четвртак, 23. јануар 2020.

PREMIJERA OPERETE VESELE UDOVICE U MADLENIANUMU



 
Četvrtak 13. februar 2020. – premijera


Četvrtak, 20. februar 2020. – prva repriza




Konferenciju je otvorio generalni direktor i umetnički direktor Opere i baleta Andreja Rackov, koji je istakao da je ovo delo izabrano baš zbog toga što ovu operetu smatraju “kraljicom operete” i što je izabrana ekipa koja garantuje hit predstavu. Madlenianum je kroz opsežne audicije izabrao izvođače i ovo se pokazalo kao pravi način u pripremi nove produkcije, jer smo tako došli do nekih umetnika koji prvobitno nisu bili u fokusu. Predviđa da je ova predstava "osuđena na uspeh".  

"Opereta je produkciono najzahtevnija, treba naći operske pevače koji znaju da glumce i glumce koji znaju da pevaju i uz to da svi znaju da igraju. No na probama sam ih viđao nasmejane i kolegijalne."

 
Dirigent Vesna Šouc Tričković, koja ima dugogodišnju saradnju sa Madlenianumom, jer rekla da se opereta kao žanr u muzičkom smislu ne razlikuje od opere, ali da je samo izvođenje sa govornim partijama i koreografskim numerama približava mjuziklu. Po pravilu opereta je uvek komična i dijalozi su jako važni u vođenju radnje. Pohvalila je učešće svih izvođača i horski ansambl koji vredno rade na pripremi ovog složenog dela, kao i korepetitore Draganu Anđelić Bunjac i Vladimira Gligorića koji paralelno rade muzičke i koreografske probe.

 
"Opereta je kraća od opere, po pravilu je komična. a u ovoj našoj razlika između pevača i glumaca je diskretna, a zvuk čudesan." 

 

Robert Bošković, reditelj predstave, gost iz Hrvatske i drubrovački glumac na zagrebačkoj adresi, koji i sinhronizuje crtaće, je okupio ekipu svojih vrednih saradnika sa kojima je već radio hit predstave u Hrvatskoj, tako da očekuje da ovo delo Madlenianuma pređe naše granice. On se ovde i odomaćio, doveo je i svog psa, a kaže da se oseća kao VIP, dobrodošlo i ugodno.  Kaže da on voli raskošne kosime i grandioznu scenorafiju i kao primer navodi komade u HNK Zagreb.

"Iza mene stoji već dvadeset godina umetničkog rada, a operete se više i gledaju a ne samo slušaju, pa se rade u formi veilkih spektakla, sa brojnim asamblom i režijom bliskom mjuziklima, brzo... Kada se podigne zastor videćete višeslojnu, pametnu režiju."

U današnje vreme digitalnih medija, imajući u vidu zahtev publike da je pozorište zabava, on ovo delo postavlja u epohi, ali uz pomoć svog dramaturga Igora Weidlicha i odobravanja od strane licence, opereta u 3 čina je svedena na dva čina sa pauzom, radnja je ubrzana, britki dijalozi su vezivno tkivo između prepoznatljivih numera Leharove muzike. Predstava se priprema kao vizuelni spektakl sa vrcavom radnjom.



Duška Nešić, kostimograf i bliski saradnik Robertov je rekla da kostimi iako su raskošni veoma prate radnju i atmosferu priče, tako da su oni u I činu monohromni, u II su u bojama, da bi vatromet bio u III činu u kome dolazi do vrhunca njihova raskoš, jer radnja se događa u Parizu i ideja je da se kroz kostim vidi frivolnost epohe. Radila je i Gospdare prstenova i Robin Huda.

