уторак, 9. јун 2015.

Dom omladine: Vikend francuskog filma: Zločin i misterije-Pupupidu/Poupoupidou



 

Za prvo veče odabran je film iz 2011. godine "Pupupidu" u režiji Žeralda Istaša Matjea. Uloge igraju Žan-Pol Ruv, Sofi Kenton, Gijom Gui. Film  je omaž Merlin Monro, Americi koje više nema, sa očitim aluzijjama na dela Hičkoka, Brajana de Palme, Felinija, Sesila Demila, pozivanje na likove DžB 007 i X-Moldera.


Uspešni pariski pisac krimića odlazi u neku vukojebinu u francuskim Alpima. Nasleđuje prepariranog psa,  no dobija i inspiraciju koju dotada nije imao. Odlazeći sa otvaranja testameta, prošao je pored uviđaja povodom sumnjivog samoubistva ono što bi danas rekli starlete. Ubijena devojka je svojevrsna reinkarnacija Merilin Monro, ikona francuskog sira Belle de Jura. Film je delom misteriozni triler, delom rafinirana seksualna fantazija. U rasvetljavanju misterije piscu bez inspiracije pomaže policajac za kojeg se ispostavlja da je gej. Policija je, naravno, korumpirana, a lokalni moćnik replika JFK-a, čak ima i takvu suprugu, Žakline. Film pleni svojom prefinošću i dinamikom, pa vreme provedeno u bioskopu proleti.


  https://www.youtube.com/watch?v=jEt3fBDm7UM

Ima li prijateljstva posle izdaje?



Po tekstu Harolda Pintera i u režiji Gorana Šušljika na sceni Bojan Stupica Jugoslovenskog dramskog pozorišta igra se komad „Izdaja“ (Betrayal). Napisan je davne 1978. godine. Koliko je aktuelan danas? Pa ljudska priroda se ipak ne menja tako brzo. Ako se uopšte menja. Izdaja je, uz prijateljstvo i ljubav, večna, kao prokletsvo ili blagoslov prati čovečanstvo. Šta znači varati nekoga i da li posle izdaje prijateljstvo i ljubav prestaju?  Jedna pomalo idealistička izjava tvrdi da onaj koji vara, može samo sebe da zavarava. Ili se to na kraju ispostavi kao ključna istina?

Na sceni tri glumca: Nataša Tapušković, Gordan Kičić i Nebojša Dugalić. Supruga i ljubavnica i dva najbolja drugara. Trougao strasti. E sad, pojavljuje se tu i neki italijanski kelner, koji se nešto tu glupira, a ne kapiram u čemu mu je misija, osim da u ovu melodramu unese elemente jeftine komike.

Glumačka ekipa je uigrana i usklađena, uronjena u svoje role. Upravo su onakvi kakvi smo očekivali da budu. Nebojša Dugalić, na prvi pogled letargičan i izmučeni muž, Robert, smireno i popustljivo oprašta supruzi i njenom ljubavniku, a svom najboljem drugu, preljubu. Kičić u svom prepoznatljivom fazonu, Nataša zavodljiva i na trenutke setna. Ljubavnici su „potrošili“ svoju ljubav i povremene iskrice, samo su tu da potcrtaju ispraznost emocija ovog ljubavnog trougla. Idemo dalje...

Cela predstava podeljena je na sekvence, nakon koga, neki vredni ljudi, u mraku, transformišu scenu. Pravo vreme da se neko nakašlje, zašušti omotom od bombone, prokomentariše scenu sa osobom sa kojoj je došao-la na predstavu.
 
Pisac, glumac, pesnik, nobelovac (2005.) i politički aktivista Harold Pinter (1930-2008), napisao je 27 pozorišnih komada i 21 filmski scenario.


Posle izvođenja predstave Nebojši Dugaliću uručenaje  nagrada “Miloš Žutić” za 2014. godinu koju mu je dodelilo Udruženje dramskih umetnika Srbije. Nebojša se zahvalio dvojici kolega koji su odbili ulogu u "Izdaji", te je dobio nadimak "trećepozivac, ali i šansu da u ovoj predstavi zablista. što nije propustio.


