петак, 14. септембар 2018.

"Leva strana druma" Dejana Stojiljkovića u prodaji


Od subote, 15. septembra u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs, možete pronaći debitantsku knjigu Dejana Stojiljkovića, „Leva strana druma“, priče sa niškog asfalta i kaldrme obojene prepoznatljivim južnjačkim humorom.

Šta se dešava kada dvojici ortaka neznanac ponudi da učestvuju u „srpskom ruletu“, samoubilačkoj igri lokalnih taksista? Da li život vredi više od 300 nemačkih maraka? Hoće li se provozati levom stranom druma u olupanom autu za čijim volanom je pijandura koja nema šta da izgubi? Da li postoje heroji ulice? Ko je prebio Deda Mraza zbog tanjira kiflica sa sirom? Kako je zapaljena Islam-agina džamija u Nišu? I zašto Bata Đura, pantelejski Rambo, čuva dve kutije kašikara u dedinom kokošinjcu? Sve ovo i još mnoge zanimljive priče saznaćete ako pročitate knjigu jednog od najpopularnijih domaćih pisca mlađe generacije Dejana Stojiljkovića. Po koncepciji i stilu, „Leva strana druma“ je svojevrsna srpska verzija kultne serije „Mućke“, ali istovremeno i priča o jednoj izgubljenoj generaciji i gradu kojeg više nema.

Ovo izdanje zanimljivo je i po tome što sadrži predgovor Marka Šelića Marčela i autorov pogovor.

„Herojstvo na Panteleju ne jenjava, tu brige nemajte. Sa svim onim lepim i ružnim stvarima, s ljudima uhvaćenim u vremenu koje ih karikira, raščovečava i ponovo sastavlja u ljude. I s pričama koje ih savršeno fotografišu.“ Marko Šelić

„’Leva strana druma’ je nešto drugačije od onoga na što su moji čitaoci dosad navikli, paradoksalno, to nije ništa novo, niti je to neki zaokret u mom pisanju po pitanju teme, stila ili poetike, jer se radi o knjizi prvobitno izdatoj 2007. godine, dok su same priče pisane u periodu 1999–2006. To je, jednim dobrim delom, moja autobiografska priča, pripadam generaciji koja je odrastala i sazrevala u SFRJ, završila osnovnu školu na početku rata koji označio raspad te zemlje i provela ranu mladost u devedesetim. Onu malo pozniju mladost proživeli smo kroz takozvanu ’tranziciju’ i ’demokratiju’. O tome i govori ova knjiga. Ali neka čitaoci ne misle da je to neko oporo i potresno svedočanstvo o godinama koje su porodile ratove, hiperinflaciju, sankcije... Ako nešto mogu da garantujem kao pisac – to je da će se mnogo smejati čitajući ove storije. Sve priče ispričane su iz vizure tipičnog južnjaka, Nišlije, dakle, sa mnogo humora, inata, ironije... Prosto, to je hronika jednog grada, jednog vremena, to su gradske priče i anegdote čiji su junaci ponekad smešni a ponekad tragični, ali sve je na neki način obojeno nekom vrstom pozitivnog pogleda na svet, jer u jednoj takvoj situaciji, ništa drugo ti i ne preostaje. Zato volim da kažem da je ova knjiga neka vrsta srpske verzije kultne serije ’Mućke’ (’Only Fools and Horses’), a da su njeni glavni junaci Zlatni Dečko Nikola i Vojvoda u stvari moji Del Boj i Rodni“, istakao je autor.
 

четвртак, 13. септембар 2018.

IX Bosifest: Jedinstveni filmovi koji slave život




Deveto izdanje Beogradskog internacionalnog filmskog festivala osoba sa invaliditetom – Bosifest, koje će se održati u organizaciji Hendi centra Koloseum u beogradskom Sava centru od 10. do 12. oktobra pod sloganom „RAMPA!“, prikazaće 15 relevenatnih dokumentarnih filmova na različite teme koje se tiču osoba sa invaliditetom, po izboru selektora Gorana Radovanovića, našeg poznatog reditelja. 

