четвртак, 2. август 2018.

Frljićev udarac evropskoj desnici




"Kao jedan okoreli ateist, svakog dana molim boga da u trenutku kad umrem postanem deo kolektivnog zaborava. Mislim da bi mi najveći poraz predstavljao bilo koji oblik posthumnog priznanja onoga što sam radio ili integracije u bilo kakav nacionalni korpus."

 Oliver Frljić

Bitef se 2018. godine održava od 13. do 22. septembra u Beogradu. Jedan od fokusa ovogodišnjeg festivala će biti i predstave političkog pozorišta. U tom kontekstu, publika će imati priliku da vidi ostvarenja Olivera Frljića, Dragana Živadinova, Žorisa Lakosta, Marine Davidove i Maje Pelević.

Jedini autor koji će ove godine imati dve predstave u glavnom programu je Oliver Frljić. Time je umetnički tim festivala želeo da uputi posebno priznanje Frljiću kao jednom od najvažnijih evropskih reditelja političkog pozorišta.

Predstava: Gorki – Alternativa za Nemačku?
Foto: Ute Langkafel


Gorki – Alternativa za Nemačku? Berlinskog pozorišta Maksim Gorki, po rečima umetničkog direktora Bitefa Ivana Medenice, je predstava koja je poslužila Fljiću da, na umetnički vrlo originalan i inventivan način, i ovog puta pokreće svoju omiljenu temu: društvenu funkciju teatra, njegov potencijal za politički otpor. Na njemu svojstven, kvazidokumentaran i improvizovan način, u prvom delu predstave on kritički ispituje političku korektnost u prijemu glumaca u ovaj teatar (prednost manjinskim grupama), jer takav pristup i dalje ne odgovara stvarnom procentu stranaca u Berlinu, a može i da napravi pozorišni „azil“ za etničke i druge manjine. U drugom delu, pokreće se pitanje da li je jedno progresivno pozorište, ako pristane na izvesnu getoizaciju i igru u sistemu, stvarni otpor tom sistemu, ili samo alibi za savest umetnika?

Predstava: Šest lica traži pisca
Foto: Ines Stipetić

Predstavom Šest lica traži pisca u produkciji Satiričkog kazališta Kerempuh, Frljić se obračunava sa hrvatskom desnicom, posebno  njenim insistiranjem na takozvanim porodičnim vrednostima, u čije ime svaki gest postaje prihvatljiv i opravdan. Kako sam Frljić za ovu predstavu kaže, ona predstavlja „radikalno čitanje Pirandelovog klasika u kontekstu hrvatskog desnog populizma“.

Pored ovoga, Frljić će učestvovati i u pratećem programu Bitefa. U okviru Filozofskog teatra, on će biti gost filozofa i aktiviste Srećka Horvata, a razgovaraće se o odnosu pozorišta i trenutne društveno političke stvarnosti.

Intervju sa Frćjićem možete pročitati OVDE.

Ove godine, Bitef na svoj festivalski blog uvodi i video intervjue sa autorima, gostima, menadžmentom i prijateljima festivala.

 52Bitef18 - Intervju sa Ivanom Medenicom i Filipom Vujoševićem

U prodaju su puštene ulaznice za predstavu Rekvijem za L, proslavljenog belgijskog koreografa Alena Platela, koja će svečano zatvoriti festival u Sava centru. Ulaznice se mogu nabaviti na blagajni Sava Centra i na svim ovlašćenim prodajnim mestima EVENTIMA u Srbiji. 

Do 12. avgusta ulaznice mogu da se kupe po promotivnim cenama od 1.200 i 1.800 dinara. Nakon završetka pomenute promo akcije, ulaznice za predstavu Rekvijem za L. od 13. avgusta će se prodavati po redovnoj ceni od 1.700 i 2.500 dinara.

Rezervacija ulaznica za sve Bitefove predstave počinje od 13. avgusta i trajaće do 25. avgusta. Ulaznice se mogu rezervisati putem mejl adrese: blagajna@bitef.rs i putem telefona: + 381 69 899 24 00.

Prodaja ulaznica za sve predstave na 52. Bitefu počinje 27. avgusta na Blagajni Bitef festivala koja je smeštena u Pozorištu na Terazijama (Terazije 29).

Redovne cene ulaznica za sve predstave ovogodišnjeg glavnog programa su 1.700 i 2.500 dinara. Bitef je i ove godine omogućio pogodnosti za vernu publiku, te se za komplet ulaznica dobija popust od 30%, dok je za rezervisane ulaznice i organizovane grupe planiran popust od 20%.

Jovana Kovačević, bend Harlekin: “Dođite na Zidić da se upoznamo i uživamo!”


