понедељак, 4. април 2016.

68 rođendanskih svećica na torti Jugoslovenskog dramskog pozorište




Jugoslovensko dramsko pozorište je u nedelju 3. aprila tačno u podne obeležilo svoj 68 rođendan. Ideja o osnivanju pozorišta nadnacionalnog karaktera javila se 1946. godine. U saradnji sa Bojanom Stupicom arhitekta Momčilo Belobrk rekonstruiše i dograđuje postojeću zgradu pozorišta u Manježu za novi teatar – Jugoslovensko dramsko pozorište. Josip Broz Tito godinu dana kasnije donosi kratku Uredba o osnivanju novog pozorišta koja glasi: „Osnivam kazalište – Jugoslovensko dramsko pozorište“


Vrata ove ugledne teatarske kuće otvaraju se publici premijerom predstave Kralj Betajnove Ivana Cankara u režiji Bojana Stupice 3. aprila 1948. godine. Zgrada pozorišta izgorela je u požaru 17. oktobra 1997. godine, a obnovljena je na osnovu arhitektonskog rešenja Zorana Radojčića i Dejana Miljkovića. Od osnivanja ove kuće njeni su radni principi ostali nepromenjeni: angažovani su najbolji glumci i najbolji reditelji na predstavama po klasičnim i savremenim delima, kako domaćih tako i stranih autora. Akcenat je na novom čitanju poznatih drama i na inscenaciji smelih novih drama koje se bave aktuelnim temama. Ovo pozorište je član prestižne Evropske pozorišne unije (Union des Théâtres de l’Europe) postalo 2006. godine.


Na ovogodišnjoj svečanosti kojoj su prisustvovali članovi kuće, saradnici i prijatelji, direktorka JDP-a Tamara Vučković Manojlović osvrnula se na sve ono što se dogodilo od prošlog rođendana do danas posle čega su dodeljene Godišnje nagrade. Sumirani su rezultati (tri premijere), odata počast preminulim glumcima, analizirana gostovanja i saradnja sa drugim teatarskim kućama,  zatražena pomoć grada za ponovno otvaranje scene „Bojan Stupica“ (zatvorena iz tehničkih, sigurnosnih razloga), najavljene premijere (22. aprila po tekstu Daria Foa, a u režiji Maje Malenković – Slučajna smrt jednog anarhiste, a u fazi proba su i  Hamlet (verzija) 2016 Viljema Šekspira u režiji Aleksandra Popovskog i Pod žrvnjem Dragoslava Nenadića u režiji Egona Savina - očekujte ih u septembru!!) i predstavljen prvi broj mesečnika „AFIŠA“.   


Za neupućene, ovaj izraz dolazi iz  francuskog jezika (Affiche)  i označava rukom pisanu, crtanu ili štampanu objava na listu hartije. Najstarija takva objava  potiče iz 1631 godine i iz Pariza. 



Pored laureata, proslavi su prisustvovali Dejan Mijač, Branko Cvejić, Nebojša Bradić, Žarko Laušević,  Branka Petrić, Branka Veselinović, Vlasta Velisavljević, Srđan Timarov, Nikola Đuričko, Vojin Ćetković, Predrag Ejdus, Anita Mančić, Jovana Gavrilović, Sonja Vukićević i mnogi drugi.

Godišnje nagrade za 2016. godinu dobili su:


  • Godišnju nagradu za ulogu Argana u predstavi Uobraženi bolesnik Ž-B.P. Molijera u režiji Jagoša Markovića – Draganu Mićanoviću
  • Godišnju nagradu za ulogu Beline u predstavi Uobraženi bolesnik Ž-B.P. Molijera u režiji Jagoša Markovića – Radovanu Vujoviću