Vesna Režić, scenograf nije prisustvovala presu, ali je njena asistentkinja Nikolina Kuzmić istakla dobru saradnju sa tehničkim sektorom Madlenianuma, ona je potvrdila reči reditelja da će scenografija biti monumentalna, ali veoma funkcionalna za same aktere. U tome će pomoći i 3D maping, hologrami i projekcije koje radi Ivan Lušičić, još jedan umetnik iz Hrvatske. Upravo ove intervencije u prostoru će predstavljati sećanje na mladost Hane i Danila, glavnih likova u ovoj opereti. Robert je najavio tri velike scenografije, najveće u ovoj pozorišnoj kući.


Milica Cerović, koreograf, prvi put radi operetu, pa je time izazov veći, ali ekipa sa kojom radi obećava sjajne numere, imamo čak jedan step u komadu. Išlo se na to da koreografija bude bliska mjuziklu. Konferenciji je prisustvovala i njena asistentkinja Jovana Ikonić, kao i asistent reditelja i glumački pedagog Isidora Goncić.



Na veoma posećenoj konferenciji atmosfera je bila zabavna upravo zbog svih izvođača koji su došli da ispoštuju medije. Kao predstavnik ovog velikog ansambla istakao se Đorđe Stojković kome je prvi put da igra u Madlenianumu i opereti, ali se nadamo ne i poslednji jer je njegova pozitivna energija prosto zarazna. Ovu pozitivnu atmosferu sa svakodnevnih i celodnevnih proba Vesele udovice istakao je i Žarko Stepanov, koji već ima sjajno iskustvo sa Madlenianumom, ali je angažman u opereti svakako izazov.

Na kraju se se dve Hane Glavari – Vesele udovice, Branislava Podrumac i Mirjana Matić, složile da je divno raditi operetu, gde je glumcima svakako teško da pevaju, a pevačima da glume, ali da je zajedništvo takvo da svi svima pomažu i da nema surevnjivosti između obe podele, već da svako podjednako učestvuje, jer je pored toga što su one glavne uloge u stvari ovo je jedna ansambl predstava i likovi su tako napisani da svaki bitan za radnju I svaki umetnik ima priliku za bravuru. Branislava Podrumac je naročito istakla da joj je drago da radi sa umetnicima iz Hrvatske, jer je ona iz Osjeka, i bez obzira na to što već 23 godine živi u Beogradu, porodica joj je u Hrvatskoj i vezana je za ovu zemlju.



Premijera operete Vesela udovica očekuje nas 13. februara u 19.30 na Velikoj sceni Madlenianuma, prva repriza je 20. februara. Opereta se peva na srpskom jeziku sa titlom na engleskom.


 


Opera i teatar Madlenianum u 2020. godinu ulazi sa zabavnom muzičkom komedijom VESELA UDOVICA koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim i koja garantuje da će publika od prvog do poslednjeg minuta biti na ivici sedišta. Vrhunska muzika Franca Lehara, predivne i pamtljive melodije koje su klasika muzičkog teatra, koreografske numere koje oduzimaju dah, britki i urnebesno smešni dijalozi i situacije, živopisni likovi, raskošni kostimi i monumentalna scenografija – sve je to deo ove kulturne poslastice u kojoj dirigentsku palicu drži Vesna Šouc Tričković, a režiju potpisuje Robert Bošković, gost iz Hrvatske. Vesela udovica, čija nas premijera očekuje 13. februara 2020, a prva repriza 20. februara u Madlenianumu donosi ono što nije donelo nijedno izvođenje ranije. Zadržavajući šarm originalne priče, ova verzija dodatno se poigrava savremenom dinamikom pozorišnog pripovedanja, donosi nove scene i pojačava kabaretski ugođaj, ostavljajući pritom delo pogodnim za sve generacije željne smeha, dobre muzike i plesa, pa i pozorišnog zadovoljstva.