Harlekin, alt-rok/dark-pop bend iz Inđije, koncertno je aktivan od druge polovine 2016. godine, a u septembru 2017.  objavili su debi album pod nazivom ‘Tornik’. Ovaj mladi, talentovani bend čine gitaristi Aleksandar Janković i Milan Brkić, klavijaturista Marko Kovačević, basista Nemanja Holjevac, bubnjar Miloš Surla i vokal Jovana Kovačević, sa kojom smo popričali u susret nastupu na Zidiću Doma omladine u subotu, 4. avgusta od 20 časova.


Kako biste predstavili bend Harlekin publici koja do sada nije imala priliku da se sretne sa vašim stvaralaštvom? 
Harlekin je dark-pop bend koji karakterišu melodične pesme sa metaforičnim tekstovima. Muzički, u najvećoj meri oseća se sentiment pop kulture osamdesetih, ali i uticaji post-roka i shoegaze-a. Trudimo se da pesme budu dinamički i aranžmanski zanimljive, tako da publika prelazi put iz svemira u krajnju introvertnost – između želje da se zaigra i da se vrisne.



Bend postoji od 2016. godine i do sada imate bogato iskustvo nastupa na brojnim festivalima. Koji koncert vam je ostao u sećanju kao posebno značajan?
To je sigurno Koncert godine, na koji smo svi odlazili još kao tinejdžeri. Mnogo je lep osećaj godinama kasnije biti na toj bini u velikoj sali SPENS-a. Takođe, HillsUp na Zlatiboru, gde smo bili jako lepo primljeni od strane publike, kao i Gitarijada Vojvodine sa besprekornom organizacijom.

Debi album Tornik objavili ste 2017. godine – kako ste zadovoljni reakcijama publike i kritike?
Reakcije publike i kritike su u najvećoj meri pozitivne. Nama je bilo jako bitno da zatvorimo ovu fazu našeg rada jer dosta pesama postoji već godinama. Ujedno smo uradili tri spota za pesme sa albuma, i pokazalo se da spotovi definitivno jesu format koji dolazi do najvećeg broja ljudi.

Ko su vaši muzički heroji i zašto?
Svi oni koji su tokom decenija pomerali granice, muzički, tekstualno, koncertno. Manje je važno da li su to The Beatles, Pink Floyd, Eric Clapton, The Cure, Joy Division, Tool, ili kod nas EKV, Luna, Block Out, postoji previše ljudi i bendova da bi stali u jedan pasus. Drugi tip heroja su ljudi koji su pratili, podržavali i izuzetno uticali (i utiču) na pop i rok kulturu kod nas, poput Petra Pece Popovića, Petra Janjatovića ili Sandre Rančić.



Kako ocenjujete stanje alternativne rok scene u Srbiji?
Kad Repetitor svira sa Arcade Fire u arenama kapaciteta 20000 ljudi, automatski svi argumenti o tome da nikad nije bilo gore i da ne postoje uslovi za rad padaju u vodu. Za jedno malo tržište poput Srbije, gde ne postoji sistemski pristup muzičkoj kulturi, već se sve svodi na ludački entuzijazam pojedinaca, scena je više nego dobra. Postoji gomila odličnih bendova, kao Artan Lili, Irie FM, Bitipatibi, Halftones, Stray Dogg, Crvi, Bojana Vunturišević…

Šta za vas znači prilika da nastupite na popularnoj letnjoj sceni Doma omladine Beograda i šta publika može da očekuje od predstojećeg koncerta?
Zidić je tokom prethodnih godina stekao kultni status, i vrlo nam je drago što imamo priliku da tu nastupamo. Biće zanimljivo svirati po danu, pred namernim i slučajnim prolaznicima. Ono što je sigurno jeste da će koncert biti pun emocija i dobre energije, pa pozivamo publiku da dođe da se upoznamo i da uživa zajedno sa nama.

Kada publika može da očekuje nove pesme i/ili novi album?

Mi uveliko radimo na novim pesmama, plan je da izbacimo bar dva singla do kraja godine. Ako sve bude išlo kako treba, očekujemo da u prvoj polovini sledeće godine završimo naš drugi album. Koncert na Zidiću je prilika da publika čuje nekoliko pesama koje će se naći na njemu.

среда, 1. август 2018.

Karin Fosum -> Ne osvrći se




U ovom romanu Karin Fosum daje precizan opis jednog savim običnog dela Norveške. Odnos među ljudima je narušen, isto kao i njihove moralne vrednosti. Iza mirne fasade norveške periferije krije se dovoljno problema koji bi mogli da izazovu još tragedija. I u ovom romanu Karin Fosum ubedljivo vlada žanrom, a svojom psihološkom pronicljivošću stvara likove kojima verujemo, sve do poslednjeg priznanja...


