четвртак, 29. септембар 2016.

50. BITEF -6&7 = Plesno pozorište Tao, Peking



  
 

U prepunoj sali Narodnog pozorišta u Beogradu 25. septembra sa početkom u 19:30, svečano je otvoren 50. jubilarni Bitef pod ovogodišnjim sloganom „Na leđima mahnitog bika“. Iako Bief slavi pedeset godina, živi punim plućima,  sa energijom i buntom mladića/devojke u pubertetu, ali  i sa dorbim kućnim vaspitanjem. Potom su nabrojana imena umetnika, kritičara i teoretičara koji su obeleželi dosadašnji razvoj Bitefa i koji su pratili festival od njegovih prvih dana. Publici su se svečano poklonili: Vladimir Stamenković, Ala Demidova, Eimuntas Nekrošijus, Majkl Koveni, Natalija Vagapova, kao i Ljubiša Ristić, Dušan Jovanović, Andraš Urban, Biljana Srbljanović i još mnogi.

 
 

Čast otvaranja ovog rođendanskog Bitefa, dodeljena je jednom od najslavnijih pozorišnih stvaralaca XX veka, Robertu Bobu Vilsonu, kojeg je publika sa oduševljenjem pozdravila višeminutnim aplauzom. Robert Vilson, teatralan i na momente dramatičan, govorio je o svojim umetničkim počecima, a zatim pomenuo kako je posle gostovanja iz Amerike u Francuskoj, bio pozvan od strane Mire Trailović i Jovana Ćirilova u Beograd na gostovanje na Bitef. Podsetio nas je da se uvek za sve pitamo šta je to?, da bi se na kraju se zahvalio Bitefu i istakao značaj festivala, kao i to da moramo da čuvamo festivale i umetnost, jer bez kulture nema memorije, odnosno sećanja.


Publika je ispratila Vilsona ponovo velikim aplauzom, a rođendanski Bitef otvoren je predstavom Plesnog pozorišta Tao iz Pekinga, pod nazivom 6&7. Nastupili su i Beogradu posle trijumfalnih nastupa u Londonu, Parizu, Berlinu i mnogim drugim svetskim metropolama.


6 i 7 nije kako biste to možda, brzopleto zaključili 13. Ne, nikako! Sada je to Tao. 6 i 7 čine prva dva dela trilogije Tao Jea, Prava linija

Predstava koja uspešno kombinuje Jin i Jang, svetlost i tamu, pakao i raj započela je u sablasnoj tami, koju je remetila samo svetlost mobilnih telefona neogovornih posetilaca. Snažan osećaj podstiče moćna muzika snažnog ritma. 

A onda snop svetlosti reflektora pala na scenu i vidimo, naslućujemoi šest prilika odevenih u crno kako plešu, njišu se ritmično, repetitivno. Hipnotički, kako to već i derviši čine. 6 se bavi težnjom, primalnim porivom „da se krećemo“ kako to dolikuje ljudskim bićima. Linija prostora se postepeno širi i skuplja, tela uvijaju i savijaju. Telesni pokret poprimaju holistički smisao kroz igru plesača, koji svaki svoj pokret, počev od kičme, preko udova pa sve do najsitnijeg mišića, sprovode striktno u istom smeru: iznutra ka spolja. Dizajn svetla, koji potpisuje poznata švedska vizuelna umetnica, putem osvetljenja koje teče i prepliće se, stvara zadivljujuće dinamičnu igru svetla i senki


Okončava se prvi čin i odlazimo na pauzu. Drugi čin nam na svetliju i prozračniju pozornicu, dozvolite mi da ustvrdim i poetičniju, sa više optimizma, izvodi sedam igrača obučenih u belo. Ples je isti, kretanje je linijsko, uigrano, „pod konac“. 7  je praćeno samo  zvucima koji proizvode sami plesači, pri samom pokretu. „Oblikovanje glasa“ koje prati ovu predstavu dočarava inspiraciju i izdisaj, unutrašnje i spoljašnje, iluziju i stvarnost. Jačina tako proizvedenih zvukova varira, od sasvih tihih, do vrlo glasnih. Ovo drsko odustajanje od muzičke pratnje vuče korene iz Tao Jeove duge i posvećene meditacije na temu dualiteta i njegovih vežbi „oblika glasa“.


Energija s kojom su igrači plesali i činili to neprekidno dovela me je do zablude. Naime, mislio sam, naivno, da su beli plesači iz drugog čina, drugi, a ne isti oni isti koji su neumorno igrali i u prvom činu. Bejaše me to jasno kada nam se na kraju ove očaravajuće predstave poklonilo svih sedam igrača. Uzalud sam iščekivao oni prvih, šest, crnih. 

Gosti Bitefa su posle odigrane predstave proslavili otvaranje festivala u Klubu književnika.

6 & 7

Koreografija: Tao Je
Plesno pozorište TAO, Peking, Kina
NARODNO POZORIŠTE U BEOGRADU  - VELIKA SCENA
Trajanje: 1h 25’ (sa pauzom)
Muzika: Xiao He (6)
Dizajn svetla: Ellen Ruge (6)
Dizajn svetla: Ma Yue, Tao Ye (7)
Kostim: Tao Ye, Li Min
Dizajn zvuka: Tao Ye (7)
Igraju: Fu Liwei, Mao Xue, Li Shunjie, Yu Jinying, Huang Li, Ming Da, Hu Jing
Menadžer trupe: Wang Hao
Tehnički direktor: Ma Yue
Predstava nastala uz podršku: Sadler’s Wells, Adelaide Festival Center
Fotografije: Andreas Nilsson, Duan Ni, Fan Xi

TAO JE, rođen u Čungkingu, diplomirao je na Plesnoj školi u Čunkingu. Plesao je u Vojnom ansamblu za muziku i ples u Šangaju, plesnom pozorištu Jin Zing i Pekinškoj kompaniji za moderan i savremeni ples. U martu 2008. godine, osnovao je Plesno pozorište Tao. Glavni projekti su: Težina x 3, 2, 4, 5, 6, 7, 8.  Igrao je u filmu Plava kost, 2011. godine. Vodeći azijski lajfstajl magazin Men’s UNO dodelio mu je nagradu namenjenu vodećim ličnostima Kine u oblasti kulture i zabave. Iste godine, Sadler Vels (Velika Britanija) dodelio mu je status jednog od šest savremenih koreografa koje ova kompanija prati i podržava (New Wave Associates). Beijing News mu je, 2013. godine, dodelio Nagradu za inovativnost u plesu, kao i Nagradu za umetnika u usponu, 2015. godine.

Нема коментара:

Постави коментар