Opereta Vesela udovica (u originalu Die lustige Witwe) austro-ugarskog kompozitora Franca Lehara (Franz Lehár) od svoje prve premijere 1905. godine u Beču, uživa izuzetan uspeh širom sveta. Libretisti Viktor Leon (Viktor Léon) i Leo Štajn (Leo Stein) su zabavnu priču o bogatoj i zanosnoj udovici i pokušaju njenog zemljaka da to bogatstvo zadrži u Montenegru nalazeći joj ispravnog muža, zasnovali na komediji Ataše ambasade Henrija Majlaka. Operetu Vesela udovica ne zovu slučajno „kraljica opereta“ jer je pored brojnih postavki širom sveta na svim jezicima, doživela i filmske adaptacije. Lako pamtljiva Leharova muzika se pevuši, naročito numere Viljina pesma, Naćićeš me u Maksimu (Da geh' ich zu Maxim) i Valcer vesele udovice.



U fokusu priče je bogata udovica poreklom iz Montenegra, koja dolazi na veliki bal ambasade u Parizu, gde je saleću brojni francuski udvarači. S druge strane, ambasador Zete nema nameru da dopusti da udovičino bogatstvo padne u ruke stranaca i njegov je jedini adut iz rukava dokoni grof Danilo, udovičin bivši verenik, koji dane i noći provodi u pariškom klubu Maksim u društvu brojnih veselih devojaka i ne pada mu na pamet da postane deo ambasadorovih planova. Naravno, tu su još i brojne ljubavne zavrzlame i nesporazumi, neverne žene i glupavi muževi, ali i čarobni svet kabaretskog Pariza.

Posle trodnevnih audicija koje su održane sredinom decembra, gde su kandidati morali da pored pevačkog i glumačkog dara, pokažu i svoje plesne sposobnosti, napravljena je najbolja moguća podela za ovu novu produkciju Madlenianuma, što dokazuju i celodnevne probe na postavci ovog zahtevnog dela. U ulozi bogate udovice Hane Glavari pojavljuju se Branislava Podrumac, u alternaciji Mirjana Matić. Njen bivši verenik grof Danilo je Vasa Stajkić, u alternaciji Dimitrije Cincar Kostić, baron Mirko Zeta je Žarko Stepanov, a očekujemo da se oporavi Miloš Đorđević koji takođe sprema ovu ulogu, Valensien ambasadorova žena je Mina Gligorić, u alternaciji sa Nevenom Đoković, Kamil de Rosiljon je Marko Živković. Istorijsku ličnost Njegoša tumači popularan glumac Đorđe Stojković. Kromov, savetnik ambasade je Ljubomir Popović, dok je Olga njegova žena Anja Orelj, Bogdanović konzul je doajen našeg glumišta Predrag Miletić, njegova žena Silvien je Mirjana Stojanović. Konzul Prištić je Vladimir Bulatović, a njegovu ženu tumači Milena Moravčević, dok su francuski diplomati Arsenije i Milan Tubić.




Vrhunsku muziku Franca Lehara, koju je verno prenela i uvežbala sa izvođačima, diriguje maestra Vesna Šouc Tričković, koreografske numere koje oduzimaju dah, postavljala koreograf Milica Cerović, za prevod i adaptaciju libreta, kao i britke i urnebesno smešne dijaloge zadužen je bio Igor Weidlich (Vajdlih), raskošni kostimi u epohi su u izvedbi Duške Nešić, koja pored pozorišnog kostima veoma uspešno radi kostim za velike filmske produkcije, a koji se sjajno uklapaju u monumentalnu scenografiju Vesne Režić, koja je osvajala brojne nagrade za svoj rad. Ovu vrsnu ekipu profesionalaca predvodi mladi, ali već dokazani reditelj Robert Bošković, koji dolazi iz Hrvatske.

