среда, 12. септембар 2018.

Snežana Ristić i Radonja Leposavić: Utopije i distopije – prostorne relacije


57. Октобарски салон
Музеј града Београд, Ресавскa 40б
16. септембaр у 12:15

тематско вођење:
Снежана Ристић и Радоња Лепосавић : Утопије и дистопије – просторне релације

Свет је у 21. веку суочен са бројним глобалним и локалним изазовима који стављају на пробу и често доводе у питање принципе хуманости.

Уметници – чија је данас социјална дужност да проблеме чине видљивим –често се налазе у интелектуалној дилеми: да ли сањати бољи свет и тако обуђивати људе да се за њега боре (утопија),или указивати на консеквенце које као ноћна мора наговештавају будућност човечанства (дистопија). У том кључу (утопија-дистопија)  покушаћемо да ишчитамо 57. Октобарски салон насловљен Лепота какофоније , посебно обраћајући пажњу на међусобну интеракцију радова (случајну или намерну: какофонија?!) и на утицај просторног контекста (Ресавска 40а, односно Кнез Михаилова 35).

Радоња Лепосавић , историчар уметности и радијски новинар, аутор је и приређивач неколико књига. Уредник је зборника Пажња критика!? поводом 50 година београдског Октобарског салона (2009). Добитник је награде Златни микрофон за “изузетно дело у области радија и радиофонског стваралаштва” 2013. и награде Лазар Трифуновић “за ликовну критику и критичко разматрање савремене ликовне и визуелне уметности” за 2014. У циклусу Критичари су изабрали 2018, аутор је – у сарадњи са Снежаном Ристић – изложбе посвећену Бранку Вучићевићу у Културном центру Београда. Са Снежаном Ристић ради на Радио Београду 2 од 1993. године.
Снежана Ристић , архитекткиња, фотографкиња и радијска новинарка, ауторка је више архитектонских и фотографских изложби и пројеката.

Објављује критичке текстове у домаћим и страним стручним часописима, недељницима и дневним новинама ( Орис , Политика , Време ...).

Добитница је награде Златни микрофон за “изузетно дело у области радија и радиофонског стваралаштва” 2015. Уредница је редакције за културу Радио Београда 2, где у коауторству са Радоњом Лепосавићем ради од 1993.

Снежана Ристић и Радоња Лепосавић аутори су и водитељи недељне емисије
Град на Радио Београду 2. Више пута су награђивани на најпрестижнијим
европским радијским фестивалима за документарно-драмске емисије (Grand
Prix Марулић 2011. на Хвару, Grand Prix УК Радио Драма Фестивал 2016.
у Кенту...). Заједно су објавили и неколико књига.

Kinesko pozorište za decu u fokusu XXV Međunarodnog festivala pozorišta za decu u Subotici




Jubilarni XXV Međunarodni festival pozorišta za decu obeležiće i specijalan program posvećen jednoj od najvećih svetskih kultura i pozorišnih tradicija – Kini. Kinesko pozorište za decu biće predstavljeno kroz dramske i lutkarske predstave demonstracijom veštine majstora pozorišta sa Dalekog Istoka. Kroz spoj drevnih tehnika i savremenog stvaralaštva upoznaćemo priče koje vekovima razonode i edukuju decu i odrasle i predstavljaju srž kineske kulture, filozofije i načina života. 


Kinesko lutkarstvo i teatar senkisu oduvek privlačili pažnju divno izrađenim lutkama, elokventnim dijalozima i vrhunskim dramskim kvalitetom. Deo te raskošne umetničke riznice kroz performans pozorišta senki i lutaka prikazaće nam Šangajska pozorišna akademija kroz legende bazirane na kineskom folkloru i literarnim remek-delima kineskih autora (Narodno pozorište – scena „Jadran“, 20. septembar).

Spoj kineske opere, filozofije, borilačkih veština i drugih klasičnih elemenata kineske kulture prikazaće nam Kinesko nacionalno pozorište iz Pekinga u svojoj predstavi „Tri monaha“ (Narodno pozorište – scena „Jadran“, 19. septembar). Kroz univerzalnu priču o jedinstvu i saradnji, kao i odnosu čoveka i prirode, uverićemo se u šarm kineske kulture. 