  • Godišnju nagradu za ulogu Konzula Vajganga u predstavi Šta se dogodilo nakon što je Nora napustila muža ili Stubovi društava Elfride Jelinek u režiji Snežane Trišić – Branislavu Lečiću
  • Godišnju nagradu za kostimografiju i poseban umetnički doprinos u predstavi Šta se dogodilo nakon što je Nora napustila muža ili Stubovi društava Elfride Jelinek u režiji Snežane Trišić – Maji Mirković
  • Nagradu za lepotu govora „Dr Branivoj Đorđević“ za ulogu gospođe Linde u predstavi Šta se dogodilo nakon što je Nora napustila muža ili Stubovi društava Elfride Jelinek u režiji Snežane Trišić – Anđeliki Simić
  • Godišnju nagradu za izuzetan doprinos visokim standardima poslovanja naše kuće šefu Službe tehničkog održavanja i nadzora – Ljubiši Blagojeviću
  • Godišnju nagradu za izuzetan doprinos visokim standardima poslovanja naše kuće u odnosima s javnošću – Svetlani Paroški
  • Godišnju nagradu za izuzetan doprinos visokim standardima poslovanja naše kuće samostalnom organizatoru – Jovani Petrović
  • Godišnju nagradu za izuzetan doprinos visokim standardima poslovanja naše kuće šefu Službe održavanja higijene zgrade – Nadi Bojanović
  • Godišnju nagradu za izuzetan doprinos visokim standardima poslovanja naše kuće zaposlenima u radionicama za izradu dekora – Dejanu Raciću, Miroslavu Korićaninu, Zoranu Jakšiću, Aleksandru Borovcu
  • Fondacija Jugoslovenskog dramskog pozorišta dodeljuje Godišnju nagradu „Branka i Mlađa Veselinović“ za najbolje glumačko ostvarenje na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta u 2015. godini – Nataši Tapušković za ulogu Nore u predstavi Šta se dogodilo nakon što je Nora napustila muža ili Stubovi društava Elfride Jelinek u režiji Snežane Trišić. Nagradu je glumici uručila najstarija članica tog nacionalnog teatra Branka Veselinović.

"Kao da su svi ovde koji su bili. Čestitam vam što ste dobri i drago me što sam za života imala priliku da uručim još jednu nagradu Nataši Tapušković", zaključila je ovu lepu svečanost Veselinovića.


петак, 1. април 2016.

Музеј афричке уметности - Пратећи програми уз актуелну изложбу “Ибеђи – два пута рођени”



У Музеју афричке уметности биће приређени сваке недеље у априлу , од 11 до 13 часова:
вођење кроз изложбу за све посетиоце и креативне радионице за децу.

Током априла улаз је БЕСПЛАТАН за БЛИЗАНЦЕ СВИХ УЗРАСТА који дођу ЗАЈЕДНО
на ове недељне програме

Да ли сте знали да највећу стопу рађања близанаца на свету има народ Јоруба који живи на југозападу Нигерије?

Сазнајте због чега се рађа пуно близанаца у Африци, каква имена добијају и зашто доносе благослов породици.

Сваке недеље у априлу, од 11 до 13 часова, биће приређено вођење кроз изложбу „Ибеђи – два пута рођени“ на којој су приказане скулптуре близанца народа Јоруба из богате афричке збирке породице Павлић.

Ауторско вођење кроз изложбу приредиће кустоскиња Александра Продановић-Бојовић, а посетиоци ће на изложби моћи да погледају и кратке филмове о народној религији народа Јоруба, снимак похвалне песме близанцима, као и црно-беле фотографије који илуструју очување веровања и транспоновање представа о близанцима у нове медије.

У истом термину недељом од 11 часова, док за (одрасле) посетиоце траје вођење кроз изложбу, одржавају се и креативне радионице за децу узраста од 4 до 12 година са темом „Уметност и митови народа Јоруба“.

