institucionalne, tako i sa alternativne teatarske scene čiji rad predstavlja iskorak iz tradicionalnih i utvrđenih granica umetničkog izraza i mišljenja

Bitef teatar ne održava status kvo stalnog repertoara već se, kao pozorište koje misli, govori i sporazumeva  jezikom budućnosti, kreće kroz višeslojne i razuđene pozorišne koncepcije, insistira, otvara i problematizuje sporna pitanja naglašavajući ulogu teatra u učestvovanju i normiranju javne sfere. Okrenuto je istraživačkim praksama, ispitivanju granica pozorišnog izraza i inovativnoj, mladalačkoj, otvorenoj sceni, razvijajući tako potpuno novu i drugačiju umetničku scenu na našim i ex jugoslovenskim prostorima.

Duboko svestan društvene stvarnosti, od burnih i bolnih devedesetih, preko zastrašujućeg turbo-folk eha građanskih ratova, Hakslijevog i Orvelovog novog sveta, nestanka građanske klase i oproštaja od XX veka, Bitef teatar je aktivno uključen u brojna i radikalna drtvena zbivanja, postoji i traje kao specifičan scenski prostor u svetu fascinantne dinamike, koji u eri globalizacije prolazi kroz naizgled lagodne, a ustvari duboke, dramatične godine relativnih sloboda, ubrzanog razvoja tehnologija, dominacije novih medija i komercijalne kulture ‒ potrošačkog stila života otuđenog pojedinca, u latentnom strahu od nepoznatog, od neizvesnosti, nesagledivih promena i njihovog uticaja.

Problematizujući teme koje se tiču pojedinca koji živi i čini društvenu zajednicu, jedan od važnijih ciljeva Teatra je i emancipacija tih individua kao samosvesnih subjekata, podsticanje individualnog, učešće pojedinca i njegov lični izbor.



KRISTIN AMON-SIREŽOL (Christine Hamon-Sirejols) je profesor emeritus studija pozorišta i izvođenja na Univerzitetu Nova Sorbona - Pariz 3. Objavila je sledeće knjige: Konstruktivizam u teatru (Le Constructivisme au théâtre), edicija Arts du spectacle, izd. CNRS-a, Pariz, 1992, drugo izdanje 2004; Višnjik (La Cerisaie), edicija Etudes littéraires, PUF, Pariz, 1992; Film i teatralnost (ur.) (Cinéma et théâtralité), Alea, Lion, 1994; Spektakularno (ur.) (Le Spectaculaire), Alea, Lion, 1997; Pozorište: zvučni prostor, vizuelni prostor (ur.) (Théâtre: espace sonore, espace visuel), Alea, Lion, 2003. Autorka je mnogih članaka o ruskom teatru (od Mejerholda do Bogomolova), i o savremenom teatru (Patris Šero, Piter Bruk, Peter Štajn, Robert Vilson, Tomas Ostermajer, Žorž Lavodon, Ivo van Hove itd.).

Najnovije publikacije: „Populizam ili demagogija: stanje pozorišta u Francuskoj“ (“Populisme ou démagogie: la situation du théâtre en France”), Critical stages 2018; „Pitanje populizma u pozorištima bivšeg sovjetskog bloka“ (“La question du populisme dans les théâtres de l’ex-bloc soviétique”), EASTAP konferencija, Univerzitet Nova Sorbona - Pariz 3, oktobar 2018; „Scene Teherana (36. Internacionalni pozorišni festival FADJR)“ / (“Scènes de Téhéran (le 36ème festival FADJR de théâtre)” , Anijer teatral, Montréal, 2019.