Vesna Šouc Tričković je redovni je profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu za predmet dirigovanje. U Pozorištu na Terazijama je šef dirigent, sa Madlenianumom saradjuje petnaest godina, a angažovana je kao dirigent i u Narodnom pozorištu u Beogradu, Ona je podjednako uspešan, simfonijski, pozorišni i horski dirigent. Na njenom programu su dela svetskog, klasičnog repertoara, kao i dela savremenih autora, uključujući i veliki broj premijernih izvođenja. Dirigovala je preko petstotina koncerata i devetstotina predstava (opera, balet, mjuzikl), učestvovala na mnogobrojnim domaćim i inostranim festivalima, realizovala trajne snimke za domaće i inostrane medije.
Rukovodila je Simfonijskim orkestrom Fakulteta muzičke umetnosti, bila šef dirigent Opere i teatra Madlenianum, dirigovala svim simfonijskim orkestrima u zemlji, kao i inostranim orkestrima: Filharmonijom Rige (Letonija), MATAV Simfonijskim orkestrom (Budimpešta), Segedinskim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Istanbula, Simfonijskim orkestrom Burse, Filharmonijom Banja Luke i dr. Nastupala je sa domaćim i inostranim solistima i baletskim igračima svetskog renomea, koncertirala u nekim od najpoznatijih dvorana (Salle Gaveu u Parizu, Aleksandrinski teatar u St Peterburgu i dr.). Ostvarila je veliki broj trajnih snimaka za domaće i inostrane medije, snimila šest CD-a, od kojih su tri za inostrane izdavače.
Sarađivala je sa: Beogradskim kamernim orkestrom "Dušan Skovran", Kraljevskim gudačima Svetog Đorđa, Kamernim orkestrom RTS-a, Novosadskim kamernim orkestrom, Kamernim orkestrom škole za muzičke talente iz Ćuprije i dr. Bila je šef hora Beogradske opere, a na početku svoje karijere je rukovodila horovima:"B. Radičević", "Bel canto" i "Lola", od kojih je prva dva i osnovala. Kao klavirski saradnik operskih pevača ostvarila je niz koncerata, snimaka i gostovanja, u zemlji i inostranstvu.
Bila je gostujući profesor na Bilgi Univerzitetu (Istanbul) i Akademiji umetnosti (Banja Luka). Dobitnik je: Oktobarske nagrade Zemuna, Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, Srebrne plakete Univerziteta umetnosti, Studentske Oktobarske nagrade Beograda.
Gostovala je u Francuskoj, Nemačkoj, Rusiji, Italiji, Danskoj, Švajcarskoj, Letoniji, Grčkoj, Slovačkoj, Kanadi, Turskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji.


 Robert Bošković je u javnosti poznat pre svega kao glumac, svoju profesionalnu karijeru je započeo veoma mlad, i najviše je veže za pozorište Komedija u Zagrebu i to uglavnom za muzičke komade, ali je sarađivao i sa teatrom Trešnja i Gavela, a nastupao je dosta i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Bošković je osnovao i svoje privatno pozorište u Koncertnoj dvorani Lisinski gde je režirao dve predstave: Cipelica lutalica i Lažeš Melita.

Od većih Robertovih režija mogu se istaknuti Cosi Fan Tutte međunarodna opera V.A. Mocarta  na Dubrovačkim ljetnim igrama, Fortunu pišu ženom u HNK Zadar, mjuzikl Vaskrsli u Kazalištu Komedija, operu Don Giovanni V. A. Mocarta u HNK u Osijeku, mjuzikl Legenda Ružice grada u kazalištu Komedija, B. Glad production, broadvejski mjuzikl Cinderella/Pepeljuga, operu Il Trovatrore/Trubadur Đ. Verdi u HNK u Osijeku, opereta Kod bijelog konja R. Benackog u HNK u Osijeku, G.K. Žar ptica mjuzikli Božićna želja Ana Maras i G.K. Žar ptica mjuzikli Divan Božić Vesna Ravenšćak i Bojan Jambrošić, HNK Zagreb mjuzikl Život za život Daniele Riči, mjuzikl Svetac svega sveta Nino Škrabe, B Glad production/K.D Lisinski mjuzikl Mi o vuku, operu Il Trovatrore/Trubadur Giuseppe Verdi u HNK Split, Samson i Dalila opera Sen-Sana HNK Osijek, I Lombardi alla Prima Crociata (The Lombards on the First Crusade) LOMBARDICI Đ. Verdi HNK Split i mnoge druge dramske, operne i mjuzikl predstave.