Kada je kvalitet filmova pristiglih na konkurs IX Bosifesta u pitanju (njih čak 250), Goran kaže:

„Slično je kao i prošle godine: stiglo je dosta izvanrednih filmova! Dakle, pored standardnih edukativnih filmova na konkurs je prijavljeno i veliki broj takozvanih „umetničkih“ filmova koji putem lepote i forme nadilaze limite primarne “obvezeracione dokumenatristike“.

Goran Radovanović navodi i da „i jeste i nije bilo teško“ odabrati filmove koji će biti prikazani na predstojećem Festivalu: 

„Odabrani filmovi su se sami nametnuli svojim sadržajem, poetikom, stilistikom! Naravno da je bilo filmova koji su takođe mogli da se nađu u programu... Međutim, nije pravljen nikakav kompromis u smislu politike, zemlje porekla dela niti njegovog sadržaja... Estetika i forma su bile osnovno načelo kojim smo se rukovodili prilikom izbora filmova"...

Publika će od 10 do 12. oktobra imati prilike pogleda 15 filmova, 10 u takmičarskom i 5 u revijalnom delu programa. Svi filmovi biće premijerno prikazani u Srbiji.



U okviru takmičarskog program biće prikazan čileanski dokumentarni film "Poslednja godina", koji potpisuju reditelji Francisco Espinoza Pérez i Viviana Corvalán Armijo. Ovaj angažovani dokumentarac otkriva nam nepravdu i diskriminaciju obrazovnog sistema u Čileu koji krši ljudska prava. 

Tu je zatim dirljivo ostvarenje "Devojka od peska". Film nas vodi u jedinstven svet Veronike Raile koja od najranijeg detinjstva živi sa teškim fizičkim oštećenjem i Aspergerovim sindromom. 


Grčka rediteljka i producentkinja Vivian Papageorgiou snimila je kratki dokumentarni film „Raširenih krila“ (22 min) o grupi plesača i plesačica sa invaliditetom koje pratimo na njihovim probama i nastupima.


Nakon što je potpuno izgubio vid pisac Džon Hal je 1983. godine počeo da vodi audio dnevnik. Znao je da ako ne pokuša da shvati slepilo, ono će ga uništiti. 


Autori Peter Middleton i James Spinney su na osnovu ovih audio snimaka uradili dramatizaciju snimivši veoma zanimljiv film "Beleške o slepilu". 

 

Inspirativni dokumentarac „Desna strana violončela“ izbliza prati život veoma cenjenog mladog poljskog čeliste Dominika Polonskog. Njegova karijera muzičara je krenula u odličnom pravcu, da bi 2004. godine dobio dijagnozu koja mu je zauvek promenila život: imao je tumor na mozgu, a izgledi su bili sumorni. 

Nakon nekoliko operacija i dugog perioda rehabilitacije, on i dalje može da koristi samo jednu ruku. Uprkos tome, Polonski nije fokusiran na ono što je izgubio, već na ono što je i dalje moguće.




Učestvovati na paraolimpijskim igrama u Riu, u septembru 2016. - to je Emanuelin san. San devojke koja je postala paraplegičar nakon što je doživela nesreću vozeći snoubord. Francuski dokumentarni film „Rio ili slom“, koji potpisuje autor Pawel Lisiak, dirljiva je posveta upornosti i ostvarenju sna.

Revijalni program predstojećeg 9. Bosifesta publici će predstaviti 5 kvalitetnih dokumentarnih ostvarenja. 



Tu je odličan nagrađivani italijanski dokumentarac “Oseti vetar” (Simone Saponieri). Fim prati Martinu Caironi, koja osam godina nakon gubitka dela leve noge u saobraćajnoj nesreći, postaje vrhunska atletičarka. Za kratko vreme postaje šampionka i trenutno je najbrža žena sa protezom na svetu. 