*Glavni program 10. BITEFA

149  Madeleine Renaud et Jean-Louis Barrault: La vie offerte
150 Moskovskiй teatr dramы i komedii na Taganke / Drama Theatre on Taganke (Moscow, The Union of Soviet Socialist Republics); W. Shakespeare: Gamlet (Hamlet); direction: Ю́riй Petróvič Lюbímov 
(Yury Lyubimov);(Grand Prix)
151 Moskovskiй teatr dramы i komedii na Taganke / Drama Theatre on Taganke (Moscow, The Union of Soviet Socialist Republics); Boris Vasilьev: A zori zdesь tihie (The Dawns here are Quiet); direction: Ю́riй Petróvič Lюbímov (Yury Lyubimov)
 152 Moskovskiй teatr dramы i komedii na Taganke / Drama Theatre on Taganke (Moscow, The Union of Soviet Socialist Republics); John Reed: Desяtь dneйkotorыe potrяsli mir (Ten Days that Shook the World); direction: Ю́riй Petróvič Lюbímov (Yury Lyubimov)
153  La Compañia Núria Espert (Barcelona, Spain); Ramón del Valle-Inclán: Divinas Palabras (Divine Words); direction: Víctor García
154  Schiller Theater (West Berlin, Federal Republic of Germany); Samuel Beckett: Warten auf Godot (Waiting for Godot); direction: Samuel Beckett
155  Odin Teatret (Holstebro, Denmark); Come! and the Day will be ours; Eugenio Barba and collective
156  El Centro Universitario de Teatro (Mexico City, Mexico); Luis de Tavira, Julio CastilloHéctor Mendoza: Santa – based on the novel by Federico Gamboa; direction: Luis de Tavira
157  Centre international de créations théâtrales (Paris, France); Les Iks (The Ik); direction: Peter Brook (Grand Prix)
158  Théâtre national populaire (Villeurbanne, France); Marivaux: La Dispute (A Matter of Dispute); direction: Patrice Chéreau
159  Das Schauspielhaus Hamburg (Hamburg, Federal Republic of Germany); W. Shakespeare: Othello; direction: Peter Zadek
160  Teatr Powszechny (Warsaw, Poland); Stanislawa Przybyszewska: Sprawa Dantona (The Danton Case); direction: Andrzej Wajda
161  Byrd Hoffman Fondation (New York, United States of America); Robert Wilson, Philip Glass: Einstein on the Beach; direction: Robert Wilson (Grand Prix)
162  Joint Stock Theatre Group (London, United Kingdom); Heathcote Williams: The Speakers; direction: William Gaskill, Max Stafford-Clark
163  Club-Teatro: Rem & Cap Proposte (Roma, Italy); Sacco (The Sack); direction: Claudio Remondi, Ricardo Caporossi
164  Þjóðleikhússins (National Theatre, Reykjavik, Island); Inouk (Inouk – The Man); direction: Brynja  Kristjana Benediktsdóttir
165  Mladinsko Gledališče (Ljubljana, Yugoslavia); Dušan Jovanović: Žrtve mode Bum-Bum (Victims of the Bang Bang Fashion), direction: Dušan Jovanović
166  Mabou Mines (New York, United States of America); The Saint and the Football Players; conception and direction: Lee Breuer
167 Jugoslovensko dramsko pozorište / Yugoslav Drama Theatre (Belgrade, Yugoslavia); Marin Držić: Dundo Maroje; direction: Miroslav Belović
168 Ljudsko Gledališče (Celje, Yugoslavia); Dušan Jovanović: Igrajte tumor v glavi in onesnaženje zraka (Play Tumour in the Head and the Air-Pollution); direction: Ljubiša Ristić
169  Bread and Puppet Theatre (Vermont, United States of America); Opera White Horse; direction: Peter Schumann (Audience Award)


U okviru obeležavanja trideset godina postojanja teatra i 30 godina od odlaska Mire Trailović, Bitef teatar je u martu realizovao multimedijalnu izlozbu I dalje u zaveri sa pozorišnim duhom – Izloženi teatar – izložba u teatru, posvećenu istoriji pozorišta i u okviru izložbe segment posvećen Miri Trailović.

U ovom segmentu pored dokumentarnih fotografija iz privatnih i javnih arhiva, upoznajemo Miru i kroz ekskluzivne audio intervjue sa njenim bliskim prijateljima i saradnicima, koji se mogu poslušati preko mp3 plejera ili pametnih telefona očitavanjem QR koda pored imena sagovornika.

Izložba je u septembru otvorila treće izdanje Tanz Platz festivala (Kulturni centar Novi Sad) u Kulturnoj stanici Svilara. Krajem novembra gostovaće u Savremenoj galeriji u Subotici u okviru jedanaestog festivala Pozorišta „Kosztolányi Dezső”: Desiré Central Station 2019.


Нема коментара:

Постави коментар