недеља, 1. март 2020.

48. FEST - TELO HRISTOVO




Problem s filmom Hristovo telo Poljaka Jana Komasa je što je vaš izveštač pre filma konzumirao Hristovu krv na jednom vinskom salonu. Pa je telo došlo nekako s prevelikim osećajem krivice kako samo to Poljaci mogu da dočaraju. Kao iliustracija neka vam posluže i ove fotografije svedenog, prigušenog kolorita.



Doduše, festivalom dominiraju filmovi koji obrađuju teške i turobne teme, ali valjda je to slika i preilika sveta u kojem živimo. Nekat ste manje, a nekad više otvoreni za tu vrstu emocija.



Film prati dvadesetogodišnjeg Danijel koji doživljava duhovnu transformaciju u pritvoru za mlade. Iako ga zločin koji je počinio sprečava da pristupi formalnom izučavanju hrišćanstva, on ne odustaje od svog sna i odlazi u mali grad da oproba sreću u onome što zaista voli.



Poljski reditelj Jan Komasa studirao je režiju na Visokoj državnoj školi za film u Lođu. Njegov kratki film “Drago mi je što te vidim” svetsku premijeru imao je u programu Cinefondation festivala u Kanu gde je osvojio treću nagradu. Igrani debi, Suicide Room, premijerno je prikazan u selekciji Panorama festivala u Berlinu i imao je više od 800.000 gledalaca u poljskim bioskopima. Za njegov drugi film, ratni blokbaster Varšave ‘44, prodato je više od 1,8 miliona karata. Treći igrani film, “Telo Hristovo” osvojio je više od 30 nagrada na festivalima širom sveta, nakon čega ga je samo u Poljskoj videlo više od 1,4 miliona gledalaca.




Država:     Poljska, Francuska / Poland, France, 2019
Žanr:     Drama
Program:     FEST Fokus
Trajanje:     115’
Režija:     Jan Komasa
Scenario:     Mateusz Pacewicz

Uloge:

    Bartosz Bielenia, Eliza Rycembel, Aleksandra Konieczna, Tomasz Ziętek, Leszek Lichota, Łukasz Simlat
Festivali:

    2019 – Venecija, Toronto, Čikago, Poljski filmski festival / Venice Film Festival - Giornate degli Autori, Toronto International

Fotografija:    Piotr Sobociński Jr
Montaža:     Przemysław Chruścielewski
Muzika:     Galperin Brothers
Producentis:     Aneta Hickinbotham, Leszek Bodzak
Produkcija:     Aurum Film
Distributer:     Five Stars

Filmografija:
   
 2014 Miasto 44 / Warsaw ’44 / Varšava 1944.
    2011 Sala samobójców / Suicide Room / Soba samoubica

Nagrade:

    2019 - Venice Film Festival - Edipo Re Award, Chicago International Film Festival - Silver Hugo for Best Actor Best Actor (Bartosz Bielenia), Polish Film Festival - Audience Award fot Best Film, Best Director, Best Screenplay, Best Supporting Actress (Eliya Rycembel), Stockholm Film Festival - Best Actor (Bartosz Bielenia)



48. FEST : MATER i razgovor sa ekipom filma




Hrvatsko-bosanskohercegovacko-francusko-srpski film Mater je lični film o rastanku ćerke koja živi u Berlinu i majke koja umire od kancera. Ćerka dolazi da se oprosti od majke, a njihov odnos je kompleksan. Mnogi će prepoznati taj kontraverzi odnos ljubavi i neprekidnog prebacivanja

Reditelj Jure Pavlović je o relaciji otac- sin snimio kratki, a o majka- ćerka dugometražni film. Ovaj. 

Veći deo glumacke ekipe, osim dve glavne glumice, Darije i Neve (nekadasnja studentkinja i profesor) su naturšici, koji filmu daju taj lokalni kolorit. Uloge: Daria Lorenci-Flatz, Neva Rošić, Vera Zima, Anka Vučković, Marijo Jurković, Vinko Vuković, Marija Vrdoljak, Milivoj Barbir, Hrvoje Barbir Barba, Stephan Baumecker, Lili Jelinek, Till Patz


U ovoj beskompromisnoj psihološkoj drami, Jasna se nakon godina provedenih u Nemačkoj gde se skućila i osnovala svoju porodicu, vraća u Hrvatsku kako bi se brinula o majci, koja je na samrti. 