 

Zatim ostvarenje"Prkosni životi" (Australija, režija: Sarah Barton), do sada neispričana priča o tome kako je pokret za prava osoba sa invaliditetom u SAD, Velikoj Britaniji i Australiji promenio svet u kome živimo. 


Publiku očekuje i izuzetno ostvarenje „Slepi bioskop“ (Rusija, režija: Grigory Glyants), o neobičnoj grupi ljudi koja putuje brodom od Sankt Peterburga do Finske. Posada se sastoji od ljudi sa oštećenim vidom i onih koji vide dobro. Moraju da nauče da rade zajedno kako bi uspešno doplovili do odredišta. 

Nour je devojčica koje pati od Daunovog sindroma, ona prkosi pogledima društva i na kraju postaje heroina u filmu „Moje ime je Nour“. Nagrađivani kratkometražni dokumentarni film "Kristjan" scenaristkinja Sare Lužovec i Anke Bogataj u režiji Neli Maraž prati duhovitog četrnaestogodišnjaka koji pohađa osmi razred u slovenačkom Centru za obrazovanje i rehabilitaciju fizički hendikepirane dece i adolescenata (CIRIUS).  

Žiri ovogodišnjeg Bosifesta radiće u sastavu: naš proslavljeni reditelj, pisac i profesor Goran Marković, poznati glumac i profesor Dragan Petrović Pele i talentovana mlada glumica Jovana Stojiljković. Žiri će dodeliti sledeće nagrade: Gran Prix za najbolji film, nagradu za najbolju režiju, nagradu za najbolji scenario, kao i specijalne nagrade.

U okviru pratećeg programa Festivala biće održana radionica – „Uticaj filma na kreiranje stavova prema osobama sa invaliditetom“.

Ulaz na projekcije je besplatan, ali neophodno imati ulaznicu, koja se može preuzeti od 24. septembra u prostorijama organizatora Festivala - Hendi centra Koloseum (Pančičeva 14, tel: 011-2637-820) od 10 do14 časova, kao i na blagajni Sava centra od 2. oktobra.


Program možete pogledati OVDE.

Detaljnije informacije o filmovima možete pronaći na zvaničnom sajtu Festivala.

Predstavljena knjige "O ljubavi i drugim moronima" Danijele Kostić


Promocija knjige „O ljubavi i drugim moronima“ Danijele Kostić održana je 11. septembra u Delfi Caféu u SKC-u. O ovom savremenom romanu o ljubavi i drugim problemima tinejdžera govorili su, osim autorke, urednik Zoran Penevski, pisac Gradimir Stojković i pesnik Ognjen Karadžić.

Glavna junakinja Mila ide u osmi razred, dete je razvedenih roditelja i nedavno je dobila brata koga je neizmerno zavolela. Ona pliva kroz život očiju širom otvorenih i kada prolazi kroz one večite muke, probleme i patnje svih pubertetlija ovog sveta – ljubavne, naravno. A sve će se dodatno zakomplikovati kad upozna jednog maturanta...


Danijela Kostić je pomalo stidljivo izjavila kako je pozvala baš ove goste da pričaju o njenoj knjizi kako bi ona što manje morala da govori. „Mene su učili da nije dobro mnogo pričati o sebi, da je to nepristojno. Zato su pored mene ljudi koji me dobro poznaju i koji razumeju šta sam ovom knjigom htela da kažem.“ Danijela je diplomirala 2002. godine na beogradskom Filološkom fakultetu, na grupi za srpski jezik i književnost. Njen diplomski rad je bio o serijalu o Hajduku Gradimira Stojkovića, i za pisca kaže da joj je prisvojeni otac.