Igor Weidlich je dramski pisac i dramaturg, novinar i urednik, univerzitetski predavač. Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Recentniji pozorišni radovi su mu autorske hit predstave u koprodukciji B GLAD Produkcije i KD “Vatroslava Lisinskog” - Who the F*** is Biba? Mi o Vuku Žuta minuta. Među istaknutijim radovima je i dramaturgija za spektakl Crna kuća – mjuzikl u boji, koji je obarao rekorde gledanosti. Dramaturg je i mjuzikla Pacijenti, autora Mire Gavrana i Tončija Huljića, postavljenog u režiji Igora Barberića u KD “Vatroslava Lisinskog”. Aktuelna je i dramatizacija i režija pozorišne komedije Političar, sa Slavkom Sobinom u glavnoj ulozi.

U koprodukciji B GLAD Produkcije i Kazališta Komedija postavljena je njegova autorska predstava Loptice, u režiji Igora Barberića. U Medley Teatru sa kompozitorom Trpimirom Jerkovićem postavlja konceptualni mjuzikl Mikrofoni – priča o pevaču (prema motivima drama Stolice i Ćelava pevačica). Takođe, u sklopu edukativnih ciklusa Medley Teatra vodi cikluse novinarstva i kreativnog pisanja. U koprodukciji Medley Teatra i KD Pinklec autor je mjuzikla za decu Petrica Kerempuh.

Teatrom se bavi od rane mladosti, a prvo profesionalno izvedeno delo za koje je napisao libreto je mjuzikl Ruža na asfaltu, koja je svoje mesto pronašla na repertoaru Kazališta Komedija. Kao novinar i urednik radio je niz godina u dnevnim novinama Vjesnik, svojevremeno u Vijencu, a danas piše za Jet Set Magazin i Playboy. Glavni je urednik studentskih novina Global na Fakultetu političkih nauka gdje radi na praktičnoj obuci mladih novinara (Global je dobitnik Posebne Rektorove nagrade 2015.) i drži nastavu kao predavač na predmetima Tisak, Novinska redakcija i Novinarstvo u međumedijskom okruženju.

    
 Vesna Režić, scenografkinja, rođena je u Splitu 1974. godine. Nakon mature u splitskoj jezičkoj gimnaziji, diplome izscenografije na Accademia di Belle Arti u italijanskoj Macerati, pohađanja scene za filmsku i televizijsku scenografiju pri Udruženju scenografa (ASCA) u Rimu, dragocene prakse u rekviziti operskog festivala na mačeratskom Sferisteriu iasistiranja scenografu Hansu Georgu Schaferu, 1998. godine postavlja svoju prvu profesionalnu scenografiju u HNK Split (Na Tri kralja, režija Eduard Miller). Od tada biva angažovana kao scenografkinja u svim većim hrvatskim pozorištima, kao i u Nacionalnoj Operi Bukurešt, Narodnom pozorištu Subotica, Hrvatskom narodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Mostaru te skopskom Teatru Komedija. Autorka je scenografija u više od sto operskih, savremenih i klasičnih dramskih, baletskih i dečjih predstava nakojima sarađuje s brojnim rediteljima (Morana Dolenc, Ivica Boban, Nenni Delmestre, Dora Ruždjak Podolski, Ivan LeoLemo, Dario Harjaček, Paolo Magelli, Ozren Prohić, Krešimir Dolenčić, Fabio Sparvoli, Lawrence Kiiru...). Među brojnim naslovima ističu se:opere/operete: Attila (Splitsko ljeto), Figarov pir, Mali dimnjačar, La traviata, Trubadur, Kod bijelog konja (HNK Osijek), Ivica i Marica, Bastien i Bastienne, Vještica Hillary ide u operu (HNK Zagreb), Šišmiš, Suor Angelica/Gianni Scicchi, Splitski akvarel  (HNK Split), Kneginja čardaša (Kazalište Komedija Zagreb), Pčelica Maja (HNK Ivana Plemenitog Zajca Rijeka), La Cenerentola (Opera Nationala Bukuresti); drame: Antigona, Ribarske svađe (Splitsko ljeto), Serafina Splićanka/Tetovirana ruža, Revizor, Umišljeni bolesnik (HNK Split), Leda (HNK Osijek), Opasne veze, U registraturi (DK Gavella Zagreb), Tramvaj zvan želja (Narodno pozorište Subotica), Hasanaginica, Mali princ (KMD Dubrovnik), Pod balkonima (Dubrovačke ljetne igre), Životinjska farma (GKM Split), Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Kraljevo (HNK Mostar).