Majčino onemoćalo telo, čak i prikovano za krevet, zrači zastrašujućim autoritetom koji se nadvija nad svima u njenoj blizini. 

Kako dani prolaze Jasna se zapliće u mrežu zameranja od kojih je očajnički pokušavala da pobegne. 

Hoće li uspeti da se suprotstavi majci ili će konačno nestati pod njenim teškim zagrljajem?

MATER je tinjajuća refleksija o gubitku, opraštanju i bolu, primer provokativnog i bolno iskrenog nezavisnog filmskog ostvarenja.

Kao neko ko ima lično iskustvo ovakvog gubitka preporučujem ga od srca.

Jure Pavlović (1985) diplomirao je režiju na Akademiji dramskih umetnosti u Zagrebu. Učestvovao je u brojnim međunarodnim filmskim radionicama uključujući Berlinale Talents i Sarajevo Talent Campus. Njegovi kratki filmovi prikazani su i nagrađivani na brojnim međunarodnim filmskim festivalima, uključujući Međunarodni filmski festival u Berlinu. Za kratki film “Piknik” 2015. osvojio je nagradu Evropske filmske akademije (EFA) za najbolji kratki film. “Majka” je njegov igrani celovečernji debi.




Šta vas je podstaklo da se pozabavite odnosom majke i ćerke u svom celovečernjem debiju?

Jure Pavlović: Volim da se šalim da sam o odnosu oca i sina napravio kratki film, a da mi je za odnos majke i ćerke trebao dugometražni, ipak su ti odnosi mnogo komplikovaniji. Ideja za film je proizašla iz moje porodične situacije, ličnog iskustva koje je bilo polazna tačka za priču koju sam jako dugo želeo da realizujem. Šta god budem napravio u budućnosti, verujem da će ovo ostati moj najličniji film.

Daria, služite se finim sredstvima da odigrate Jasnu koja ima komplikovan odnos sa svojom majkom. Vi ste sve vreme u krupnom planu. Koliko je to bio mač sa dve oštrice?

Daria: Jure je odlagao tu informaciju, tek sam pred kraj saznala, ali nije mi puno značila. Radili smo laganim tempom, ali dubinskim i intenzivnim, snimali smo scenu, dve dnevno. Naravno bilo je izazova, ali mi je tokom snimanja najveći izazov bio ispuniti vreme, morate ostati dosledni tome što želite da izrazite, a u suštini niste ni svesni šta je to. Snimanje je bilo putovanje, traženje, stalno sam pitala Juru o čemu se ovde radi, koji je krajnji cilj scene, emocija. Snimali smo u kontinuitetu, što mi je jako pomagalo da ono što mi se privatno događalo radi za mene i na platnu.  Sumnjam da ću ikad više imati ovakav izazov, tako da je to bila ogromna prilika i iskustvo. Nekad mi se čini da bih volela da možemo da ga ponovimo. Ovaj film je jedna specifična disciplina, poput maratona, kad ga jednom iskusiš sigurno poželiš da prođeš sve to još jednom.

Neva Rošić tumači vašu majku, a bila vam je i profesorka na akademiji. Kako je izgledala saradnja sa njom?

Daria: Neva je mit, institucija zagrebačke akademije, postojala je neka aura oko njenog imena. Ako Neva ne misli da treba da upišeš akademiju, nećeš upisati. Bila je izvanredan profesor, negovala je emotivnu specifičnost koju sam pokazivala u radu, znala je da me pusti na miru i dopusti mi da se razvijem. Ona je ostala strašno mlada uprkos godinama. Ja sam se dosta promenila, osećala sam se odraslijom, što je bilo dobro za komunikaciju, izvrstan je to nastavak nekog procesa. Lepo smo sarađivali.

