уторак, 4. април 2017.

Proizvod u Bitef teatru



"U Rej­ven­hi­lo­voj dra­mi Pro­iz­vod, pro­du­cent Džejms ube­đu­je glu­mi­cu Oli­vi­ju da pri­hva­ti ulo­gu u nje­go­vom no­vom fil­mu. To­kom jed­no­ča­sov­nog su­sre­ta – što je ujed­no i vre­me tra­ja­nja ove pred­sta­ve, on joj de­talj­no pre­pri­ča­va rad­nju fil­ma: to je o lju­bav­na ve­za iz­me­đu En­gle­ski­nje Ej­mi, ko­ja je za­po­sle­na u re­klam­nom ode­lje­nju ve­li­ke te­le­ko­mu­ni­ka­ci­o­ne kom­pa­ni­je, i Mu­ha­me­da, pri­pad­ni­ka Al Ka­i­de, ko­ji je po­slat u Lon­don sa za­dat­kom da or­ga­ni­zu­je te­ro­ri­stič­ki na­pad.


Rej­ven­hil se u ovom ko­ma­du na pr­vom me­stu ob­ra­ču­na­va sa ho­li­vud­skom in­du­stri­jom.  On raz­ot­kri­va ten­den­ci­o­znu po­vr­šnost pri­ka­zi­va­nja su­štin­skih te­ma, po­put sa­vre­me­nih rat­nih su­ko­ba i lju­bav­nih od­no­sa, u ho­li­vud­skoj pro­duk­ci­ji. Ru­ga se tri­vi­jal­no­sti za­ple­ta i ša­blon­skim di­ja­lo­zi­ma, ve­što ih po­dra­ža­va­ju­ći. 


Tre­ba sva­ka­ko po­me­nu­ti i da u ovom Rej­ven­hi­lo­vom ko­ma­du je­dan od dva li­ka na sce­ni, glu­mi­ca Oli­vi­ja, ne­ma ni jed­nu re­pli­ku! 


Ak­tu­el­nost ko­ma­da či­ni Pro­iz­vod Mar­ka Rej­ven­hi­la vi­še ne­go ade­kvat­nim šti­vom za scen­sko iz­vo­đe­nje na bi­lo ko­joj svet­skoj sce­ni, pa i kod nas. Do­ga­đa­ji ko­je opi­su­je, ugao iz ko­jih ih po­sma­tra, na­čin na ko­ji ih sa­gle­da­va i sa­ma neo­bič­nost for­me, pre­po­ru­ka su za ovaj ino­va­tiv­ni ko­mad u ko­jem će sva­ko pre­po­zna­ti vre­me u ko­jem ži­vi­mo", izjavio je Ivan Tomić.

Ova pre­mi­je­ra pred­sta­vlja pra­i­zved­bu ko­ma­da Pro­iz­vod u Sr­bi­ji i ovom de­lu Bal­ka­na.

MARK REJ­VEN­HIL je ro­đen, 1966. u Hej­vorts Hi­tu (Za­pad­ni Sa­seks). Stu­di­rao je dra­mu i en­gle­sku knji­žev­nost na Bri­stol­skom uni­ver­zi­te­tu. Naj­pre raz­mi­šlja o glu­mi, ali ubr­zo se po­sve­ću­je re­ži­ji stu­dent­skih pro­duk­ci­ja. Nje­gov pr­vi an­ga­žman je na me­stu ad­mi­ni­stra­tiv­nog asi­sten­ta u So­ho Po­li­ju, no­vom po­zo­ri­štu za pi­sce, a po­tom po­sta­je ne­za­vi­sni re­di­telj. Pre­da­vao je dra­ma­tur­gi­ju i ra­dio u Fin­bo­ro po­zo­ri­štu. Uoči Bo­ži­ća 1994. re­ži­ra ko­mad Ivi­ca i Ma­ri­ca. Za­tim se vra­ća u Lon­don i za­jed­no sa Luj­zom Mul­vej stva­ra niz krat­kih erot­skih ko­ma­da Po­ka­za­ću ti moj. Sle­di ko­mad Fist (1995), u ko­jem dva mu­škar­ca de­set mi­nu­ta pri­ča­ju o sek­su. Upo­zna­je re­di­te­lja Mak­sa Sta­for­da ko­ji od Rej­ven­hi­la tra­ži ce­lo­ve­čer­nji ko­mad, či­ji pr­vi na­crt je za­vr­šen u pro­le­će 1995, pod rad­nim na­slo­vom Je­be­na Da­ja­na, ka­sni­je pre­i­na­če­nim u Shop­ping & Fuc­king (1996). Od­lu­ču­je da se ipak opro­ba i u glu­mi, i mo­no­dra­mom Pro­iz­vod, de­bi­tu­je na Edin­bur­škom fe­sti­va­lu – Frin­ge 2005. Na­pi­sao je još pet ce­lo­ve­čer­njih ko­ma­da: Fa­ust je mr­tav (Fa­ust is Dead, 1997), Švr­lja­nje (Sle­e­ping Aro­und, 1998), Ta­šna (Hand­bag, 1998), Po­la­ro­i­di (So­me Ex­pli­cit Po­la­ro­ids, 1999), Mot­her Clap’s Molly Ho­u­se, 2001.


