понедељак, 7. новембар 2016.

Dodeljene nagrade 56. Oktobarskog salona




Žiri za nagradu 56. Oktobarskog salona radio je u sastavu: Gunar B. Kvaran, direktor Muzeja moderne umetnosti u Oslu Astrup Fearnley; Jelena Krivokapić, istoričarka umetnosti i kustos Prodajne galerije „Beograd“; Milorad Mladenović, umetnik i profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Žiri je doneo odluku da se ove godine dodele tri ravnopravne nagrade: 1 novčana i 2 počasne.
Počasne nagrade dodeljene su umetnicima Sun Sjunu za rad Neka delanja koja još nisu odrađena u Revoluciji, i Anastasiji Veprevoj za rad Rekvijem za romantičnu ljubav.

Novčana nagrada se dodeljuje Siniši Iliću, umetniku iz Beograda za instalaciju „Bez predloga konkretnog rešenja“. Rad Siniše Ilića sastoji se od video rada, velikog crteža i mobilijara. Svi ovi elementi organizovani su u ubedljivu ambijentalnu instalaciju pod nazivom „Bez predloga konkretnog rešenja“ kojoj doprinosi i veoma fino osvetljenje koje stvara atmosferu kontempalacije i privatnosti ali i utvrđuje put „opasnog“ uranjanja u prostor sećanja. Siniša Ilić oblikovao je jedinstven prostor u kome se raznorodni elementi međusobno podržavaju i nadograđuju bez obzira na svoju funkcionalnu raznovrsnost. Video rad sugeriše aktivnost posmatrača i mogućnost beleženja sećanja ili drugih intervencija, pomeranje elemenata mobilijara i aktivno prisustvo u prostoru ambijenta koji zahteva i doslovno telesno prisustvo i pokret posmatrača. Filmska slika u tom prostoru ne razume se kao temporalni narativ već kao sled snimljenih fragmenata u iznenađujućim međusobnim odnosima koji se ne prate kao nužan narativni tok ali su zato u direktnoj vezi za mogućnostima postupanja u prostoru. 

U tom smislu, Siniša Ilić uspeo je da na izuzetan način artikuliše specifičan i inovativan odnos prema mediju umetničkog dela kojim se može reagovati na sadržaj ovogodišnjeg Oktobarskog salona. 


Ilić uspostavlja oblik inovativne instalacije i time na u potpunosti nov način uvlači posmatrača u igru sećanja i odnosa prema sećanju „bez predloga konkretnog rešenja“ za samog posmatrača ali sa snažnim dovođenjem posmatrača u igru sećanja i „rada“ sa sećanjem.   
  . 
Bavi se idejom prijateljstva, koje nije samo privatno i iza čijeg se narativa rasprostire sva težina istorijskih odnosa koji u sebe umrežavaju pojedinačne sudbine a, samim tim, i oblikuju ili razgrađuju odnose prijateljstva i ljubavi. 

Sun Sjun pripada trećoj generaciji kineskih savremenih umetnika koji su usvojili zapadnjački pojam umetnosti.

Umetnik je dugo vremena bio preokupiran razvijanjem novih mogućnosti narativnih struktura u okviru video umetnosti kombinujući crteže, slike i film u uobičajene narative, istovremeno dekonstruišući i ponovo gradeći formu naracije/pripovedanja. U ovom ambicioznom radu Neka delanja koja još nisu odrađena u Revoluciji,  iz 2011. godine Sun Sjun montira vešto izrađene drvoreze da bi ispričao komplikovanu priču o istoriji u kojoj se prepliću groteskni sadržaji  i rafiniranirane, precizne linije medija. Univerzalna tema o otuđenju i diskriminaciji u kojoj su ljudi  ispoljili svu ljubav i saosećanje jedni prema drugima u određenom vremenu i na određenom mestu u ljudskoj istoriji.
        
Anastasia Vepreva mlada ruska umetnica, školovana u Arhangelsku, Petrovgradu i Njujorku predstavlja trokanalni video fim Rekvijem za romantičnu ljubav, montirane delove istorijskih filmskih scena zajedno sa svojim portretom. Auto-portret umetnice okružen dramatičnim momentima preuzetim iz slavnih filmova daju im novo značenje, pokazujući nemogućnost ljubavi koja nanovo naglašava ukupnu melanholičnu atmosferu. To je priča koja je sačinjena i ispričana istovremeno u prvom licu (umetnica) i u trećem licu ( preuzeti delovi iz filmova) koji zajedno čine moćan narativ patosa i melanholijen prenoseći patnju ljubavne veze koja nestaje. 

Nagrada Kulturnog centra Beograda na 56. Oktobarskom salonu, koja podrazumeva održavanje samostalne izložbe 2018. godine u jednom od galerijskih prostora Kulturnog centra Beograda i Savremene galerije Subotica, ravnopravno se dodeljuje umetnicima Bojanu Fajfriću (Amsterdam, Holandija) i Asako Široki (Berlin, Nemačka). Žiri Nagrade radio je u sastavu: Gordana Dobrić, kustoskinja Likovne galerije Kulturnog centra Beograda, Zorana Đaković, koordinatorka Oktobarskog salona, i Nela Tonković, direktorka Savremene galerije Subotica.


Video rad Bojana Fajfrića Uzrok smrti, pozicionirajući „crni talas” jugoslovenske kinematografije u središte društvene promene, oživljava nasleđe tog pokreta kroz ispitivanje mogućnosti umetnosti da podstakne sistemske zaokrete. Njegov rad ujedinjuje kolektivno i lično iskustvo, dok se poigrava granicama prepoznatljivosti i jednog i drugog u izmenjenom kontekstu.

Radovi Asako Široki U mreži – prozori u podu, Na ramu, u ramu, Između plafona i poda, Ogledajuće poruke i Orman nesposoban da sačuva ijednu tajnu postižu finu ravnotežu između japanske umetničke i miasone tradicije i umetničke prakse autorke koja živi i radi na relaciji Tokio-Berlin. Između stvarnog i izmaštanog, viđenog i odsanjanog predmeti koje gradi čine se kao delovi neke poznate, a iznenađujuće svakodnevice u kojoj realnost koja nas okružuje ustupa mesto čistoj umetnosti. Balansiranje na tankoj liniji prisustva i odsustva kao glavnog gradivnog elementa njenih instalacija (?) rezultira ostvarenjem potpunog sklada umetničkog rada i prostora koji mu pripada.
                                                                                                          
Dodeljivanjem dve nagrade žiri ističe dve tačke sagledavanja ovogodišnje teme Salona (Ljubavni zanos) i naglašava mogućnost postojanja dva pola, nipošto suprotstavljena, tretitanja tako osetljive teme. Budući da se ovog puta nagrada dodeljuje umetniku i umetnici čije će izložbe biti realizovane u dve institucije u Beogradu i Subotici, njihovi stvaralački opusi biće predstavljeni na posebnim programima u obe institucije.


Нема коментара:

Постави коментар