Kad imate ovakve dve glumice, da li ih pustite da se igraju i pratite ih kamerom ili…

Jure: Morate ipak proći neki rad, proces, ali uvek je pitanje koliko pustiti njih da kreiraju svoje a koliko ih usmeravati. Neva je dala jako puno sebe i to se oseti u filmu. Za Dariu je bio poseban izazov to što je u krupnom planu, i što su kadrovi trajali po 3, 4 minuta. Treba od početka do kraja scene biti savršen u svakom smislu, tehničkom, kamera, šarf, gluma, koreografija… U tom smislu je proces bio izazovan jer smo snimali jedan kadar ceo dan, nije bilo fragmentarnog snimanja iz više uglova gde imate prostor da izmanipulišete, produžite ili skratite tišinu… Momenat koji ste napravili na setu se zabeleži i ostane zauvek, nema sigurnosne mreže.

Ostali glumci u filmu su naturščici. Kako ste radili sa njima?

Jure: Ima još jedna glumica, ona je iz tog miljea, iz tog sela. Dugo sam znao da želim za te vrlo zanimljive sporedne likove da uzmem koloritne likove iz tog kraja, mislim da unose autentičnost, trodimenzionalnost. U početku sam bio malo nesiguran, pa sam pitao Dariu i Nevu da urade probe sa njima, ali nakon toga su se toliko opustili i jako dobro se slagala profesionalna i amaterska gluma. Neva je u Hrvatskoj poznata kao velika pozorišna glumica koja je glumila krležijanske likove visokog statusa, tako da je ona bila atipičan izbor za tu ulogu. Pitao sam se kako će funkcionisati kad uparim Nevu, koja je tako velika glumica, sa nekim iz tog sela, ali na probama su sve sumnje nestale i posle je to funkcionisalo jako dobro. Mislim da su naturščici doneli dašak nekog čistog života koji nas je sve inspirisao.

Daria: Jednom mi je Jure rekao da ja delujem kao naturščik i to mi je bio veliki kompliment. To je zadatak glumaca koji igraju na filmu, da ostanu amateri u najboljem smislu.



Država:     Hrvatska, Srbija, Francuska, Bosna i Hercegovina / Croatia, Serbia, France, Bosna and Herzegovina, 2019
Žanr:     Drama
Program:     Glavni takmičarski program, Mozzart FEST
Trajanje:     95’
Režija:     Jure Pavlović
Scenario:     Jure Pavlović
Uloge:
    Daria Lorenci-Flatz, Neva Rošić, Vera Zima, Anka Vučković, Marijo Jurković, Vinko Vuković, Marija Vrdoljak, Milivoj Barbir, Hrvoje Barbir Barba, Stephan Baumecker, Lili Jelinek, Till Patz
Festivali:     2019 Talin / Tallinn Black Nights Film Festival 2019
Fotografija:     Jana Plećaš
    Montaža:     Jure Pavlović, Dragan Von Petrović
Producent:     Bojan Kanjera, Biljana Tutorov, Jure Pavlović
Produkcija:     Sekvenca, Wake Ups Film & Video , Les Films de l'oeil sauvage, Udruženje Novi film
Filmografija:
    2015 Piknik / Picnic (short)
    2012 Umbrella (short)
    2010 Down by the River / Bacila je sve niz rijeku (short)


48. FEST: UMREĆEŠ U DVADESETOJ


Umrećeš u dvadesetoj samo je jedan od filmova sa ovogodišnjeg Festa koji se bavi uticajem tradicije i religije na svakodnevni život. U jednom sudanskom selu, žena rađa sina Muzamela, kome je neki derviš prorekao da će umreti u dvadesetoj godini.



Muzamel odrasta okružen sažaljivim pogledima zbog kojih se oseća već mrtvim, sve dok se snimatelj, čovek koji gazi stege tradicionalizma, Suliman, ne vrati u selo. 

Sulimanov stari projektor otvara Muzamelu prozor u jedan potpuno novi svet.  A tu je i jedna devojka koja se ne stidi da mu pokaže svoju naklonst. 