ĐOR­ĐE KRI­VO­KA­PIĆ je ro­đen u Be­o­gra­du 1938, gde je za­vr­šio sred­nju ško­lu i Fi­lo­lo­ški fa­kul­tet – od­sek za an­gli­sti­ku. Rad­ni vek je pro­veo uglav­nom u Ju­go­kon­cer­tu (se­kre­tar BE­MUS-a, 11 go­di­na) i i NO­LIT-u (ured­nik za pre­ve­de­nu knji­žev­nost, 11 go­di­na). Upo­re­do se ba­vi i pre­vo­đe­njem. Go­vo­ri en­gle­ski i fran­cu­ski, a slu­ži se ru­skim, špan­skim i polj­skim. Pre­vo­di su mu ob­ja­vlji­va­ni u mno­gim zna­čaj­nim knji­žev­nim li­sto­vi­ma i ča­so­pi­si­ma. Član je Udru­že­nja knji­žev­nih pre­vo­di­la­ca i PEN-a u Sr­bi­ji i Fran­cu­skoj.

Va­žni­ji pre­ve­de­ni ro­ma­ni: Hju­go Ha­mil­ton Pe­ga­vi lju­di, Mar­tin Ej­mis Pu­to­kaz vre­me­na, Pi­ter Akrojd Po­sled­nji te­sta­ment Oska­ra Vajl­da, Kri­sto­fer Ho­up Naj­mrač­ni­ja En­gle­ska, Ri­čard Lu­ri Auto­bi­o­gra­fi­ja Jo­si­fa Sta­lji­na, Ro­nald Har­vud Dom (NO­LIT-ova na­gra­da za pre­vod kao i Na­gra­da „Gor­da­na To­do­ro­vić“), Džon Ban­vil Ke­pler, Džejms Džojs Da­blin­ci, Da­glas Gla­ver Ona, Pan Bu­ju­kas Čo­vek ko­ji je hteo da po­pi­je mo­re, Ar­tur Mi­ler Obič­na že­na i dru­gi. 

Naj­zna­čaj­ni­je pre­ve­de­ne dra­me: Edvard Bond – Spa­se­ni, Mo­re, Je­da­na­est ma­ji­ca, Lir, Nig­de ni­kog ne­mam; Ro­nald Har­vud – Na či­joj stra­ni, Maj­stor, Na rav­ne ča­sti, Ča­jan­ka kod Sta­lji­na, En­gle­ska tra­ge­di­ja; Mar­tin Mak­do­na – Sa­ka­ti Bi­li, Le­po­ti­ca Li­nej­na, Pil­low­man; Ri­čard Ka­li­no­ski – Zver na me­se­cu; Dejl Va­ser­man – Let iz­nad ku­ka­vič­jeg gne­zda; Pan Bu­ju­kas – Hi­pa­ti­ja; Edvard Ol­bi – Po­zo­ri­šni ko­mad o be­bi... Dra­me su iz­vo­đe­ne u Be­o­gra­du (Na­rod­no po­zo­ri­šte, Be­o­grad­sko dram­sko, Ju­go­slo­ven­sko dram­sko, Ate­lje 212, Po­zo­ri­šte „Da­dov“), u Sa­ra­je­vu, Du­brov­ni­ku, Ni­šu, Som­bo­ru, Zre­nja­ni­nu, Pod­go­ri­ci...