Деца ће кроз игру истраживања и запажања упознати стилове скулптура на изложби „Ибеђи – два пута рођени“, а затим ће упознати афричку митологију кроз приче о моћном богу Шангу и шаљивџији Ешуу. Свој доживљај скулптура ибеђи и старе културе народа Јоруба учесници дечјих креативних радионица ће изражавати ликовним језиком - цртањем и обликовањем различитих предмета, као и кратким “сценским” приказом митских прича.

Радионице воде: Милица Јосимов, вајар / Милица Наумов, антрополог / Марија Личина, кустос.

За програме вођења и радионица који се одржавају недељом са почетком у 11 часова нису потребне претходне пријаве. Цена улазнице је 150 динара (сви узрасти).

Izložba "STATES OF MIND" Žarka Aleksića



Otvaranje izložbe u utorak, 05. aprila u 19:00
Izložba je otvorena do nedelje, 17. aprila 2016.
Galerija Doma omladine Beograda

"U poslednje dve godine se intenzivno interesujem za proučavanja u oblasti neuronauke i vezu neuronauke i umetnosti, inspirisan filozofijom duha koju sam studirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. States of Mind je dugogodišnji projekat, koji kao polazne reference uzima Jonas Mekasov metod filmskog dnevnika, kao i Džojsov roman toka svesti. 

Svest je sveukupnost doživljaja i psihičkih procesa koji se odvijaju u mozgu pojedinca (oseti, opažaji, sećanja, mišljenje, predstave, asocijacije, potrebe i sl.) Po definiciji, percepcija utiče na svest, a svest na formiranje  sećanja, pritom imajući u vidu da percepcija nikada nije pasivno primanje impulsa iz spoljašnjeg sveta u formi nadražaja, već aktivno konstruisanje sveta, projekcija na "stvarnost," i situiranje nadražaja u koherentni svet, a u odnosu na naše trenutno emotivno raspoloženje, kao i misaoni tok u čijoj sekvenci smo primili nadražaj. Mi pronalazimo, ili bolje rečeno, zadajemo značenje, smisao i funkcije tih i takvih nadražaja. Iako sećanja nikada nisu objekivna, od suštinske su važnosti za konstituisanje identiteta. Fragmentarni i sekvencijalni pristup koji sam izabrao za konstruisanje autobiografskog Ja (autobiographical self kod Antonia Damasia u knjizi Self Comes to Mind) služi da se dodatno naglasi mogućnost drugačijih interpretacija pojedinačnih fragmenta, koje u drugačijem kontekstu mogu da imaju drugačije značenje, kao i zbog strukturalne sličnosti sa sećanjima.

Svaki put kada se sećamo nekog određenog iskustva, zapravo se sećamo sećanja na to iskustvo, a ne samog iskustva, a onda to stanje obojeno trenutnim raspoloženjem opet "upisujemo" na isto fizičko mesto u mozgu. Zbog ovakvog vida rekurzivnosti, jednom konstruisanih sećanja moguće je tretirati poremećaje koji se tiču trauma na primer, i promeniti, kako sećanja tako i emocije koje ih prate.

Od preseljenja u Beč zarad studija, uvek sa sobom nosim fotoaparat. Na vrlo specifičan način, u vidu video materijala, dokumentujem stanja sopstvene svesti, nekada inspirisan sadržajem koji dolazi od spolja, a nekada potaknut misaonim procesom koji dolazi iznutra. Sadržaj tih video-zapisa, u trajanju od 3 ili 4 do 30-ak sekundi varira od trivijalnih komentara na koje me je "isprovociralo" nešto iz spošljanjeg sveta, preko poetičkih kontrapunkata, osećanja, filozofskih i političkih opaski koje mi se vrzmaju po glavi, sve do ideja za umetničke radove. Interesantan aspekat same arhive je i to što ona nije fiksirana, već se svakodnevno povećava, a trenutno broji preko 3.000 audio-video sekvenici.

Korišćenje različitih algoritama za predstavljanje dokumentarnih materijala iz arhive, koji treba da podražavaju svest, inspirisana je trenutnim razvojem na polju veštačke inteligencije.