Njegova ličnost počinje da se menja u Sulimanovom prisustvu i on sve više sumnja u proročanstvo, čije ispunjenje njegova majka očajnički pokušava da spreči. Posle mnogih poraza, između ostalih i gubitka oca, Muzamel počinje da kopa sopstveni grob. 

Na dan svog dvadesetog rođendana, rastrzan je sumnjom i pred izborom između smrti, tabua (seksuanost, alkohol) i autobusa za odlazak u svet koji žudi da upozna.


Amdžad Abu Alala je sudanski reditelj koji je rođen i odrastao u Ujedinjenim Arapski Emiratima. Studirao je medije na Univerzitetu UAE. Kao producent i reditelj, snimio je brojne kratke filmove, koji su prikazivani na filmskim festivalima. Među tim filmovima su Tina (2009), Coffee and Orange (2004) i Feathers of the Birds (2005), za koje se smatra da označavaju povratak filma u Sudan. Njegov Studio (2012) rađen je za vreme radionice koju je vodio Abas Kiarostami.




Država:     Sudan, Francuska, Egipat, Nemačka, Norveška, Katar / Sudan, France, Egypt, Germany, Norway, Qatar, 2019
Žanr:     Drama / Drama
Program:     Glavni takmičarski program, Mozzart FEST
Trajanje:     103’
Režija:     Amjad Abu Alala, Yousef Ibrahim
Scenario:     Amjad Abu Alala
Uloge:
   
 Mustafa Shehata, Islam Mubarak, Mahmoud Elsaraj, Bunna Khalid, Talal Afifi, Amal Mustafa, Moatasem Rashid, Asjad Mohamed, Rabeha Mahmoud
Festivali:     2019 Venecija, Toronto Kolonj, Hamburg / Venice Film Festival, Toronto International Film Festival, Film Festival Cologne, Hambu
Fotografija:     Sébastien Goepfert
Montaža:     Heba Othman
Muzika:     Amin Bouhafa
Producent:     Arnaud Dommerc, Michael Henrichs, Ingrid Lill Høgtun
Produkcija:     Andolfi, DUOfilm, Die Gesellschaft DGS
Distributer:     Centar Film
Filmografija:     2019 You Will Die at 20 / Umrećeš u dvadesetoj
Nagrade:
    
 2019 Venice Film Festival - Luigi De Laurentiis Award; Amiens International Film Festival - Grand Prix du Jury fiction for Best Film; Carthage Film Festival - Best Screenplay for Narrative Feature Film; El Gouna Film Festival - Golden Star, Feature Narrative Competition; Mumbai Film Festival - Special Mention

Promocija knjige “Pisma ljeta 1980.” Jelena Trpković

Predstavljanje knjige Pisma ljeta 1980. Sisak-Dubrovnik (Udruga, kultura vrijednosti, Sisak, 2019) Jelene Trpković, slikarke iz Beograda i Milana Milišića, dubrovačkog pesnika, koji je 1991. nastradao kao civilna žrtva pri napadu na Dubrovnik, održaće se u utorak, 3. marta 2020. od 19 časova u UK Stari grad. 

O ovoj prepisci osim autorke, govoriće: Đuro Tadić u ime izdavača iz Siska, Mile Stojić, pesnik, kritičar i prevodilac iz Sarajeva, Predrag Čudić, pesnik i prevodilac iz Beograda, uz moderiranje Katarine Lazić, urednice  književnog programa UK Stari grad. Odlomak čita glumica Nada Blam.

Željezara Sisak, veliki metalurški kombinat nekadašnje države, pored likovne kolonije, osnivač je književne nagrade, čiji su dobitnici najzačajniji pisci ovih prostora : Krleža, Kaštelan, Davičo, Tadijanović, Konstantinović, Kiš, Kovač… Svetislav Basara, poslednji je dobitnik književne nagrade Željezare Sisak.

Jelena Trpković, slikarka u klasi prof. Stojana Ćelića iz Beograda. Živela  i radila u Dubrovniku       (1980-1999) Predavala na Katedri za crtanje Akademije umetnosti u Novom Sadu (1999-2018) Učesnica mnogobrojnih samostalnih i preko sto kolektivnih izložbi. Dobitnica mnogih likovnih nagrada. Bavi se zaostavštinom Milana Milišića.