Tri puta je nominovana za Nagradu hrvatskog glumišta. Dobitnica je nagrada: za najbolju scenografiju na festivalu “Naj Naj Naj” Kazališta Žar ptica u Zagrebu, za predstavu Vlado i Tanja, 2001. Peristil na Splitskom ljetu za scenografije predstava Oedipus Rex/Simfonija psalama i Roberto Zucco, 2002.Zlatni Smijeh, posebno priznanje za scenografiju predstave Kurve, na Danima satire, Zagreb, 2007.Marul na Marulićevim danima za scenografiju u predstavi Prije sna, 2010.Rudolf Bunk bijenalna nagrada HNK Split za najbolja umetnička ostvarenja u scenografiji, 2012. Radovan Marušić na 18. festivalu bosanskohercegovačke drame i autorskog teatra Zenica za predstavu Logorilijada, 2019. 

Od 2014. je angažovana kao asistentkinja profesora Marina Gozzea na predmetu scenografije na Umetničkoj akademiji u Splitu.Članica je Hrvatskog udruženja likovnih umetnika primijenjenih umetnosti (ULUPUH) i Hrvatske zajednice samostalnih umetnika (HZSU).


Duška Nešić rodjena 1979. u Dubrovniku, završava Filozofski fakultet u Rimu na Univerzitetu Sapienza, smer Nauka o modi i kostimima. Magistrira istraživačkom temom Moda za vreme socijalizma u Jugoslaviji 50-ih i 60-ih godina sa najvećom ocenom, dobija rektorovu nagradu. Tokom godina radi u različitim dizajnersko-kostimografskim poljima, kao stilista, i kao kostimograf u raznim filmovima, predstavama, muzičkim klipovima, reklamama. Saradjuje sa raznim svetski poznatim rediteljima i dizajnerima. 2015. godine dizajnira haljinu za glumicu Lauru Pizzirani za “red carpet” Festival u Kanu, za premijeru filma Priča nad pričama (Tale of tales) reditelja Matea Garonea. Dugi niz godina radi na Dubrovačkim ljetnim igrama kao asistent i kostimograf. U Italiji na sceni saradjuje sa pozorišnim doajenom Mauricijom Skaparom. Počinje u Italiji sa radom na filmu, radi na velikim svetskim projektima kao sto su Game of Thrones, Star Wars, Fan (Bollywood), Robin Hood, Knightfall, The Dark Tower, Bliss.  Snima svoja dva dugometražna filma, Babylon Sisters reditelja Điđi Rokatia, Like me back reditelja Leonarda Gvera Seranjolija. Godinama saradjuje sa rediteljem Flaviom Kostom s kojim je napravila preko dvadeset kratkometražnih filmova od kojih većina osvaja više nagrada na filmskim festivalima, a sa istim rediteljem učestvuje na projektu VR (Virtual Reality) u Rimu - prvi snimljeni kratkometražni film VR Crommatica predstavljen na Venecijanskim bijenalima 2017.  U pozorištu često saradjuje sa rediteljem Robertom Boškovićem, tako su proizašle opera Il Trovatore i opereta Kod Belog konja.

Нема коментара:

Постави коментар