 Uloge:                   Ema Nataša Tapušković
                               Džeri Gordan Kičić
                               Robert Nebojša Dugalić
                               Konobar Slobodan Tešić
Prevod: Vesna Radovanović,    
Scenografija: Gorčin Stojanović,             
Kostimografija: Lana Cvijanović,
Izbor muzike i aranžman: Irena Dečermić,
Dizajn zvuka: Dobrivoje Milijanović,
Dizajn svetla: Svetislav Calić.

петак, 5. јун 2015.

ИЗЛОЖБА "ДУНАВ – УМЕТНИК, ПУТНИК, СВЕДОК" У КУЛТУРНОМ ЦЕНТРУ СРБИЈЕ У ПАРИЗУ





Београд, 5. јун 2015. године - Јавно предузеће "Београдска тврђава" и "Тврђава Голубачки град“ д.о.о. реализоваће изложбу цртежа, фотографија и гравира под називом "Дунав – уметник, путник, сведок" у Културном центру Србије у Паризу од 17. до 25. јула 2015. године. 



Изложба ће посетиоцима пружити умeтнички дoживљaj Дунaвa и тврђaвa нa њeгoвoм приoбaљу, показујући стање ових културних добара, као и њихове потенцијалe. На територији Републике Србије евидентирано је преко две стотине локалитета са остацимa тврђава, утврђених градова и замкова, али их је добро очуваних до данас остало 29. Као културно-историјски споменици од изузетне важности, тврђаве и остаци утврђених градова Србије налазе се под надлежношћу градских и регионалних завода, као и Републичког завода за заштиту споменика културе.



У фокусу излoжбe "Дунав – уметник, путник, сведок" су Tврђaвa Гoлубaчки грaд и Бeoгрaдскa тврђaвa, нa кojимa je зaпoчeo прoцeс рeвитaлизaциje, успoстaвљaњa систeмa зaштитe културних дoбaрa, aли и њихово стaвљaњe у функциjу рaзвoja туризмa. Tврђaвe, кao спoмeници културe, дoбиjajу нoвo место нa културнoj мaпи Eврoпe, штo ствaрa мoгућнoст за eкoнoмски oдрживе инвeстициjе намењене рeвитaлизaциjи спoмeникa и њихoвo пoзициoнирaње нa туристичкoj мaпи Србиje и Eврoпe.


Осим Голубачке и Београдске тврђаве, на изложби у Паризу биће представљено још пeт спoмeникa културе – тврђава на Дунаву: Бaч, Пeтрoвaрaдин, Смeдeрeво, Рaм и Кладово (Фeтислaм).

Изложба Дунaв – умeтник, путник и свeдoк реализује се уз подршку Министарства културе и информисања Републике Србије, Министарства туризма, трговине и телекомуникација Републике Србије и Општине Голубац.

HNK- Vučjak – Krah svih naših iluzija




U hodniku dnevnoga lista Narodna sloga pronađen je mrtvac. Dok su zaposleni u panici, novinar Polugan pokušava da privede kraju jutarnje izdanje. Muvaju se tu svakoliki likovi; mahniti  Venger, najuren zbog obijanja urednikovog stola, mladi Krešimir Horvat, koji zgađen stanjem u ratnom Zagreba  želi da utehu potraži na selu,  gde bi službovao kao učitelj. U pozadini veliki neonski natpis poziva „Na selo!“ Zavesa se spušta i izlazimo na prvu pauzu. 



Na selu Horvata čeka sve i svašta, a ponajmanje ono čemu se nada. Njegov moral i ideali biće stavljeni na ispit.  Neiskusni mladić postaje laka meta lukavih i prevejanih seljana, koji radi svojih sitnih interesa, lako manipulišu sa njim. Vlada bezvlašće, a krajem lutaju i zlostavljaju bande zelenog kadra. Poput marionete čijim pokretima upravlja lutkar, Horvat pokušava da balansira između dve jingjang žene i pijane i lupeške horde seljana. Zavese se spušta i počinje druga pauza.



