Juče je za medije održana konferencija povodom svečane premijere domaćeg filma "Kako je ovde tako zeleno" Nikole Ležaića koja će 21. novembra održati na samom otvaranju renomiranog, XXXI Festivala autorskog filma, a odmah nakon toga naći će se i na redovnom bioskopskom reperotaru.
Kada sazna da bi posmrtni ostaci njegove pokojne bake, izbeglice iz rata, mogli da budu vraćeni u njeno rodno selo u Dalmaciji, kreće na put sa ocem, Mirkom (74), koji se nakon 25 godina vraća u porodičnu kuću.
Tokom putovanja, Nikola stiče neočekivane uvide o roditeljstvu, porodici, prolaznosti vremena i maglovitoj prirodi sećanja.
U filnu igraju Izudin Bajrović kao Nikolin otac, Branka Katić kao Nikolina sestra, Snježana Sinovčić, Leon Lučev, Stojan Matavulj i drugi, a u ulozi samog Nikole našao se Filip Đurić, glumac koga smo nedavno gledali u upečatljivoj ulozi u filmu "Za danas toliko".
"Interesantna perspektiva da baš tumačite reditelja koji režira film," naveo je glumac dodajući da iako je jedan od predhodnih uslova bio da ne snima filmove čiji lik podrazumeva provođenje vremena u kolima, ulogu Nikole rado je prihvatio "Meni govori da je ta emotivnost koja se pojavljuje u scenariju prevagnula da snimim taj film iako se većinski snima u kolima" dodao je kroz šalu.
Na pitanje o sećanjima na taj neki period mladosti koji je takođe u filmu istaknut, Đurić dodaje da osim nostalgije kroz ulogu, postoje i drugi slojevi koji su takođe emotivni "Arhetipski odnos koji su upisani u tom scenariju, relacije u tim porodičnom odnosima," dodao je on.
Glumica Dobrila Stojnić koja tumači lik Miljke, rođake iz Dalmacije, rekla je tokom konferencije da joj je za pripremu uloge mnogo pomogla fotografija na kojoj je lik koji tumači, a sam dijalekt za glumicu nije predstavljao porblem, jer joj je baka iz Dalmacije i sama se kroz film setila svog detinjstva.
"Shvatila sa, koliko je univerzalna ta tema, jer imamo raspoloženja, osećanja koja mi ne umemo da definišemo neki put. Zašto si neki put tužan i zašto osećaš neke mirise i nešto drugo. Ponekad ne znamo tačno odakle su nam koreni i koja su nam sve daleka porekla. I onda se pojavi jedno samo jedno najzelenije mesto na svetu. Ne znaš šta ti fali, a fali ti to, tako jedno zeleno mesto."
Film je snimljen u koprodukciji Srbije, Hrvatske i Bugarske, a producentkinja Maša Lero navodi da se film snimalo dve nedelje u Beogradu, dve nedjelje u Dalmaciji, i da je bilo zabavno:
"Koprodukcije znaju da budu komplikovane zato što postoje razni uslovi. Vrlo često smo prinuđeni da radimo s ljudima sa kojima nikada nismo imali prilike da radimo, da bismo ispoštovali koprodukciju. Međutim, ovde je to bilo toliko prirodno, imamo veliki broj hrvatskih glumaca, zatim što se tiče Bugarske ekipe, sve je bilo vrlo spontano i oni razumeju mentalitet i svi smo se poklopili."
Film "Kako je ovde tako zeleno" imao je svetsku premijeru na filmskom festivalu u Karlovim Varima. Ovenčan je sa tri nagrade na prestižnom festivalu u Puli, od kojih i nagrada za najboljeg glumca. Na festivalu u Herceg Novom Ležaićev film osvojo je Zlatnu mimozu za najbolju režiju.
Nakon srpske premijere na XXXI FAF-u film će se od 27. novembra naći na redovnom bioskopskom repertoaru.














.jpg)
.jpg)


.jpg)