Najveća svetska riznica figura od senki i lutaka, zbirka Muzeja kineskih lutaka i senki – Muzeja kineskog pozorišta senki iz Čengdua, biće predstavljena izložbom „Živopisne senke i lutke“, koja će biti otvorena 16. septembra od 17.30h u Galeriji Otvorenog univerziteta Subotica. Posetioci će moći da zavire u drevne tajne kreiranja i oživljavanja lutaka kao i istorijat razvoja ove vrste umetnosti u Kini.



U okviru filmskog programa biće prikazana tri klasična kineska animirana filma, bazirana na legendama i knjigama za decu – „Kralj majmuna: Pometnja na nebesima“, „Lotosov fenjer“ i „Buni medvedi: Mistična zima“.

Organizatori vas pozivaju da sa njima krenete na putovanje koje seže hiljadama godina u prošlost, u vreme drevnih dinastija, legendi, pripovedača i mađioničara...


Dvadeset peto izdanje jednog od najznačajnijih pozorišnih festivala za decu do 18 godina u svetu održaće se od 16. do 21. septembra u Subotici.

Međunarodni festival pozorišta za decu u Subotici predstaviće u okviru svog jubilarnog izdanja u takmičarskom programu maštovite i uzbudljive predstave za decu iz celog sveta – njih 14 iz 12 zemalja. 



Od pratećih programa publika će imati priliku da uživa i u baletu “Pinokio” Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, dramsko-plesnom programu na centralnom  gradskom trgu koji pripremaju deca različitog uzrasta, promocijama knjiga, izložbi plakata studenata Fakulteta primenjenih umetnosti, radionicama i večerima sa dobitnicima nagrade “Mali princ”.

U okviru Festivala odvijaju se i aktivnosti iz INTERREG IPA CBC projekta THEATRO i koje obuhvataju lutkarsku izložbu “Pet gradova-pet pozorišta”, lutkarski kamp za decu iz Subotice i Segedina, gostovanje pozorišta “Kever Bela” iz Segedina u Subotici kao i reprizu dela takmičarskog programa Festivala u Segedinu.  

Dušan Pop Đurđev, naš poznati pisac za decu i mlade i dugogodšnji direktor Zmajevih dečjih igara i Vjeslav Hejno, cenjeni poljski profesor pozorišne umetnosti, glumac, reditelj, pedagog i publicista, ovogodišnji su dobitnici međunarodne Nagrade za životno delo 'Mali princ', za izuzetan doprinos razvoju kulture i scenske umetnosti za decu, a nagrade će im biti uručene 16. septembra na otvaranju 25. Međunarodnog festivala pozorišta za decu u Subotici (18:30h, Narodno pozorište – scena „Jadran“).

Svi programi Međunarodnog festivala pozorišta za decu besplatni su za sve posetioce.

Međunarodni festival pozorišta za decu iz Subotice se održava pod pokroviteljstvom Pokrajinskog sekretarijata za kulturu AP Vojvodine i Grada Subotice.

Aleksander Pejn, reditelj: “Nema spasa planeti”

 
Festival nezavisnog američkog filma IndieBelgrade 2018. biće održan od 13. do 16. septembra u Domu omladine Beograda. Pod sloganom „Od nezavisnog filma do Oskara“ publici će ponuditi bogat program, ali i ekskluzivnu priliku da se sretne sa specijalnim gostom: rediteljem i scenaristom, dvostukim oskarovcem Aleksandrom Pejnom.
 

Ikona nezavisnog filma i autor „Stranputica“, „Nebraske“, Potomaka“ i „Sve o Šmitu“ Aleksander Pejn, biće prisutan na svečanom otvaranju festivala (13. septembar od 20 časova, Velika sala Doma omladine),  a dva dana kasnije primiće nagradu „Indie Icon Award“ za životno delo (dizajnerka nagrade je arhitektica Hara Haratsari) i razgovarati sa radoznalom beogradskom publikom o svom putu od nezavisnog filma do Oskara, (subota 15. septembar od 20:30 časova). Potom će uslediti projekcija njegovog filma “Smanjivanje” (Downsizing, 2017).