Ovaj rad traži od posmatrača da participira u radu, da bude aktivan. Posetilac je pozvan da uspostavi svoju naraciju od zadatih fragmenta. 

Sekvencijalni i fragmentarni prilaz dokumentovanju ličnih misli i stanja svesti omogućava mi dekonstrukciju ličnog dnevnika i stvaranje novih narativa, kako kod posmatrača tako i kod samog sebe, jer budući da je ispovedno i iskreno, izrečeno nikada nije objektivno. Još jedan aspekat koji bih želeo da podrcrtam je rekurzivnost - prilikom našeg sećanja nekog događaja, mi se zapravo ne sećamo tog događaja, već našeg poslednjeg sećanja na taj događaj, što nas još više vodi u subjektivizam. Zbog nepreciznosti i načina čitanja arhiva, posmatraču, ali i meni samom je omogućeno da iznova isčitavam nove i iznenadne narative.

Samom postavkom sam još više želeo da insistiram na fizikalnosti sećanja koja su pohranjena u mozgu ili na hard disku, u bliskoj budućnosti, kao i na njihovu međusobnu povezanost i uslovljenost." zaključuje Žarko Aleksić 

Žarko Aleksić-Timeline

2013. – Student Akademije likovnih umetnosti u Beču, Austrija, u klasi profesora Martina Guttmanna;
2007- 2013. – Student  filozofije na odseku za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Odabrane samostalne izložbe:

2015 –  Beč. Ubik space. Axiom;
2015 –  Beč. AU. The title is in the head;
2015 –  Beograd. Ulična galerija. Profile picture;
2014 –  Beč. Einbaumöbel. Portraits of Death;
2014 –  Beograd. Inex galerija. WHATEVER;
2014 –  Beč. CUBE. I am foundation of everything;
2013 –  Beograd. Ulična galerija. Portreti;
2013 –  Beograd. SKC. Projekat 360;
2013 –  Beograd. Galerija Eurocentar. Sudari;
2013 – Beograd. Happy centar; SKC. Beograd. Reč u prostoru 8 (dizajn radova);
2012 –  Beograd. Blok galerija; NBKM. Teret.

Odabrane grupne izložbe:

2015 – Beč. Aquarium. WHERE IS THE FISH;
2015 –  Beč. Atelier Suterena. Ecumena;
2014 –  Minhen. UAMOFestival. Pretty Ugly;
2014 –  Beč. Exhibit.  Párhuzamos nyomok/Parallelspuren;
2014 –  Traismauer. Austria. Fine Arts Galerie.  Young Photographers Exhibition;
2014 –  Beč. Lust gallery. Jedes Stück 1 Euro;
2014 –  Beč. Aquarium. 3+1;
2014 –  Beč. KMG Art Gallery. Selbstporträt 2014;
2014 –  Beograd. KM8/Inex galerija. Nova kolekcija. KM8. Belgrade
2013 – Beograd. Progres. Errors Allowed, BJCEM;
2013 – Beograd. Paviljon Cvijeta Zuzorić. Trijenale proširenih medija;
2013 – Beograd. Paviljon Cvijeta Zuzorić. Balkanski arhitektonski bijenale;
2013 – Pleven. Ilia Beshkov Gallery. Phodar Biennial;
2012 – Gornji Milanovac. Kulturni centar Gornji Milanovac. XI Međunarodni bijenale umetnosti minijature;
2012 – Čačak. Dom kulture Čačak. Republička izložba fotografija;
2011 – Omoljica. Dom kulture Omoljica. Žisel;
2011 – Čačak. Dom kulture Čačak. Republička izložba fotografija;
2011 – Novi Sad. Galerija tehničkog fakulteta. Međunarodni kongres grafičkih tehnologija PDP Convention 4;
2010 – Beograd. Artget. Nevidljivi grad;
2010 – Novi Sad. Galerija tehničkog fakulteta. Međunarodni kongres grafičkih tehnologija PDP Convention 3;
2010 – Čačak. Dom kulture Čačak. Republička izložba fotografija.

