Malo
 manje od mesec dana posle druženja sa čitaocima na Sajmu knjiga u 
Beogradu, Vedrana Rudan je ponovo našla „izgovor“ da dođe u Beograd i 
predstavi svoju knjigu „Ples oko Sunca“.
Poučeni
 iskustvom sa prošlogodišnje promocije, odlučili smo da ovoga puta 
obezbedimo veći prostor kako bi svima koji žele da se sretnu sa Vedranom
 bilo udobno. Ipak, i Velika sala SKC-a bila je mala! Sledeći put – 
Arena. Šalu na stranu, više od 350 ljudi došlo je da čuje i vidi Vedranu
 Rudan i zajedno su napravili spektakl u kome su svi uživali.
Na
 početku je urednica knjige Jasmina Radojičić istakla da Vedrana Rudan 
privlači toliki broj ljudi jer „piše onako kao što govori i to je razlog
 što ima takvu armiju čitalaca. Piše jasno, ’bez rukavica’, otvoreno o 
svemu o čemu svi misle a ne mogu da kažu i to je razlog što se čitaoci 
svih generacija pronalaze u njenom pisanju. Ovo je verovatno njena 
najbolja knjiga do sada.“
U
 knjizi „Ples oko Sunca“, iskreno i bez ulepšavanja, Vedrana Rudan piše:
 o svom nimalo bezbrižnom detinjstvu, o deci i unucima, o putu koji je 
prešla od prodavačice sladoleda na rivi do najčitanije spisateljice u 
regionu. O tome zašto je u socijalizmu bilo nemoguće dobiti otkaz i kako
 je ona postala prva novinarka kojoj je to uspelo u novom hrvatskom 
demokratskom režimu i pokazuje nam zašto je u životu najvažnije i 
najteže bez stida pogledati sebi u oči.
Na
 pitanje da li je bilo teško napisati priču o svom životu, Vedrana je 
istakla da je ceo svoj život imala u glavi i vrlo brzo sve prenela na 
papir.
Glavni
 utisak koji čitalac može da stekne nakon pročitane knjige jeste da 
Vedranu život nije „mazio“ i da je bilo mnogo izazova sa kojima se 
suočavala, ali da nije odustajala.
„Blesavo
 je u životu predavati se. Ako imaš protivnika, a stalno ga imamo, ili 
ćeš ubiti ti njega ili će on ubiti tebe. Ja sam rano krenula s 
’ubijanjem’. Kad bi mi se neko suprotstavio, ja bih ga ’prebila’, ako mi
 uspe, ako on ne bi prebio mene, i tako sam se ceo život probijala 
’udarajući’. Mislim da od osmeha i toplih reči i svega onoga što se 
našim ženama ’prodaje’ – ’ako budeš dobra, lepa i tiha, otvoriće ti se 
carstvo nebesko’ – nema ništa. Kada bismo se mi žene malo manje smešile a
 više ’mlatile’, bilo bi nam bolje. Ovo je knjiga o mlaćenju života.“
Vedrana
 smatra da energija i snaga dolaze kad nemaš izbora. 
„Odrasla sam u vrlo
 siromašnoj porodici. I otac i majka su mi bili alkoholičari, nismo 
imali ’hleba da jedemo’ i ja nisam imala izbora. Sa svojih 12 godina sam
 krenula u život i od tada mi niko ništa nije poklonio. Vrlo rano sam 
shvatila da nema ništa besplatno na ovom svetu i krenula sam u bitku.“
Priliku
 da pitaju Vedranu Rudan iskoristili su brojni prisutni, na iznenađenje,
 uglavnom muškarci, i svi su prihvatali sa osmehom šale popularne 
književnice. Zanimalo ih je kakva je Opatija u kojoj je odrasla, pred 
kim ona zaćuti i mnoge druge teme.
Vedrana je otkrila da je stroga majka, da Beograd voli kao svoj grad i da je tu ljubav prenela i na unučicu.
Na
 oduševljenje svih prisutnih, Vedrana je otkrila i da će se u martu u 
Ateljeu 212 igrati predstava po njenom romanu „Dabogda te majka rodila“ u
 režiji Tatjana Mandić Rigonat.
Iako
 je aplauz često prekidao razgovor publike sa Vedranom, najveći je bio 
na kraju promocije, nakon čega je usledilo potpisivanje koje je trajalo 
više od sat vremena i slikanje sa čitaocima.








Нема коментара:
Постави коментар