U susret poseti Beogradu i gostovanju na 4. Festivalu američkog nezavnisnog filma, Aleksander Pejn nam je odgovorio na nekoliko pitanja.

Šta očekujete od Vaše prve posete Beogradu, a šta od publike na festivalu?
Aleksander Pejn:

Očekujem da ću se odlično provesti. Radujem se svom prvom dolasku u Beograd, kao i susretu sa ljubiteljima filma poput mene. Veoma sam počastvovan pozivom.

Gde tačno postoji konflikt između američkog nezavisnog filma i Holivuda, izuzimajući visinu budžeta? Da li je holivudska Amerika idealno mesto, daleko od realnosti?

Veoma je teško, u kratkom razgovoru, odgovoriti na to pitanje. Morali bismo jasno definisati pojmove „konflikt“, „nezavisnost“, čak i „realnost“. U mom slučaju, smatraju me za režisera nezavisnih američkih filmova, ali sve moje filmove finansirali su studiji. S druge strane, možete pronaći „stvarno“ nezavisne američke filmove malih budžeta, čija je jedina poruka: „Molim vas, angažujte me da napravim veliki film“. Očigledno je danas glavni konflikt u tome što holivudski studiji finansiraju samo velike, često glupe i nasilne filmove, na štetu edukativnijih, zrelijih filmova. To je sramota i zbog toga naša kultura trpi.

„Citizen Ruth“ je hrabra komedija o veoma ozbiljnoj temi. Evropski “arthaus” filmovi danas su uglavnom, mračne drame. Kako se teške teme mogu predstaviti na vedriji način? Možete li nam dati neki savet?

Istina je da samo nekolicina filmadžija snima komedije, a još manji broj njih vidi komediju kao ozbiljnu filmsku formu, za mene najozbiljniju filmsku formu, pogodnu za bavljenje teškim i mračnim temama. Komedija, ironija, satira, koju god reč želite da upotrebite, stvaraju odličan efekat, koji dozvoljava ljudima da teške teme sagledaju sa određene distance i tako im pristupe nepristrasnije. Kao što je Oskar Vajld umeo da kaže: „Kada govorite ljudima istinu, morate ih u isto vreme i nasmejati. U suprotnom, ubiće vas.“

Zaista ne mogu da ponudim savet kako stvarati komedije, ili kako ja volim da ih zovem „socijalne komedije“. Moraju prirodno izaći iz vas. Ali svakako možete dobiti inspiraciju gledajući Čaplinovog „Velikog diktatora“, „Biti ili ne biti“, češke filmove Miloša Formana, ili veliki broj italijanskih komedija iz pedesetih i šezdesetih godina.
Koji deo evropske kinematografije je imao snažniji uticaj na Vas?

Ovo je veoma teško pitanje, s obzirom na to da sam pogledao mnogo, mnogo filmova iz više evropskih zemalja. U Evropi, dve zemlje koje mi prve padaju na pamet su Italija i Španija. Italijanska kinematografija u periodu od 40ih do 70ih godina nudi beskonačnu zalihu divnih i inspirišućih, ljudskih filmova. Što se tiče Španije, uživam u dramatičnom i grotesknom – Virdiana je jedan od mojih omiljenih filmova za sva vremena. Naravno da je to Bunjuel, jedinstveni filmski genije, ali obožavam i druge španske reditelje. Pogledao i dosta francuskih filmova, ali mi se ne dopadaju kao ostali. Takođe bih izvojio češku kinematografiju 60ih godina. Nisam ih pogledao onoliko koliko bih želeo ali poezija i humor su odlika mnogih od tih filmova.

Pomenuli ste da je Barak Obama dva puta naveo Election kao svoj omiljeni politički film. Smatram da su i Citizen Ruth i Election revolucionarni filmovi koji koriste satiru kao sredstvo za priču sa socijalnom i političkom pozadinom. Da li ste već tada osećali da je vaš filmski pristup originalan?