DOM OMLADINE BEOGRADA ZAHVALJUJE MUZEJU SAVREMENE UMETNOSTI U BEOGRADU NA PODRŠCI U REALIZACIJI OVE IZLOŽBE.

Knjiga o istoriji srpske diplomatije





Beogradska premijera knjige Duška Lopandića Vreme sjaja, vreme tame, posvećena istoriji srpske diplomatije, održaće se u petak 8. aprila u 19 časova u sali Amerikana Doma omladine Beograda.

 O knjizi Vreme sjaja, vreme tame. Diplomate u žrvnju istorije od XIII veka do 1941. godine, koja je objavljena u izdanju Arhipelaga, govoriće dr Ljubodrag Dimić, dr David Dašić, dr Pavle Jevremović, glavni urednik Arhipelaga Gojko Božović i autor.

Knjiga Duška Lopandića Vreme sjaja, vreme tame predstavlja istoriju srpske diplomatije u 30 autentičnih istorijskih priča. Govoreći o „diplomatama u vrtlogu istorije“, Lopandić u ovoj uzbudljivoj i odlično napisanoj knjizi obuhvata ogromno istorijsko vreme, dramatične promene u njemu, uključujući i promene u diplomatskom poslu, kao i portrete najvažnijih srpskih diplomata koji su svojim radom obeležili neke od ključnih događaja u srpskoj istoriji.

Knjiga Vreme sjaja, vreme tame obuhvata portrete najvažnijih srpskih diplomata od XIII veka do početka Drugog svetskog rata: od kralja Milutina, preko dubrovačkih poklisara i Save Vladislavića, Dositeja Obradovića i Petra I Cetinjskog, prote Mateje Nenadovića i Ilije Garašanina, Jovana Ristića i Stojana Novakovića, do Branislava Nušića i Milana Rakića, Nikole Pašića i Milovana Milovanovića, Jovana Dučića i Jovana Jovanovića Pižona, Miloša Crnjanskog i Stanislava Vinavera, kralja Aleksandra Karađorđevića i kneza Pavla, Milana Stojadinovića i Iva Andrića.

Junaci ove knjige su i vizantijski poslanici na dvoru kralja Milutina u XIII i XIV veku, lutajući vitezovi i diplomate u doba renesanse, srpske kapućehaje i deputati u Istanbulu, poslanici i diplomate ustaničke Srbije, srpski predstavnici u Beču 1814. i 1815. godine, učesnici devet deputacija kneza Miloša u Carigradu, ali i neki od jugoslovenskih konzula i diplomata koje su nacisti uhapsili i deportovali u logore u Nemačku i Italiju.

Predstavljajući istoirju srpske diplomatije preko portreta i sudbina velikih diplomata ili pak diplomata koji su se našli usred velikih istorijskih događaja, Lopandić predstavlja kako njihovu diplomatsku ulogu tako i njihovu ljudsku sudbinu. To je pogotovu očigledno kada piše o proti Mateji, Milovanu Milovanoviću, Milanu Rakiću, Jovanu Dučiću ili Ivu Andriću.

Napisana kao knjiga o diplomatskom umeću, o velikim usponima i porazima, o istorijskim dramama i izazovima, knjiga Duška Lopandića pokazuje kako diplomatska istorija izgleda kao uzbudljiva priča.

Poznat kao profesionalni diplomata i stručnjak za evropsko pravo i međunarodne odnose, Duško Lopandić je napisao čitav niz knjiga iz oblasti popularne istorije, od kojih su najpoznatije: Letopis velikih župana, Purpur imperije, Likovi i priče iz srpskog srednjeg veka, Dinastije koje su vladale Evropom i Bitke za Balkan.