уторак, 17. новембар 2020.

Noviteti iz Geopoetike

Izdavačka kuća Geopoetika je upravo objavila tri nova naslova:

  • ·         Alberto Mangel - BAJKOVITA ČUDOVIŠTA
  • ·         Boris Miljković - JUGOSLOVENI
  • ·         Mira Otašević - THE GORGONS (edicija Serbian Prose in Translation)

 

Alberto Mangel-Bajkovita čudovišta




Drakula, Alisa, Supermen i drugi književni prijatelji

Sa autorovim ilustracijama

Preveo sa engleskog jezika Vladimir Kopicl

 

Ekskluzivno, za srpsko izdanje, Mangel je pridodao lik Kraljevića Marka uz njegove omiljene književne likove, među kojima su: Crvenkapa, Kapetan Nemo, Džim iz Haklberi Fina, Don Žuan, Fibi iz Lovca u žitu, Uspavana lepotica, biblijski Jov, Robinson Kruso, Jevrejin lutalica, Kvazimodo, Karađoz, Satana, Hamletova majka, Frankenštajnovo čudovište, Faust i dr.

 

Boris Miljković-Jugosloveni

 


Zemlja i vreme: Socijalistička Jugoslavija 60-ih i 70-ih. Toposi bratstva i detinjstva: Rab, Kvarner, Dalmacija, Beograd via Frankfurt i San Pedro, Kalifornija.

Radnja: Očevi u nestajanju, deca u odrastanju. Pubertet, radne akcije, rokenrol, kolektiv, a ipak – lepeza individua. Naivnost i vera. Lepota tela i tinejdžersko osvajanje sveta. Sazrevanje i otkrivanje seksa. Skrivena analiza sveta odraslih: u ljubavi, promeni identiteta, politici i šahu, i u već odavno otkrivenom seksu...

Instrumenti: Asamblaž (vajarska tehnika spajanja različitih predmeta u trodimenzionalnu prostornu kompoziciju) i kolaž (tehnika spajanja povezana sa vertikalnom površinom – slikom).

Proces: Boris Miljković od slika u glavi pred čitaocem, u toku trajanja same radnje, u umetničkoj radionici, rasklapa i relativizuje sećanja, pa ih potom komentariše, kao da su scenski opisi i didaskalije, raspravlja o njima naglas sam sa sobom, pa ih sklapa iz asamblaža u kolaž, iz fotografije u film. Montaža literarnih slika (kao da su celuloidne) pretvara dorađena sećanja, preko scenarija, u – roman.

Stil: Rečenice, često kratke, kao rezbarene perorezom, bez previše ukrasa. One kao da ponekad plove i morem i vazduhom pune šarma prvih doživljaja koji decu prevoze u stvarnost odraslih. Ponekad setne, a najčešće tople, kao stvorene za suze u bioskopskom mraku filmske projekcije.

Sufler: Junak koji „priča priče a sanja snove“, a zapravo se svaki čas okreće u polusnu i tako menja čitaočev ugao posmatranja. Spavačeve interpretacije su kao „kratka stanka“ između TV emisija toga doba.

Rezime: Šesnaestomilimetarska traka koja se otrgla u format knjige. Dobra stara traka, dobra nova knjga.

Film „Povratak kući – Marina Abramović i njena deca“ Borisa Miljkovića, imaće domaću premijeru na onlajn filmskom festivalu MojOFF.net  5. decembra. Film prati poslednje odredište retrospektivne izložbe Čistač i ujedno prikazuje različite faze, životne i umetničke izazove Marine Abramović, kao i njenu orijentaciju ka saradnji sa generacijama mladih umetnica i umetnika kroz koncept re-perfomansa.

 


Mira Otašević-THE GORGONS

Prevela na engleski jezik Nicole Burgund

 


 

Na stranicama koje ispisuje Mira Otašević prepliću se i sudaraju životopisi pisaca, glumaca, muzičara, slikara, muškaraca, žena, ljubavnika, policajaca, vojnika, dželata, žrtava i ubica, preživelih i mrtvih. Breht, Bojs, Đango, drugi znani i neznani, stvarni i nestvarni, različitog porekla i jezika, raspeti u vremenu omeđenom svetskim ratovima, onim razornim i onim "hladnim". Vremenu kojem su se grčevito, bezuspešno opirali, dok se pretvaralo u vrtlog koji ih je sve većom brzinom uvlačio u sebe. Borili su se umetnošću, prijateljstvima, ljubavima, tajnim, zabranjenim, povlačenjem u senku i emigraciju, stradajući i dobijajući rane i ožiljke strašnog vremena, nabijenog netrpeljivošću i mržnjom. Sve njih, u gradovima, zemljama fašizma, logorima, odbačene u emigrantskim utočištima, Mira Otašević izvlači iz bezdana zaborava, saosećajući sa svakim od likova o kojima piše, gradeći piramidu stvaranja, patnje, otpora. Mira Otašević je postavila prostorne granice u kojima se kreću, gube i nestaju njeni junaci, široko, od Berlina, Moskve, Zagreba, Kopenhagena, Barselone, Madrida, Pariza, gradova smrti na evropskom istoku. Novom knjigom nastavlja vivisekciju vremena koje je iznedrilo novo shvatanje lepote i nesputanu dinamiku stvaranja, ali i užas bezumnog, masovnog razaranja, neljudskosti, industriju smrti.

 

 

Нема коментара:

Постави коментар