Sebe uvek optužujem da snimam satire koje nisu dovoljno britke. Previše sam lepo vaspitan i mislim da to škodi mom radu. Na Citizen Ruth je jako uticao film Bilija Vajldera Ace in The Hole iz 1951. ali mislim da mu nedostaju zubi tog malog remek-dela. Election je film za koji sam mislio da ima originalan pristup, ali ne toliko u sadržaju, kao što implicirate, već u formi: višestruko preklapanje glasova. Drago mi je jer ljudi misle da je to satira, ali sam tada samo mislio da pravim komediju.

U većini Vaših ostvarenja (posebno u filmovima Nebraska, Sideways i Descendants) očigledno je da neke istine o životu, a vezane za likove, ostavljaju snažan emocionalni utisak na publiku. Na koji način stvarate likove?

To je veoma teško pitanje, jer me tera da nametnem predumišljaj i svesni izbor pre procesa koji je u stvari spontan i nesvestan. Naravno da me raduje to što mislite da ti filmovi ostavljaju emocionalni utisak na publiku, ali to verovatno dolazi od mog interesovanja za likove. Tokom procesa stvaranja filma, oni postaju deo mene, počinjem da ih percipiram kao prave ljude a ne kao likove. I onda, tokom pisanja scenarija i režiranja, mislim jedino o tome šta je duhovito, šta je iznenađujuće i šta je inspirišuće.
Dosta Vaših filmova je bazirano na knjigama različitih autora. Šta svako od tih ostvarenja čini da ipak izgledju kao filmovi Aleksandra Pejna?

Kao što sam gore naveo, imam svoje, lično interesovanje za živote likova u svojim filmovima. I zato nije bitno odakle ideja za film dolazi – iz knjige, iz drugog scenarija ili iz sopstvenog scenarija. Svi filmovi prolaze kroz utrobu reditelja, tako da oslikavaju jedino njega ili nju. Ne zaboravite da su skoro svi filmovi Stenlija Kjubrika bili adaptacije romana, ali su i dalje nepogrešivo njegovi.

Ako bi bilo moguće spasiti planetu, da li biste se smanjili?

  Nema spasa planeti.

Razgovarali: Hristina Hadžiharalabus & Radoslav Pavković

уторак, 11. септембар 2018.

Roman o jedinoj ugarskoj kraljici srpskog porekla





Novi istorijski roman pisca iz Čikaga Nikole Moravčevića Ilona Strašna objavljen je u izdanju Arhipelaga u ediciji Zlatno runo. Romanom Ilona Strašna Moravčević se vraća u još dublju srpsku istoriju, u epohu pre Nemanjića, na sam početak XII veka.

Moravčevićeva Ilona Strašna je roman o jednom nedovoljno osvetljenom delu srpske, mađarske i evropske istorije iz prve polovine XII veka. Poznata u Ugarskoj tog doba i u kasnijim predanjima kao Ilona Strašna, Ilona je, zapravo, Jelena Vukanović, ćerka velikog župana Raške Uroša I Vukanovića koja je udajom za Belu II Arpada postala ugarska kraljica. Sticajem nesrećnih istorijskih okolnosti Bela II Arpad se od najranijeg detinjstva našao u središtu dinastičkih i plemićkih sukoba i trvenja. 

Njegov stric Kalman Arpad, uz podršku velikog dela najznačajnijih ugarskih plemića, oslepeo ga je još kao dečaka kako bi ga onemogućio da dođe na presto. Ali kako Kalmanov sin, kralj Ištvan II, nije imao dece, Bela je ipak uspeo da posle Ištvanove smrti postane ugarski kralj. Zbog Belinog slepila Jelena je od prvog dana u Ugarskoj bila njegov savladar.