Milan Milišić, pesnik, novinar, prevodilac i dramaturg iz Dubrovnika. Svetsku književnost sa teorijom književnosti završio u Beogradu. Živeo u mnogim gradovima SAD i Dubrovniku, u kome je do 1987.radio u Kazalištu Marin Držić. Autor  mnogobrojnih prevoda, poetskih knjiga, jednog komada ’’Lov na blijedolikog’’ (1975)
Milišićev posthumno objavljen  roman ’’Oficirova kći’’( 2011) i prvi tom Sabrane poezije, Novi Sad (2016) predstavljeni su proteklih  godina u UK Stari grad.

ИЗЛОЖБА РАДОВА НОВОПРИМЉЕНИХ ЧЛАНОВА УЛУПУДС-а 2020.




 

Изложба радова новопримљених чланова УЛУПУДС-а је својеврсни годишњи пресек ликовних трендова, али и тенденција које владају у друштву и у економији, који представља својеврсни лакмус папир уметничке активности, нашег окружења.

Базар инвентивности, различити приступу поимања уметничке креације у обиљу разноврсних медија, техника и области деловања, све се то стиче у једном галеријском простору, кроз разноврсност израза који је главна одлика изложбе и уједно њен највећи квалитет.

За први круг се пријавило 54, у други круг конкурса се квалификовалo 49 кандидата, док је у чланство је примљено 38 кандидата, после извршене селекције од стране чланова девет Одбора секција и Уметничког савета, а потом и потврде спроведеног процеса од стране Управног одбора.

Оогодишња изложба је кохерентнија од претходних, какао по обиму тако и квалитету изложених радова. Упркос индивидуалним приступима уметника у разноврсним медијима, техникама и областима деловања, наглашена одлика изложбе се исказује, кроз експонате нових чланова, садржане у снази различитости, личног приступа, уметника који су у Удружењу, нашли средину у оквиру које могу да искажу, развију и представе своју креативност у наступајућим временима.





Кустос Изложбе новопримљених

чланова УЛУПУДС-а 2020.

дипл. ист. ум. Предраг Стојановић





СПИСАК НОВИХ ЧЛАНОВА УЛУПУДС-а, 2020.



АРХИТЕКТОНСКА СЕКЦИЈА

1.      Давор Б. Ереш

ДИЗАЈН СЕКЦИЈА

2.      Марија Аврамовић

3.      Невена Каначки Кунчер

4.      Софија Ланцош Малдини

5.      Тамара Пешић

6.      Ненад Стојаковић

7.      Татјана Трајковић



ВАЈАРСКА СЕКЦИЈА

8.      Елена Златковић Атрашкевич

9.      Нина Раца



СЕКЦИЈА ЗАТЕКСТИЛ И САВРЕМЕНО ОДЕВАЊЕ

10.  Јасмина Дугић

11.  Соња Јоцић



СЛИКАРСКО ГРАФИЧКА СЕКЦИЈА

12.  Бојан Аничић

13.  Зоран Велимановић

14.  Даница Веселиновић

15.  Марија Вучковић

16.  Ненад Грбић

17.  Стефан Дерикоњић

18.  Анђа Живадиновић

19.  Исидора Ивановић

20.  Кристина Јаблановић

21.  Ивана Кнежевић

22.  Ивана Мартић

23.  Милица Петровић

24.  Марко Прешић

25.  Милица Стојшин                

26.  Мирко Ћетковић

27.  Милица Цветић

28.  Миња Чворић



УМЕТНИЧКА ФОТОГРАФИЈА

29.  Синиша Влајковић

30.  Константин Новаковић

31.  Марија Аничић Топаловић                         

32.  Жељко Шафар



ТЕОРИЈА КРИТИКА И ИСТОРИЈА ПРИМЕЊЕНЕ УМЕТНОСТИ

33.  Катарина Анђелковић

34.  Биљана Јотић

35.  Ксенија Маринковић

36.  Ана Милошевић

37.  Неда Радоичић

38.  Мирослав Сапунџић