Roman
portugalskog klasika Marija de Sa Karnejra Lucijeva ispovest objavljen je u izdanju Arhipelaga u ediciji Zlarno
runo u prevodu Vesne Vidaković.
Rođen u Lisabonu 1890. godine, Mario de Sa Karnejro,
portugalski pisac i pesnik neobične životne i umetničke sudbine, izvršio je samoubistvo
u Parizu u prvim godinama Prvog svetskog rata. Živeo je kratko (1890-1916),
počeo je da piše i prevodi vrlo rano, još kao dečak. Živeo je između Lisabona i
Pariza boemskim životom i strasno odan literaturi.
Život Marija de Sa Karnejra obeležen je velikim
unutrašnjim promenama i velikim prijateljstvima, jakim interesovanjem za
moderno u umetnosti, velikim uzletima i padovima, od kojih će ga depresija na
početku Prvog svetskog rata odvesti u samoubistvo, grozničavim htenjem da
upozna i proživi što više iskustava svoje uzbudljive svakodnevice.
Prelomni događaj u njegovom umetničkom životu je
upoznavanje sa Fernandom Pesoom, koji će mu postati najbliži prijatelj i čovek
koji ga je uveo u krug avangardnih i modernističkih pesnika. U Parizu je
upoznao slavnog portugalskog slikara Giljerma de Santa-Ritu. Sa francuskog je
prevodio Igoa, a sa nemačkog Getea i Šilera.
Zajedno s Fernandom Pesoom i Almadom Negreirosom,
Sa Karnejro je pisao za časopis Orfej,
poznat po svom kosmopolitizmu i snažnom uticaju evropske avangarde. Orfej je izazvao burne reakcije u
portugalskom društvu zbog svog izrazitog modernizma: objavljena su samo dva
broja časopisa, dok treći broj, iako pripremljen, nikada nije objavljen zbog
burnih reakcija i nedostatka novca. Orfej
se u portugalskoj književnoj istoriji smatra najuglednijim i najvažnijim
modernističkim časopisom čiji je značaj za prodor modernizma u portugalsku
književnost ogroman. Mario de Sa Karnejro smatra se jednim od najznačajnijih
pisaca iz „generacije Orfeja“.
Mario de Sa Karnejro objavio je, između ostalog,
knjigu novela Nebo u vatri (1915) i
knjigu pesama Disperzija (1913), dok
mu je jedan rukopis pesama objavljen više od dvadeset godina posle smrti.
Najpoznatije delo Marija de Sa Karnejra jeste roman
Lucijeva ispovest (1913) koji
izražava kako dramu jednog života i jednog vremena, tako i avanagardne i
moderne tendencije umetnika ovog doba koji razumeju da u starim formama više ne
mogu izraziti vlastiti svet.
Junak u romanu Lucijeva
ispovest, mladi Portugalac razapet između Pariza i Lisabona, između
umetničkih krugova i erotskih izazova, strada zbog zločina koji nije počinio.
Roman je snažna ispovest o tajanstvenom zločinu koja nastaje posle deset godina
zatvora. Pozornicom romana promiču Pariz i Lisabon na početku XX veka, veliki
umetnici i prelepe i tajanstvene žene, od kojih će jedna učiniti junakovu
sudbinu udesnom, neobični događaji na granici stvarnosti da bi sve vrhunilo
kaznom bez zločina.
Pre toga u ovom izrazito modernom romanu, u kome se
prepliću san i java, smela fantastika i sušta stvarnost, pratimo priču o
ljubomori i preljubi, o misteriji i tajanstvu, o prijateljstvu i ljubavi, o
strasti i izdaji, o snazi poezije i o tajanstvenim ženama.
Srpsko izdanje Lucijeve
ispovesti u Arhipelagu prvi je
prevod Marija de Sa Karnejra na srpski jezik.
Objavljivanje romana Lucijeve ispovesti
predstavlja nastavak istraživačkog projekta Arhipelaga
u okviru kojeg se već godinama objavljuju klasici evropskog ranog modernizma iz
prve polovine XX veka. Pre romana Marija de Sa Karnejra, Arhipelag je, između ostalog, objavio romane velikog
austrijskog pisca Jozefa Rota Kapucinska
grobnica i rumunskog pisca Maksa Blehera Zbivanja u neposrednoj nestvarnosti.
Нема коментара:
Постави коментар