Zajedno sa Jelenom, u Ugarsku dolazi i njen brat Beloš Vukanović, koji ubrzo postaje veliki palatin ugarskog kraljevstva, što je posle kraljevske druga po značaju titula u Ugarskoj tog doba, i komandant ugarske vojske, dok mu kao palatinu pripada i uloga hrvatskog bana. Jelena i Beloš su dvadesetak godina vladali Ugarskom, upravljajući ovom značajnom zemljom i dolazeći u sukobe sa najmoćnijim evroposkim vladarskim porodicama tog doba.

Ćerka srpskog župana Uroša I, koji je Raškom vladao pre Nemanjića, prozvana je Ilonom Strašnom zbog događaja u kojima je kaznila zaverenike protiv svog muža i naredila seču gotovo 70 najviših ugarskih plemića.

„ Jelena Vukanović prozvana je Ilonom Strašnom zato što je ona samo dve godine pošto se udala za Belu i rodila mu dva sina sazvala sabor ugarske vlastele u Aradu i tamo naredila dvorskoj straži da poseče 68 visokih ugarskih vlastelina koji su savetovali Belinog strica, kralja Kalmana, da malog Belu (i njegovog oca Almosa) oslepi. A pred bitku na reci Sajo, 1132. godine, koju je njen brat Beloš vodio protiv pretendenta na ugarski presto Borisa Kalamanosa i njegovog saveznika, poljskog vladara Boleslava III Krivoustog iz dinastije Pijast, ona je naredila da se pobije i još 37 visokih ugarskih vlastelina koji su na savetu ugarske vlastele pred tu bitku izjavili da je, po njihovom mišljenju, Boris jedan od legitimnih naslednika kralja Kalmana, iako je Kalman još 1113. godine javno optužio svoju drugu ženu i njegovu majku Jefimiju, kćerku Vladimira II Monomaha od Kijeva, da je preljubnica i oterao je natrag u Kijev, gde se Boris i rodio“,  objašnjava Nikola Moravčević jednu važnu tematsku dimenziju svog novog romana.

Ilona Strašna bila je tema čitavog niza umetničkih dela u mađarskoj tradiciji, pre svega u likovnoj umetnosti starijih epoha, dok je u srpskoj istoriografiji i pogotovo u književnosti ona gotovo nepoznata. 

Moravčević roman Ilona Strašna izvodi na scenu upečatljive i snažne istorijske događaje i aktere, predstavlja šekspirovske drame zločina, osvete i kazne, naglašava strasti vladara koje umeju da budu pogubne za njihove podanike, ali i za njih same. Jelena i Beloš upravljaju Ugarskom u uzbudljivim istorijskim vremenima, nailazeći na podozrenja i otvoreno neprijateljstvo mnogih svojih podanika, ali i sukobljavajući se sa mnogobrojnim pretendentima na ugarski presto i moćnim evropskim zemljama onoga doba koje stoje iza njihovih namera. Postajući od „jedine ugarske kraljice srpskog porekla“ Ilona Strašna, Jelena Vukanović Arpad se nalazi u samom središtu jedne nesvakidašnje uzbudljive istorijske, dinastičke i lične drame.

Nikola Moravčević je je rođen 1935. godine. Pisac je istorijskih romana i istoričar književnosti. Od polovine pedesetih godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama, u Čikagu, gde je ostvario briljantnu univerzitetsku karijeru. Na državnom univerzitetu u Čikagu predavao je srpsku i rusku književnost XIX i XX veka. Na istom univerzitetu osnovao je slavističke studije, da bi karijeru završio kao prorektor Univerziteta i direktor Uprave za univerzitetski razvoj.

Moravčević je u proteklih dvadesetak godina objavio seriju čitanih istorijskih romana, od kojih se neki, poput romana Vreme vaskrsa i Albion, Albion, bave Srbijom u XX veku. Najveći broj Moravčevićevih istorijskih romana bavi se srpskom istorijom XIV i XV veka. Posebnu pažnju čitalaca privukli su Moravčevićevi romani Vitez u doba zla, Poslednji despot, Radičevo zaveštanje, Zapisi o srpskom carstvu, Marko Mrnjavčević – nepriznati srpski kralj i Braća Anđelovići. Moravčević je objavio i istorijske romane Beču na veru i Grof Sava Vladislavić. Prošle godine u izdanju Arhipelaga objavljena je i piščeva istorijska studija Srpske vlastelinke u kojoj se bavi sudbinom i državničkom ulogom šest znamenitih Srpkinja s kraja XIV i početka XV veka. Moravčević je dobitnik Nagrade „Rastko Petrović“ za životno delo (2011), a prošle godine je za Grofa Savu Vladislavića dobio Nagradu „Janko Veselinović“ za najbolji istorijski roman na srpskom jeziku.