Treći, finalni čin po formi je kabaretski. Scena je podeljena na par zasebnih celina. Radnja se na sceni multiplicira u više pararelnih. Pod dimom i mirisom tamjana i sa dva popa, velike iluzije bivaju pokopane, a  ljudi postaju žrtve svojih strasti. Ovde predstava najviše dobija kako na slikovitosti, tako i na tempu i dramatičnosti. Voajerima će se dopasti scena nagih Eve i Krešimir pod tušem. Iznenada, u pozadini se spušta plakat  sa natpisom Who’s afraid of Virginia Wolf. I kao u nekom valceru sve liči na proslavu životu, a negde ispod površine, sam život se smeje i izrugava svojim junacima. I to traje toliko dugo, dok se asambl HNK ne pokloni beogradskoj publici, a ona ga nagradi dugim i iskrenim aplauzom.  



Ovo je ukratko siže drame Miroslava Krleže, Putovanje  u Vučjak. Nikad nisam bio obožavalac njegovog imena i dela, čak naprotiv. Sve to  lamentiranje nad lešinom K&K monarhije delovalo mi je prilično smoreno. No, ova četvorosatna predstava sa dve pauze, bila je sve samo ne dosadna. 

Dobro oslikana galerija likova, raspolućenih u vremenima istorijskih previranja, freska čitavog jednog vremena i jednog prostora.  Krleža se u ovom delu surovo obračunava s idealima jednog mladog čoveka. Čoveka koji selo, mitsko selo, gde se sve začelo, idealizira, tražeći u njemu samo vrline. 

I već na prvom koraku, njegova iluzija je srušena. Opljačkan je i ranjen. Nekako dolazi do nečeg što bi trebalo da je škola, a u stvari je birtija i dućan. Koju vodi Marijana, udovica njegovog prethodnika, očajna žena sa decom koju treba nahraniti. Ona u njemu vidi zaštitu od okrutne i surove sredine i njih dvoje započinju strastvenu vezu. No, da ne bude u stilu Holivudu, iz Amerike je u tu hrvatsku zabit pristigla zanosna Eva. Žena izraženog seksipila, koja se bavi švercom umetnina opljačkanih iz crkava. Kao da to sve nije dovoljno za zaplet, neočekivano se iz Sibira vraća već prežaljeni Marijanin muž, Lazar. Lazar, preteča hipika, u religijskom smislu protivteža je Vengeru, koji je slobodan mislilac. Dva susprostavljena pogleda na hrišćanstvo, koji su bila idealan fitilj za sukobe na ovim prostorima. 

http://www.hnk.hr/predstave/vucjak/

 

Sjajna, maratonska drama, fenomanalne scenografije koja se lako transformiše u sasvim novu scenu, muzika koja idealno potcrtrtava tekst sa sjajnim songovima, a među razigranim glumačkim asamblom najslabija karika je baš glavni lik koga tumači Silvio Vovk. 

 

Nije mu bilo ni lako u klinču sa udovicom Marijana koju sjajno dočarava Alma Prica i Evom senzualne i zavodljive Nine Violić. Milan Pleština maestralan je u liku Pantelije Crnkovića, austrougarskog nadnarednika, pomalo neodgovornog i poprilično pijanog. Na trenutke je fizička silina sa kojima se glumci obračunavaja sa sobom i drugima skoro zastrašujuća. 
 

Vučjak tako postaje metafora svih naših izneverenih nada, krah svih naših fantazija, čvorište svih naših duhovnih posrtanja i paranoja, svih sitnih i mnogobrojnih poraza, koje je život izvojevao nad našom sujetom i iluzijama. Gde smo poraženi i na kolenima, bez prava na revanš. 