„Knjigu sam napisala za neka dva-tri dana, dok je beba spavala. Ta beba je sada velika, ja sam rukopis gurnula u fioku, sve dok ga u jednom trenutku nisam dala Gradimiru da pročita, on ga je prosledio dalje, i zato smo danas ovde“, rekla je Kostićeva.


Urednik izdanja Zoran Penevski smatra da je otvorenost u knjizi ono što je preporučilo ovo delo za objavljivanje.  

„Ovaj rukopis krasi otvorenost u pristupu kako temi tako i u pisanju, ali i u hrabrom pogledu na ono što tišti mlade, pa i svakoga od nas.“


Gradimir Stojković kaže da je osnovno bogatstvo ovog romana jezik kojim je napisan. 

„Od mog Hajduka do danas mnogo toga se promenilo, okolina, odnosi, stil života. Danas se sve prebrzo menja.“


Mladi pesnik Ognjen Karadžić je mislio da mu je poziv da priča o ovoj knjizi upućen zbog njegovih godina. 

„Kao pripadnik generacije između junakinje Mile i autorke Danijele, sa sigurnošću mogu da tvrdim da je ovo knjiga za sve generacije. Ona na veoma zanimljiv način govori o različitim temama koje se tiču mladih ljudi, a o kojima se nije dosad govorilo u literaturi za mlade. Suština je da ništa nije teško.“ „Osim ljubavi“, našalio se Stojković.

Karadžić je pronicljivo primetio da u knjizi nema Fejsbuka i ostalih društvenih mreža što je i autorkina svojevrsna poruka. „Emocije i energiju možete osetiti samo uživo, zato, družite se!“, rekla je Danijela.

Na pitanje koliko je rad sa decom doprineo da ova knjiga nastane, budući da naša autorka predaje u osnovnoj školi, ona kaže da je jedna od najvažnijih stvari koju je naučila ta da su deca ranjiva bića, ona se lako raspadnu, ali se i sastave. 

„Kada se raspadnu, odrasli često ne uspeju da se sastave, ili to učine na pogrešan način. Parodija je nešto što nas čini živima, mogućnost da nešto izvrnemo ruglu. Da ne postoji, ne bismo mogli da prevaziđemo sve što nas boli i lomi. To deca prirodno znaju, i na tome sam im zauvek zahvalna.“

„O ljubavi i drugim moronima“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

PRIDE WEEK 2018.



Музеј Југословенске кинотеке, Косовска 11 / Од 13. до 16. септембра 2018.

Програм Pride Wеек 2018 од 13. до 16. септембра доноси тематски избор филмова међу којима су „Пољубац лептира“ Мајкла Винтерботома, „Џеј Едгар“ Клинта Иствуда, уз четири остварења у којима је играо Стивен Фрај – „Грађнска парница“ Стивена Зелијана, „Госфорд парк“ Роберта Алтмана и други.

На програму су и домаћи  филмови „Marble Ass“ Желимира Жилника и „Поред мене“ Стевана Филиповића, а аутори ће после пројекција разговарати са публиком.


ПРОГРАМ:


Четвртак 13.9.
18:00 ПОЉУБАЦ ЛЕПТИРА (ВБ 1995)
Butterfly Kiss
Ул. Аманда Пламер (Amanda Plummer), Саскија Ривс (Saskia Reeves)
р. Мајкл Винтерботом (Michael Winterbottom)

20:00 MARBLE ASS (СРЈ 1995)


Ул. Вјеран Миладоновић Мерлинка, Ненад Џони Рацковић
р. Желимир Жилник

Петак 14.9.
17:30 ЏЕЈ ЕДГАР (САД 2011)
J. Edgar
Ул. Леонардо ди Каприо (Leonardo DiCaprio), Арми Хамер (Armie Hammer)
р. Клинт Иствуд (Clint Eastwood)

20:00 ПОРЕД МЕНЕ (РС 2015)