Nikola Moravčević će posetiti Beograd i Srbiju polovinom oktobra, kada će se i održati promocija njegovog novog istorijskog romana Ilona Strašna.

DŽEZ ZA DŽ: Mona Nheili Trio

Dom omladine Beograda nastavlja koncept upoznavanja publike za savremenom beogradskom džez scenom, koji je započet 2013. godine, kroz serijal besplatnih koncerata “DŽEZ ZA DŽ”. Jednom nedeljno, u redovnom terminu matinea subotom od 13 časova, posetioci će imati priliku da čuju kvalitetne domaće džez izvođače. Pored održavanja pažnje javnosti o delatnosti Beogradskog džez festivala i podrške domaćoj džez sceni, ovaj ciklus koncerata ima za cilj i negovanje dobrog muzičkog ukusa i stvaranje nove džez publike, posebno među mladima.
 
Subota, 15. septembar, rezervisana je za nastup učenika džez odseka srednje muzičke škole Stanković koji su okupljeni u Mona Nheili Trio, u sastavu: Mona Nheili (klavijatura), Dunja Popović (kontrabas) i Bogdan Đurđević (bubnjevi), a kao specijalna gošća sa njima će u nekoliko numera nastupiti i Iva Pažin (klavijatura).



Mona Nheili nakon završene niže muzičke škole, gde je sticala klasično muzičko obrazovanje, upisuje srednju muzičku školu „Stanković” – džez odsek, instrument – klavir u klasi prof. Aleksandra Grujića i prof. Andreje Hristića. Trenutno pohađa završnu godinu zajedno sa ostalim članovima ovog sastava – Dunjom Popović na kontrabasu i Bogdanom Đurđevićem na bubnjevima. Bend je u ovom ili proširenom sastavu bio učesnik Music Meeting-a u organiziciji Jazz Fest-a Sarajevo kao i različitih nastupa u organiziciji Doma omladine Beograda i SMŠ „Stanković”. Na repertoaru ovog tria nalaze se džez standardi u aranžmanima članova sastava.

Dunja Popović je učenica četvrtog razreda kontrabasa džez odseka SMŠ „Stanković” i klasičnog odseka za kontrabas SMŠ „Mokranjac”. Bila je deo mnogih manifestacija kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj muzičkoj sceni. Pored klupskih svirki bila je učesnik mnogih džez dešavanja među kojima su između ostalog Jazz Fest Sarajevo i Pančevački džez festival, dok je klasičnu muziku svirala u orkestrima Norveške, Rortugalije, Rumunije i Nemačke.

Bogdan Đurđević je učenik četvrtog razreda SMŠ „Stanković”– džez odsek, instrument – bubnjevi u klasi prof. Dušana Ivaniševića, i četvrti razred SMŠ“Josip Slavenski” – odsek za udaraljke, u klasi prof. Mione Backović, instrumenti: doboš, marimba, timpani, vibrafon. Tokom dosadašnjeg školovanja osvojio je nekoliko važnih nagrada na međunarodnim takmičenjima udaraljki u svojim kategorijama i bio finalista takmičenja “The Best Musical Mind” – prvog takmičenja u balkanskom regionu iz oblasti savremene muzike. Od marta 2017. je stalni član benda „ZEMLJA GRUVA” sa kojim je imao preko 40 koncerata u zemlji i inostranstvu. Takođe je sarađivao i svirao sa poznatim muzičarima i bendovima na domaćoj sceni kao što su: Vasil Hadžimanov, Dušan Jevtović Trio, Schime Trio, Manivi, Lena Kovačevic i mnogi drugi.