уторак, 4. децембар 2018.

The Tiger Lillies u Domu omladine Beograd




Britanski kamerni kabare trio The Tiger Lillies spada u one karakterno—osobene groteskne pojave na globalnoj muzičkoj sceni koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim – uglavnom ova klovnovska spadala zavolite već na prvi pogled sa njihovim romantično—vickastim pesmama, u kojima žive i nekako volšebno preživljavaju svi marginalci i gubitnici koje najluđa mašta ili noćna mora možete zamisliti. 

 

Da li biste ih pustili u kuću da vas malo razvesele? Ne dajete da vas njihov apa-drapa, dikensovski izgled zavrara.



Mornari, prosjaci, kraljevi geta i čirlidersice, ostavljene devojke, narkomani i bludnice, zelenaši i drugi džeparoši, nesrećni ljudi čije se sudbine umetnički teatarsko—kabareovski—brehtovski opisuju i proživljaju u jednom vodvilju što kroz songove opisuje samo društveno dno, kao da je u pitanju najbolji dramski tekst. A ritam nekad skoro skrene na kolce, unca— unca, pa brzo odatle utekne.


Poje oni paklu, slobodi, heroinu, sporom samoubistvu a u jednoj baladi vam poručuju da će vam vratovi biti prerezani. Dirljivo.

Kombinujući elemente cirkuske i ciganske muzike, atmosferu predratnog Berlina, motive iz “Opere za 3 groša” – sa savremenim temama, The Tiger Lilies su stvorili autentičan umetnički pristup na granici pozorišnog i muzičkog izraza, koji nema svog pandana na sceni.


U Beograd dolaze posle tačno deset godina od prvog nastupa (u Sava centru), sa potpuno novim programom pod više nego rečitim imenom: “Đavolovo igralište / Devil’s Fairground”!



The Tiger Lillies osnovao je Martin Žak, samouki pevač u opera kastrati stilu, sa glasom srceparajuće lepote i harmonikaš  u Londonu 1989. godine. Dao je oglas i tražio muzičare.

Na oglas dsu se javila samo dva, srećom prava, sa sličnim idejama; bubnjar Adrian Hjudž za koga je Dejvid Brn izjavio da je Džejms Džojs na bubnjevima, i kontrabasista Ejdrijan Staut.

Sve ostalo je istorija.
 


Osnovna karakteristika njihove estetike jedinstvena je kombinacija angažovanog mjuzik-hola Brehtovog tipa i pank oštrice, koju je kritika nazvala kabare-noar. Od osnivanja do danas zabeležili su oko 40 izdanja i bezbroj koncertnih pojavljivanja, više puta su nagrađivani i predloženi za različite nagrade. 

 

Njihovo nadovezivanje na rad velikana društveno svesnog teatra, teme koje traže i iznalaze u miljeu onih koji nisu imali baš isuviše sreće u životu – a njih je bar posvuda, te ne čudi što imaju bezbroj obožavaoca diljem planete.


Martin je godinama živeo iznad bordela u Sohou u Londonu, gde je sigurno mogao da pronađe dovoljno materijala za svoje lucidne tekstove. Ken Kembelrekao je za njega da je „the criminal castrati“, i da sa dikensonskim stilom oblačenja, dugom kosom koja viri ispod okruglastog šešira, pevajući sa zatvorenim očima čini jednu nezaboravnu sliku. 

Glasom posrnulog anđela on peva o životu na dnu u današnjoj Britaniji. I šire...

Нема коментара:

Постави коментар