Ул. Христина Поповић, Славен Дошло
р. Стеван Филиповић

разговор редитеља Стевана Филиповића
са публиком поcле филма

Субота 15.9.
18:00 МОЈ ПРИВАТНИ АЈДАХО (САД 1991)
My Own Private Idaho
Ул. Ривер Финикс (River Phoenix), Киану Ривс (Keanu Reeves)
р. Гас Ван Сант (Gus Van Sant)

20:30 ФАНТАСТИЧНА ЖЕНА (ЧИ/НЕМ/ШПА/САД 2017)
Una Mujer Fantástica
Ул. Даниела Вега (Daniela Vega), Франциско Рејес (Francisco Reyes)
р. Себастиан Лелио (Sebastián Lelio)

Недеља 16.9.
18:00 ПОЉУБАЦ ЖЕНЕ ПАУКА (1985)
Kiss of the Spider Woman
Ул. Вилијем Харт (William Hurt), Раул Хулиа (Raul Julia)
р. Хектор Бабенко (Hector Babenco)

20:30 КАВЕЗ ЗА ЛУДАКЕ (САД 1996)
The Birdcage
Ул. Робин Вилијамс (Robin Williams), Џин Хекман (Gene Hackman)
                     р. Мaјк Николс (Mike Nichols)

Dejan Ilijić, bend EYOT: “Još uvek smo puni entuzijazma”


Niški džez sastav EYOT, povodom obeležavanja desetogodišnjice karijere, nastupiće na velikom solo koncertu u Beogradu, u četvrtak, 20. septembra od 20 časova u Velikoj sali Doma omladine. Njihova karijera spade u izuzetne: objavili su ukupno 4 albuma, sve za inostrane izdavačke kuće, i nastupili u više od 20 zemalja širom sveta, što je neverovatno postignuće za bilo koji domaći sastav, a posebno onaj koji svira džez. Sjajno prihvaćeni od publike i muzičke kritike gde god da dođu, stekli su reputaciju jednog od najzanimljivijih evropskih instrumentalnih bendova u poslednjoj deceniji. 



U susret koncertu, za koji su ulaznice u prodaji preko EVENTIM mreže po ceni od 800 RSD, popričali smo sa Dejanom Ilijićem, pijanistom benda EYOT.

Vraćate se u Dom omladine Beograda nakon otvaranja prošlogodišnjeg Beogradskog džez festivala. Kakve uspomene nosite sa tog nastupa i koliko će ovaj koncert biti drugačiji?
 
Mislim da je to do sada naš najbolji nastup u Beogradu, imali smo i sjajne goste iz Bristola, Pita Dadža i Džejka Mekmurčija, stvarno je bilo fantastično. Posle koncerta sam znao da će biti veoma teško u budućnosti nadmašiti tu atmosferu, ali ipak očekujem da ovog meseca damo publici nešto veće od toga. Ipak je ovo proslava desetogodišnjice rada, sviraćemo sigurno duže nego obično, i na neki način muzički, verovatno i kroz priču, proći kroz dobar deo onoga što nam se dešavalo u dosadašnjoj karijeri. Očekujem da sa nama budu oni koji su od početka pratili naš razvoj, a uvek se jako radujemo i novoj publici.

Koncert 20. septembra u Velikoj Sali Doma omladine biće prilika da bend obeleži 10 godina rada. Kada se osvrnete na period iza sebe, šta su najznačajniji uspesi i najveći utisci iz karijere?

