Subota, 14. januar 2017. od 19:00 do 22:00
Galerija Doma omladine Beograda
U
 savremenoj srpskoj umetnosti Dragan Stojkov je jedan od najznačajnijih 
zagovornika figuracijskog koncepta slike. Od ranih radova ostvarenih još
 tokom tokom uvodnih sedamdesetih godina proteklog veka, a pogotovo 
nakon okončanja školovanja na venecijanskoj Academia di Belle Arti 
krajem iste decenije, delo Stojkova se probilo do vršnih pozicija 
umetničkih  aktuelnosti na tadašnjoj velikoj jugoslovenskoj sceni. 
Eksplicitnim fotorealizmom, ali i fotografijama, polaroidima i kratkim 
filmovima on je bio među svojevrsnim najavljivačima i akterima rane 
medijalizacije umetnosti, koja se tokom potonje dve-tri decenije sa 
raskrsnice vekova i milenijuma, razvila do dominacije univerzalnih 
razmera. No, pokazalo se, Stojkov je ostao ,,zakleti slikar”. Njegovom 
stvaralačkom senzibilitetu odgovara ,,klasični postupak” slikanja, te je
  on među onim umetnicima koji, u vreme snažne ekspanzije uznapredovalih
 elektronskih medija, uporno čuvaju ekskluzivnu ulogu slike kao 
autentičnog umetničkog hand made proizvoda, u aktuelnim društvenim i 
umetničkim tokovima.
No, Dragan Stojkov je 
umetnik koji itekako oseća duh umetnosti s početka 21. veka. On i pored 
sopstvene privrženosti slikarskom mediju, shvata tehnologizaciju 
umetnosti kao ovoremensku neminovnost. Upravo otuda njegova odluka da se
 upusti u eksperiment. Ovom neobičnom izložbenom postavkom on nastoji da
 kontekstualizuje i sagleda svoje slikarstvo u domenu nove umetničke 
vizuelnosti. To je uradio na jedan poseban način. Ne napuštajući 
udobnost svoje slikarske pozicije, Stojkov kompleksnim producentskim i 
koprodukcijskim postupkom celokupni slikarski opus pretvara u 
medijalizovani sublimat. Zahvaljujući dinamičnim projekcijama, na 
praznim zidovima Galerija Doma omladine Beograda odigrava se svojevrsno 
virtuelno sažimanje slikarskog opusa Dragana Stojkova. Digitalizovane 
slike njegovih slika se, u brzim i neočekivanim ritmovima, projektuju po
 čitavom prostoru, a sve uz moćan eklektički definisan zvuk ansambla 
Ecičibulj (savremena klasična muzika), komprimovane vizuelne efekte i 
projekcije... Tako medijalizovan opus Dragana Stojkova zasigurno ne 
menja karakter njegovog slikarstva, ali itekako menja percepciju njegove
 umetnosti, omogućavajući nam da vidimo kako ta umetnost funkcioniše u 
okolnostima nove vizuelnosti i ovovremenske ikonosfere, ispostavilo se 
da je figuracijski realizam Dragana Stojkova konvertovan u svet 
ekranskih i u domen oprostorenih virtuelnih slika – itekako uzbudljiv, 
zanimljiv, vredan i inspirativan. Zahvaljujući tom novotehnološkom 
performansu njegov klasičan slikarski opus pretvoren u ,,drugo agregatno
 stanje”, u spotovski sugestivnu i dinamičnu tvorevinu  - koja  svojom 
virtuelnom ubedljivošću, na pomalo neočekivani način, još jednom 
potvrđuje autentičnost stvaralačke estetike i dosledno poštovanje 
humanitatis principia artis.
Dakle, pred nama je jedan novi i drugačiji Dragan Stojkov. 
(Tekst: Sava Stepanov)
Dragan Stojkov je rođen u Somboru. Živi i radi u Beogradu. Accademiu di belle arti 
diplomirao je u Veneciji u klasi Carmella Zottia 1979. godine.
Izlaže
 od 1971. godine kada je priredio prvu samostalnu izložbu u Novom Sadu. 
Od tada je održao više od 60 samostalnih izložbi, a učestvovao je na 
više od 180 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Od
 učešća na kolektivnim izložbama izdvajaju se: V trijenale 
jugoslovenskog crteža Sombor 1975, 19. oktobarski salon Beograd 1978, 
Bevilaqa la masa Venecija 1978, The second international drawing 
triennale Vroclav 1981, Rajz drawing 82 Peć 1982, Muzej savremene 
umetnosti Budimpešta 1982, Galerie International Čikago i Milvoki 1985, 
Peinters yougoslaves d’aujourdhui Pariz 1988, Art & Mestiere Porto 
San Giorgio 1993, Galerija Christies Njujork 1994, Galerija K.L.M. Cirih
 1995, Art Expo Budimpešta 1998. i Evro Art 98 Ženeva, 1998.
Za
 vreme studija 1971-1979. bavio se dokumentarnim i kratkim filmom sa 
kojima je učestvovao na nekoliko festivala na kojima je nagrađivan.



Нема коментара:
Постави коментар