понедељак, 29. фебруар 2016.

Hrabri novi svet briše granice!



 

Nekad se godinama čekalo da film dođe na FEST, pa onda još par dok se ne pojavi na redovnom bioskopskom repertoaru i na kraju deceniju kasnije na TV-u. 

Sećam se nekih osamdesetih, kada sam, da bih došao do karata za FEST, pobegao iz škole i stao u kilometarski dug red. Taj dan nisam došao do toliko željenih karata. Zato sam, sledećeg, a beše subota, prevario petle i sa sendvičima i termosom kafe zauzeo busiju ispred zabravljenih vrata Sava centar odsabajle. Beše težak minus. No, došao sam do karata. Sreći mojoj nigde kraja! U holu se između filmova strasno diskutovalo o odgledanim filmovima. U pres centar se išlo po biltene. Nema ljubavi bez patnje, kažu neki, smatrajući da je danas sve izgubilio čar jer je na „izvol’te“. 


"Ako ne idete ukorak sa vremenom, ono može da vas pregazi!"  naglasio je Jugoslav Pantelić.


No, bilo kako bilo, čini se da se FEST vraća svojim korenima. Sa zadovoljstvom konstatujem da mi se svi odgledani filmovi sviđaju. Malo me to i nervira. Tu nešto nije u redu! Kulturnik ima ambiciozni plan da odgleda četvrtinu festivalskih filmova i o tome vas informiše. 

Festival koji je počeo poletnim sloganom „Hrabar novi svet“ nanovo je takmičarski i društveno angažovan. Mali Berlinale. Četiri puta manji po opusu, ali nama tako dragocen.

Selektori su podigli jaku i dopadljivu konstrukciju, postavili moćne temelje i ostalo je samo da se šminka i unose detalji. 

FEST prati trendove, nije hermentičan, kao delom devedesetih, aktuelan je sa temama migracija, provokativan i revolucionaran. Prati sudbinu pojedinca koji se pobunio protiv ustaljenih normi, koji se probudio iz dremeža. Briše svakolike granice, sva ograničenja, šeta se, nonšalatno, po prostorima i vremenima. Prosto fascinira kako tu svoju temu vodilju FEST provlači kroz sve selektovane filmove, na ovaj ili onaj način, sugestivno svakako. I poučno, otrežnjujuće, zaceljujuće. Za sve one željne da prodiskutuju o odgledanom filmu, posle nekih projekcija, organizuju se razgovori u VIP salonu. U koji, što prećutatu, može da uđe ko god hoće. Još jedno brisanje granica! Bravo!
 

Jedna moja prijateljica reče mi: „Malo su teški filmovi! Nisam sačekala kraj filma“. Pa takav je i život, ali u svemu ima i trunke humora, trunke nade, podsticaja na činjenje. Dosta smo se zavaravali! Dosta smo spavali! I u tom smislu razumem i glamur i večernje toalete i crveni tepih i ulazak FEST-a u šoping molove. 

Ako FEST pridobije samo deset posto te nove publike za kvalitetne filmove obavio je sjajan posao!. 

Ako FEST nekog od onih, čiji su, možda, razlozi dolaska na festival čisto egzibicionističke prirode, s nekim od ovih filmova podstaknu na promišljanje dobro je!


Napomena: Ne pravite grešku i ne ograničavajte se samo na Sava centar. Sjajni filmovi i ista takva atmosfera je i u Kinoteci, DKC-u, Domu omladini, Fontani... Kada vidite toliko posvećene publike koja netremice prati filmove i u njima uživa, normalno je da se pitate: što propadoše svi ti divni bioskopi!


Samo napred, dobro je krenulo!

"FEST-ova publika će morati da se lagano privikavva na to da među prvima u svetu otkriva ono što će obeležiti kinematografsku godinu"poručio nam je Jugoslav Pantelić.

Нема коментара:

Постави коментар