Najveći uspeh je što smo ostali u istom sastavu i što je naše prijateljstvo kao na početku. Često se kroz priču setimo nekih mesta gde smo bili i svirali i mnogo toga nam zvuči nestvarno. Zahvalni smo što imamo priliku da sviramo našu muziku po Srbiji i svetu, da putujemo i upoznajemo najrazličitije ljude, i da pritom živimo od toga. Još uvek smo puni entuzijazma, možda i više nego ikad, i siguran sam da će EYOT tek da ispriča svoju priču. Jedan smo od retkih domaćih sastava koji je bio hedlajner na Beogradskom džez festivalu i Nišvilu, svirali smo u nekim od najpoznatijih džez klubova na svetu (Jazz Cafe u Londonu, Sunset Sunside u Parizu, Kozlov klub u Moskvi, JZ klub u Šangaju, Be Flat u Berlinu…), na velikim inostranim festivalima kao što su Cully džez fest, Hong Kong Džez fest, Garana, Vićenca… pobedili na MIDEM takmičenju. Puštao nas je Nik Laskomb (Nick Luscombe) na BBC radiju, legendarni Džon Šejfer (John Schaefer) na WNYC, Aleks Dutlih (Alex Dutilh) na francuskom Radio France… Bili smo nekoliko puta na ruskoj nacionalnoj televiziji kao i nedavno na drugom Nacionalnom dnevniku RTS-a u Srbiji, što za nas predstavlja veliki uspeh i zadovoljstvo. Sada nas čeka i put u Japan gde ćemo svirati u Motion Blue klubu u Yokohami koji programski vodi uprava Blue Note. Naše buduće izdanje “Koncert za prirodu” koji smo snimili na vrhu Suve planine je možda i naše najveće dostignuće. Dobili smo celu stranicu u avgustovskom izdanju Nacionalne Geografije i Nedeljniku, jako mnogo lepih stvari se dešava… Ovo je samo najzvučniji deo utisaka. Mogao bih da pišem do sutra o sitnim detaljima sa turneja koje ćemo pamtiti celog života. Takođe, veliki broj poruka i izliva emocija od strane publike širom sveta nam mnogo znači, kada znaš da tvoja muzika za njih predstavlja više od muzike, da čak i menja neke živote, to svakako spada u najznačajnije delove naše karijere, i stvara veliku odgovornost i određeni pritisak da se nastavi istim tempom, što mi i planiramo da radimo.

Nedavno ste objavili prvu kompoziciju sa budućeg DVD izdanja „Koncert za prirodu“, nesvakidašnji koncert snimljen na vrhu Suve planine. Recite nam nešto više o tom poduhvatu.

Želeli smo da uradimo nešto nesvakidašnje povodom deset godina rada i odlučili smo da snimimo koncert na vrhu planine. Mislim da se naša muzika izuzetno uklapa u ambijent planinskog vrha, svojom građom, atmosferom i iskonskom energijom. Kako smo to i opisali na poslednjem albumu, planina je metafora života, savladavanja prepreka, penjanja, osvajanja, jer zaista, svi imamo planinu na koju moramo da se popnemo u figurativnom smislu. Snimljeno je osam kompozicija, po dve sa svakog albuma, svojevrsna kompilacija. Zapravo, imali smo veliki izazov da ih snimimo uživo na takvoj lokaciji, zbog vetra, temperature koja se kretala od -3 do +30… zaista nije bilo lako. Tako da to nije samo jedno od naših najvećih muzičkih dostignuća, već i životnih. Koncert će se pojaviti kao izdanje 15. novembra, na dan kada smo pre deset godina imali prvi nastup.
 

Imate prepoznatljiv i karakterističan zvuk, koji su i publika i kritika širom sveta prepoznali i odlično prihvatili. Koliko je teško biti autentičan u moru odličnih džez muzičara širom sveta?

Mislim da je put ka autentičnom izrazu iskrenost prema samome sebi, posvećenost svojim instiktima. Postoji puno, na prvi pogled odličnih muzičara koji lutaju u svom izrazu jer je njihova gravitacija usmerena ka razmišljanju da je suština samo sviranje, a ne muzika koju sviraju. Ego je neprijatelj mnogih. I mnogi to nikad i ne shvate i lupaju glavom o zid. Oni koji shvate, stvaraju svoj autentičan zvuk i izraz.

