Povodom smrti Igora Vuka Torbice koji je u Zagrebačkom
kazalištu mladih ostavio neizbrisiv trag na cjelom hrvatskom i regionalnom
kulturnom prostoru Zagrebačko kazalište
mladih se pridružuje izrazima saučešća. Poslednji ispraćaj preminulog reditelja
Igora Vuka Torbice organizovan je u najužem porodičnomom krugu zbog novih
epidemioloških mera.
Zagrebačko kazalište mladih oprostiće se od dragog kolege i
prijatelja Igora na komemoraciji u ZKM-u, 07. jula 2020. Tim povodom izdali su
saopštenje koje prenosimo u potpunosti:
Trenutak
u kojem se tragično prekine mlad život, trenutak je u kojem u jednom svom dahu
zastane čitav svet. I potpuno je nevažno radi li se ovde o pokušaju
racionalizacije neobjašnjivog, ili tek naivnom načinu na koji možemo potražiti
utehu u trenucima potpunog besmisla, jer u slučaju gubitka Igora Vuka Torbice,
reč je pre svega o činjenici. Pozorište je zastalo, svesno da je negde iz dubine
njegova srca zaista izvučena životna sila koja jeu njemu gradila autentični rukopis
koji je
nemoguće nastaviti ili nadopisati.
A
profesionalni put Igora Vuka Torbice bio je zaista jedinstven, buran i
beskompromisan. Teatrologinja Nataša Govedić u svojoj je kritici predstave Tit Andronik na jednom mjestu zapisala
kako predstava „(…) ne zazire pred teškim Šekspirovskim pitanjima, niti ih pokušava popularizovati a način
prigušivanja nelagode (…)“ što kao misao može biti preneseno u same temelje
Torbičine poetike te njegova razumevanja pozorišta kao mesta u kojem je
moguće sve i u kojem postoji samo jedna zabrana, a to je ona o zaobilaženju
istine. Njegovo je pozorište u svakoj svojoj slici bilo neprekidno putovanje do nas samih,
istovremeno oslobađajuće i bolno, jednostavno i neobjašnjivo u svom efektu.
Igora Vuka Torbicu su, kako hrvatski tako i
regionalni pratioci pozorišta, opisivali kao mladu regionalnu pozorišnu zvezdu. Njegov je
profesionalni put zaista bio u svakom smislu strelovit. Od ispitne predstave Pokojnik nagrađene nagradom Hugo Klajn te odmah uvrštene na
repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta preko fon Klajstanovog Razbijenog krčaga u istom pozoriištu, brojnih produkcija u
Hrvatskoj i susednim zemljama, pa sve do najnovijeg naslova dogovorenog pre nekoliko dana, a
planiranog u idućoj sezoni u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Upravo
je za Zagrebačko kazalište mladih i za ovaj ansambl, Igor Vuk Torbica bio posebno vezan, kroz dve
produkcije koje su bez sumnje ostavile veliki trag u suvremenom hrvatskom pozorištu; hrabre interpretacije Šekspirove
tragedije Tit Andronik te pre svega nezaboravne iscenacije Tolerovog
Hinkemana, predstave koja je odmah po premijeri doživela kultni status u
čitavoj regiji. Prilikom gostovanja spomenute predstave u Narodnom pozorištu u
Beogradu, pozorišna
kritičarka Ana Tasić za Politiku je zapisala kako je Hinkeman „(…) nesvakidašnje
umetničko delo koje se retko sreće u našoj regiji, vrtoglavo obnavljajući veru
u umetničku snagu pozorišta“.
Torbičin
je Hinkeman istovremeno je i paradigma njegovog temeljnog rediteljskog postupka, koji leži u jednostavnosti razumijevanja i osećaja
za „ono što je bilo“ te ugradnja tog znanja na „ovo što je danas“. A u ansamblu Zagrebačkog
kazališta mladih Torbica je uvek pronalazio saradnike raspoložene za takvu vrstu istraživanja u
izvođenju,
spremne na dijalog s njegovom poetikom koja je u svakom izvođaču tražila lične unutarašnje razloge bivanja na
sceni, kako je sam jednom prilikom istaknuo. Bez takve izloženosti i bez takve hrabrosti u svetu Igora Vuka
Torbice nije bilo ni pozorišta.
U
jednom trenutku predstave Hinkeman iz prostora tišine odjednom se začuje
bezvremenski hit benda Mamas & Papas, Kalifornija Drimin, pesme u kojoj se iz
ledenog Njujorka
nostalgično i kroz žudnju za domom sanjaju neki mekši, mirniji i topliji
krajevi. Ansambl Zagrebačkog kazališta mladih i svi njegovi zaposleni opraštaju
se od dragog saradnika
i prijatelja s verom i nadom u to toplo srce Kalifornije u kojem negde i dalje
snažno kuca srce neprežaljenog Igora Vuka Torbice.
Zagrebačko
kazalište mladih
Нема коментара:
Постави коментар