Reč dve o radnji. Prijavljen je nestanak šestogodišnje devojčice. Nedugo potom, na obodu seoceta u kom se svi poznaju pronađeno je telo tinejdžerke Ani Holand. Višeg inspektora Konrada Sejera čeka nov, težak slučaj, imaće pune ruke posla kad se suoči sa novim neobičnim, zagonetnim dogđajima.


Karin Fosum je proslavljena norveška autorka kriminalističkih romana, poznata kao "Norveška kraljica krimića". Njeni književni počeci vezani su za pisanje poezije, a svoju prvu zbirku pesama objavila je 1974, kada je imala 20 godina.


Za nju je iste godine dobila nagradu „Tarjei Vesaas“ za debitante. Neko vreme je radila u bolnicama, lečilištima i centrima za odvikavanje od droge. Posle toga seli se u okolinu Osla i započinje vrlo uspešnu književnu karijeru, obeleženu serijalom knjiga o inspektoru Sejeru, koje su postale međunarodno uspešni bestseleri prevedeni na preko 16 jezika.


Za roman Ne osvrći se osvojila je nagrade „Stakleni ključ“ i „Riverton“. Za roman Kad đavo drži sveću (Samizdat B92, 2017) dobila je nagradu „Gumshoe“ za najbolji evropski kriminalistički roman 2006. godine. Do sada je ekranizovano šest romana o inspektoru Sejeru. Napisala je i dve zbirke kratkih priča. Živi u Oslu.

Piter Marfi slavi 40 godina Bauhausa u Beogradu


Vest koja će svakako obradovati brojne fanove i sledbenike ostavštine Bauhausa, stiže iz „kuhinje“ promo / koncertne agencije i izdavačke kuće “ Long Play“.

„Legendarni muzičar Peter Murphy održaće koncert 9.  novembra (21:00) u dvorani „Amerikana“ Doma omladine Beograda, u okviru svetske turneje nazvane „40 Years of Bauhaus Ruby Celebration Feat. David J“.



Nekadašnji frontmen Bauhausa Murphy najavio je da će mu se na turneji kojom proslavlja 40 godina kultnog benda pridružiti kao gost njegov suosnivač, basista David J. Na koncertima će Murphy i David J izvoditi u celosti uticajni debi album benda „In The Flat Field“ (1980), uz dodatak drugih Bauhaus klasika.

Osnovani u Engleskoj 1978. godine, pioniri post-panka Bauhaus isklesali su svoj jedinstveni muzički kutak kombinujući minimalizam, art rok i mračni glam rok, uz veliku dozu sopstvenog eskperimentalizma, originalnosti i duha.



Murphy, David J, gitarista Daniel Ash i bubnjar Kevin Haskins probiili su se hitom “Bela Lugosi’s Dead” 1979. godine, usledio je debi „In The Flat Field“ (1980), a zatim albumi „Mask“ (1981), „The Sky’s Gone Out“ (1982) i „Burning From The Inside“ (1983). Bauhaus se raspao početkom osamdesetih, da bi se povremeno kratko okupljao (peti album „Go Away White“ objavljen je 2008. godine), ali je njihovo delo ostalo izuzetno uticajano, nastavljajući da odzvanja decenijama kasnije.

Ulaznica za beogradski koncert Peter Murphy 40 Years of Bauhaus Ruby Celebration Feat. David J košta 2.400 dinara na blagajni DOB-a, odnosno preko mreže Eventim, od 1. avgusta.

Meet&greet ulaznica košta 6.000 dinara, njihov broj je vrlo ograničen, i mogu se isključivo kupiti u sedištu Long Play-a (Majke Jevrosime 42, stan 19, Beograd) radnim danima od 11.00 do 17.00, počev od 1. avgusta

JAZZ KOMUNA ZELENKOVAC




Za Kulturnik piše i fotografiše: Gordan Gorunović



Prijatelj Željko Prtina, koji me je inficirao letovanjem u sred šume Republike Srpske, je odličan PR. Prepričavajući njegove pohvale privukao sam još nekoliko prijatelja, tako da je naš, beogradski kvartet krenuo dan pre početka na festival sa predahom u pelepoj Banja Luci. 



Gledjući promo materijal i snimke sa youtube-a mislio sam da mogu da pretpostavim šta nas tamo čeka, ali izgleda da sam bio pomalo naivan. Snimci su dvodimenzionalni a ovaj skup i priroda pružaju mnogo više od toga. Sam put je oslikan predivnim predelima i pastoralnim lepotama.