Gradili ste svoju karijeru u inostranstvu, da biste u Srbiji postali prisutniji kao već svetski ostvaren bend. Da li je takav razvojni put bio pažljivo planiran ili se slučajno dogodio?

Dogodio se slučajno iako je naš fokus od početka bio na inostranoj karijeri koju još uvek gradimo i razvijamo jer ima toliko toga što se može uraditi. Drago nam je što je u poslednjih nekoliko godina i interesovanje u zemlji poraslo. Istina, postoji i dobar broj ljudi koji nas je pratio od početka i verovao u nas. Ja sam apsolutno zadovoljan brojem ljudi koji je nama posvetio pažnju i očigledno je da taj broj raste.

Šta je, iz vašeg iskustva, presudno za internacionalni uspeh u džez muzici?

Kvalitet, upornost, rad, sreća, ulaganje u bend i sve to na maksimumu.

Nastupali ste u preko 20 različitih zemalja i na mnogim džez festivalima. Kako vam izgleda džez scena i interesovanje publike za džez muziku u Srbiji, a kako u inostranstvu?

Interesovanje je isto, samo je u pitanju kvantitet. Ali stvarno imam utisak da i kod nas raste publika, kako za džez tako i za sve vrste umetnosti. Povećava se broj posetilaca na festivalima, tiraži su veći… Mladi imaju priliku da čuju dobru muziku, sve je više kvalitetnih sastava u Srbiji, verovatno ih nikad nije bilo ovoliko. Očekujem ekspanziju džez scene kod nas, koja po kvalitetu uopšte ne zaostaje za zapadnom, samo je inostrana medijska prisutnost zid koji treba probiti, i to će omogućiti muzičarima odavde da ravnopravno budu prisutni na svetskoj sceni. To nije lako, nedavno je Vlatko Stefanovski u jednom intervjuu to nazvao “neosvojivom tvrđavom”, ali valjda će brana nekada da pukne. Videćemo. Mislim da je stvaranje dobrih uslova u Srbiji, od strane medija, produkcijskih kuća i kulturnih organizacija dobra baza za taj proboj, naravno uz veliki rad samih muzičara koji će se izboriti za veće interesovanje i edukaciju nove publike, jer i to treba zaslužiti.

Kako naći idealnu poziciju između uspeha kod publike i komercijalizacije?

Nadaš se da će to što radiš da postane, bez ikakvih kompromisa, komercijalno. To je onda idealna pozicija. Bez ikakvih ciljanih akcija i povlađivanja publici. Tako nešto je retko, ali se dešava. Ne razmišljam mnogo o tome, jer znam da postoji ogromna publika širom sveta koju zanima ova vrsta muzike i na nama je da učinimo sve da ta muzika dođe do njih. Sa svakim novim albumom, svakom turnejom, broj slušalaca se povećava, i to je pravi put.

Pripremate i nove internacionalne turneje, možete li nam otkriti bar deo planova za predstojeći period?

Posle beogradskog koncerta idemo za Japan. Sviraćemo u Nagoji, Jokohami, Tokiju i verovatno Osaki. Meni je odlazak tamo bio jedna od želja i dugo sam radio na tome da odemo tamo. Na ovo gledam kao na proboj velikog tržišta, jednog od najboljih na svetu, i očekujem da turneja bude uspešna. Pored toga, sviraćemo u Sofiji u novembru na proslavi desetogodišnjice Alarma Punk Džez festivala, a očekuje nas i veliki slavljenički koncert u Nišu. Već sada 2019. godina obećava, mnogo toga je u pregovorima, ono što sada mogu reći je da nas čeka turneja po Švajcarskoj u februaru.

Kada možemo očekivati novi album?

Verovatno krajem 2020. godine. Počeli smo polako da radimo na novom materijalu, ali nećemo da žurimo. U novembru nam izlazi “Koncert za prirodu” i on zaslužuje da bude u fokusu 2019. godine.