Režija: Ivica Buljan.
Uloge: Alma Prica, Bojan Navojec, Nina Violić, Livio Badurina, Goran Grgić, Milan Pleština, Nikša Kušelj, Damir Markovina, Ivan Glowatzky, Alen Šalinović i drugi.
Dramaturg: Vlaho Bogišić.
Kompozitor Mitja Vrhovnik Smrekar.
Scenograf Aleksandar Denić.
Kostimografkinja Ana Savić Gecan.

четвртак, 4. јун 2015.

JDP-Unosno mesto- Dođeš mi, dođem ti



Predstava "Unosno mesto" po tekstu ruskog klasika Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog u režiji Egona Savina igra se na sceni "Ljuba Tadić" Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Moram odmah reći da nisam ljubitelj ovakvih predstava i da mi je na trenutke bilo dosadno. Drama koketira sa problemima današnjeg društva u formi farse. U zajednici kao što je naša, uvlačenje (dodvoravanje)  nadređenima uslov je uspeha u karijeri. Komedija Unosno mesto bavi se baš ovom temom, okruženjem iskvarenih držаvnih službenika i  gramzivih moskovskih tajkuna. Naglo bogaćenje i evropski maniri samo su fasada iza koje se krije primitivizam i gramzivost.


Ova pesimistička komedija na temu korupcije, u kostimima iz XIX podseća nas da kako god mi kao društva napredovali i osvajali nova znanja, ljudska priroda, u biti, ostaje  animalna. Mito je normalna stvar koja otvara sva vrata. Odmah se setih prijateljice, sa rekreacije, koja mi se požalila:

"Moj muž uvek nosi pedeset evra, ako ga zaustave policajci. Podigli cene!"

Nije imala ni malo dilema da su ti policajci zlotvori, a ne ona i njen muž, koji ih potkupljuju za male ili veće prekršaje u saobraćaju žrtve. A u zemlji gde nema sistema, gde nema pravila i nema morala, ta zemlja nema ni budućnost. Ono što ne platiš na mostu, platiš na ćupriji.

No i druga strana, koja je kao poštena i veruje da ljubav je sve što je čoveku potrebno, druga je strana istog novčića. Idealisti, živeći u oblacima, kad tad udaraju u zemlju. Život treba živeti ali i promišljati.


Za zanimljivu i scenski bogatu predstavu zaslužni su i scenograf Miodrag Tabački i kostimograf Lana Cvijanović. Scenografija je u službi radnje, u vidu kliznih elemenata, koji menjaju volumen pozornice, i time simbolično transformišući u materijalno oslikavaju promene u stanjima likova na sceni.


Od glumačke ekipe svojim bravurama izdvajau se Predrag Ejdus u roli korumpiranog moćnika i Branislav Lečić lucidni špijun. Srđan Timarov je uspešno dočarao lik tupavog pisara pripravnika. Jelisaveta Sablić u Pavićevom maniru dočarava majku koja gleda da uvali ćerke. Anđelika Simić je teatralna u ulozi mlade sponzoruše. Postavlja se pitanje koliko ovakve drame imaju smisla u vreme "Velike braće" i "Mehaničkih parova". Stvari su otišle predaleko da bi bile smešne, a ovakvo ukazivanje na njih nije način borbe protiv njih. Više služe kao podrška. Kada neko iz takvog miljea zaluta u pozorište, sa olakšanjem pomisli,e vidi nije ovde tako stašno, pa i ovi na sveni su nalik meni. I u njihovoj odglumljenoj mizeriji naći će opravdanje i pokriće za svoj nitkovluk.





Uloge su tumačil Nikola Rakočević, Branislav Lečić, Jelisaveta Sablić, Predrag Ejdus, Srđan Timarov, Jovana Gavrilović, Anđelika Simić i drugi.
 
Prevod: Kiril Taranovski, 
Scenografija: Miodrag Tabački, 
Kostimografija: Lana Cvijanović, 
Dramaturg: Miloš Krečković, 
Koreografija: Ista Stepanov, 
Izbor muzike: Egon Savin, 
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović, 
Dizajn svetla: Svetislav Calić,