Stižemo u toku tonske probe niškog benda Jayus Jazz. Uživanje je već započelo. Puši se kazan sa pasuljem, roštilj i dopire žamor veselih gostiju i muzičara. Boro Janković alijas Zelenkovac je centralna figura. Markantni lik slikara koji živi u ovom nekrunisanom carstvu. Njegova mala i harmonična ekipa, kroz neformalni pristup ispunjava sve potrebno svim privremenim stanovnicima ove čudne komune.



Cene dnevne ulaznice i mesta u kampu su više nego simbolične. Hrana, piće, suveniri, šumski med ili egzotične rakije su takođe vrlo pristupačne za nomadski džep. Mi smo se smestili u funkcionalnu kolibu gore pomenutog prijatelja desno od bine. Sa terase je bilo moguće pratiti celo dešavanje, ali prava atmosfera je ipak bila ispred bine ili na klupama kafanice smeštene među drvećem. 

Dosta stranaca iz Evropske Unije ali i iz regiona polako popunjava naselje. Sede skupa muzičari, publika, tonci, konobari, slikari a u prolazu bude i pasa i mačaka a viđen je i jedan vuk u poznim godinama, koji je hipnotisan džezom izgubio agresivnost i bio fin i miroljubiv posmatrač.




Prve večeri, u četvrtak, uz odlične svirke svih bendova desio se neobičan događaj. U toku nastupa energičnog fjužn džez benda iz Holandije “Kuhn Fu”, kontrabasista je u žaru plesa s instrumentom pao sa kamene i povisoke bine. 

Svi su bili u šoku i samo jedna prisebna devojka pritrčava ali feniks sa tregerima, otresa prašinu sa pantalona i vraća se dok njegove kolege odozgo melju svojim ritmom. Gitarista na ivici panka i povremeno rokabilija. 

Totalni delirijum koji pokazuje da nije sve u zvučnim imenima, već u odličnom pristupu onim čime se bave muzičari. 



Najavljeni trio Jovana Maljokovića je otkazan zbog skromnog budžeta, ali je zato viđeno za četiri dana po tri benda svakodnevno, plus sešn koji je organizovao Jan Kovač, inače sin vanvremenskog muzičara, Borisa Kovača.



U subotu veče hipnotisali su nas (Anti)world orkestar The Cyclist Conspiracy pojačan sa tri sjajna gostujuća ženska vokala pod vođstvom fantastične etno pevačice Svetlane Spajić. Iz zelenila je iznenada pokuljala reka ljudi da vidi o čemu se radi. Čudan spoj koji probija sve barijere. Teško opisivo rečima.




Bilo bi previše taksativno nabrajati sve nastupe ali mogu reći da nije bilo slabijeg ili “odrađenog”. Magija šumskih vila bila je dovoljna da možda i neki prosečni postanu još bolji. Uživanje je pričinjavalo i slušanje tonskih proba, dok se pila kafa ili nešto jače na drvenim stolovima, družeći se sa svima ravnopravno. Ovde su svi zvezde i svi su bitni. Nema VIP loža ili privilegovanih. Jedino su iznad situacije, na stazi ka etno naselju, “namrgođeni” mladići, koji sklanjaju improvizovanu rampu ka parkiralištu i zvanični ulazak u Borin raj. Kod njih su ulaznice i oni svoj posao vrlo ozbiljno shvataju.




Kiša i jesenje leto, verovatno je smanjilo očekivanu posetu, ali nije pokvarilo ukupan doživljaj. Rok festival koji je napravljen u blizini na Janjskim vodopadima u istom terminu, više je sebi napravio loš marketing. Zvučna imena i takođe sjajan prostor, zbog potopa je imao skromniju posetu. 



Na izletu ka tom arealu doživeli smo u lokalnoj kafani živu svirku, harmonikaša koji je slučajno u prolazu dobio i bakšiš od zadovoljnih gostiju, dok je kolona rokera čudno gledala gajbe sa pivom koje su se hladile u ledenoj reci Janj.


Punoletstvo festivala i tri decenije trajanja Zelenkovaca, pokazuje da ipak nije baš sve u novcu, već da ima ponešto i u entuzijazmu, sjajnom prirodnom ambijentu, dobroj muzici i pozitivnoj energiji istinskog misonara Bore Zelenkovca.

Izgleda da taj neobični miks čini prava čuda. Na kraju bih poželeo da što duže traje i postane stalna referenca u kalendaru svih zaljubljenika u prirodu i u muziku. Sledeće godine poslednji vikend u julu obeležite jednom notom u svom notesu. Vesela komuna sa poglavicom Borom čeka vas sve otvorenog srca.