KA­TA­RI­NA GR­ČIĆ NI­KO­LIĆ rođena je u Be­o­gra­du, gde je 1993. za­vr­ši­la FPUD u Be­o­gra­du, od­sek Scen­ski ko­stim. Član je ULU­PUDS-a od 1995. Od 1994. ra­di kao asi­stent ko­sti­mo­gra­fa, a od 1999. kao ko­sti­mo­graf u Na­rod­nom po­zo­ri­štu u Be­o­gra­du. Re­a­li­zu­je ve­li­ki broj ko­sti­mo­gra­fi­ja za dra­me, ope­re i ba­le­te. Do­bit­nik je Na­gra­de za naj­bo­lji ko­stim na Po­zo­ri­šnim su­sre­ti­ma „Jo­a­kim Vu­jić“ 2000, za pred­sta­vu Ber­to­ve Ko­či­je ili Si­bi­la Ve­li­mi­ra Lu­ki­ća (Po­zo­ri­šte „Zo­ran Rad­mi­lo­vić“, Za­je­čar), kao i Na­gra­de Na­rod­nog po­zo­ri­šta u Be­o­gra­du za umet­nič­ki i rad­ni do­pri­nos 2016.  Uče­stvo­va­la je na za­jed­nič­kim iz­lo­žba­ma ULU­PUDS-a.

IVAN TO­MIĆ ro­đen je u Kra­gu­jev­cu 1972, gde je za­vr­šio osnov­nu ško­lu i gim­na­zi­ju. Glu­mu je di­plo­mi­rao na Fa­kul­te­tu dram­skih umet­no­sti u Be­o­gra­du, u kla­si pro­fe­so­ra Mi­len­ka Ma­ri­či­ća i Bra­ni­sla­va Mi­ću­no­vi­ća. Stal­ni je član an­sam­bla Be­o­grad­skog dram­skog po­zo­ri­šta. Od 1994. do da­nas, ostva­rio je pre­ko 50 pre­mi­je­ra u po­zo­ri­štu. Ra­di na fil­mu i te­le­vi­zi­ji. Re­dov­no sa­ra­đu­je sa Dram­skim pro­gra­mom Ra­di­ja Be­o­grad. Ra­dio je na Te­le­vi­zi­ji B92 kao vo­di­telj ma­ga­zi­na pop kul­tu­re „Bu­le­var B92“. Već tri go­di­ne  na­stu­pa sa  svo­jom sten­dap ko­me­di­jom Či­ča To­mi­će­va ko­li­ba.

MI­LE­NA PRE­DIĆ ro­đe­na u Pan­če­vu 1981. Di­plo­mi­ra­la na Fa­kul­te­tu dram­skih umet­no­sti u Be­o­gra­du, u kla­si pro­fe­so­ra Dra­ga­na Pe­tro­vi­ća. U sta­tu­su slo­bod­nog umet­ni­ka je igra­la na sko­ro svim sce­na­ma be­o­grad­skih po­zo­ri­šta, ostva­ri­va­la ulo­ge na fil­mu i te­le­vi­zi­ji. U slo­bod­no vre­me se ba­vi pro­duk­ci­jom i ka­stin­gom. Pr­vi put se opro­ba­la kao sce­na­ri­sta na krat­ko­me­tra­žnom fil­mu Za­let, ko­ji je bio se­lek­to­van na ve­li­kom bro­ju svet­skih film­skih fe­sti­va­la.


Gostovanje i beogradska premijera u Bitef teatru


7. april, 20h, Bitef teatar

Gam­ba i Kul­tur­ni cen­tar Pan­če­va

Mark Rej­ven­hil

PRO­IZ­VOD
Pre­veo Đor­đe Kri­vo­ka­pić

Autor pro­jek­ta IVAN TO­MIĆ
Ko­sti­mo­graf i sce­no­graf KA­TA­RI­NA GR­ČIĆ NI­KO­LIĆ
Kre­a­tiv­ni pro­du­cent MI­LO­RAD JO­VA­NO­VIĆ

Igra­ju: MI­LE­NA PRE­DIĆ i IVAN TO­MIĆ

Fo­to­graf Sa­nja Velj­ko­vić
Idej­no re­še­nje ka­ta­lo­ga i pla­ka­ta: Jo­van Tar­buk


(Pre­mi­je­ra: 22. mart 2017, Kul­tur­ni cen­tar Pan­če­va)


Нема коментара:

Постави коментар