Странице

петак, 19. јун 2020.

Zagrebačko kazalište mladih povodom smrti Igora Vuka Torbice




Povodom smrti Igora Vuka Torbice koji je u Zagrebačkom kazalištu mladih ostavio neizbrisiv trag na cjelom hrvatskom i regionalnom kulturnom prostoru  Zagrebačko kazalište mladih se pridružuje izrazima saučešća. Poslednji ispraćaj preminulog reditelja Igora Vuka Torbice organizovan je u najužem porodičnomom krugu zbog novih epidemioloških mera.

Zagrebačko kazalište mladih oprostiće se od dragog kolege i prijatelja  Igora na komemoraciji  u ZKM-u, 07. jula 2020. Tim povodom izdali su saopštenje koje prenosimo u potpunosti:

Trenutak u kojem se tragično prekine mlad život, trenutak je u kojem u jednom svom dahu zastane čitav svet. I potpuno je nevažno radi li se ovde o pokušaju racionalizacije neobjašnjivog, ili tek naivnom načinu na koji možemo potražiti utehu u trenucima potpunog besmisla, jer u slučaju gubitka Igora Vuka Torbice, reč je pre svega o činjenici. Pozorište je zastalo, svesno da je negde iz dubine njegova srca zaista izvučena životna sila koja jeu njemu gradila autentični rukopis koji je nemoguće nastaviti ili nadopisati.
A profesionalni put Igora Vuka Torbice bio je zaista jedinstven, buran i beskompromisan. Teatrologinja Nataša Govedić u svojoj je kritici predstave Tit Andronik na jednom mjestu zapisala kako predstava „(…) ne zazire pred teškim Šekspirovskim pitanjima, niti ih pokušava popularizovati a način prigušivanja nelagode (…)“ što kao misao može biti preneseno u same temelje Torbičine poetike te njegova razumevanja pozorišta kao mesta u kojem je moguće sve i u kojem postoji samo jedna zabrana, a to je ona o zaobilaženju istine. Njegovo je pozorište u svakoj svojoj slici bilo neprekidno putovanje do nas samih, istovremeno oslobađajuće i bolno, jednostavno i neobjašnjivo u svom efektu.
Igora Vuka Torbicu su, kako hrvatski tako i regionalni pratioci pozorišta, opisivali kao mladu regionalnu pozorišnu zvezdu. Njegov je profesionalni put zaista bio u svakom smislu strelovit. Od ispitne predstave Pokojnik nagrađene nagradom Hugo Klajn te odmah uvrštene na repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta preko fon Klajstanovog Razbijenog krčaga u istom pozoriištu, brojnih produkcija u Hrvatskoj i susednim zemljama, pa sve do najnovijeg naslova dogovorenog pre nekoliko dana, a planiranog u idućoj sezoni u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Upravo je za Zagrebačko kazalište mladih i za ovaj ansambl, Igor Vuk Torbica bio posebno vezan, kroz dve produkcije koje su bez sumnje ostavile veliki trag u suvremenom hrvatskom pozorištu; hrabre interpretacije Šekspirove tragedije Tit Andronik te pre svega nezaboravne iscenacije Tolerovog Hinkemana, predstave koja je odmah po premijeri doživela kultni status u čitavoj regiji. Prilikom gostovanja spomenute predstave u Narodnom pozorištu u Beogradu, pozorišna kritičarka Ana Tasić za Politiku je zapisala kako je Hinkeman „(…) nesvakidašnje umetničko delo koje se retko sreće u našoj regiji, vrtoglavo obnavljajući veru u umetničku snagu pozorišta“.
 
Torbičin je Hinkeman istovremeno je i paradigma njegovog temeljnog rediteljskog postupka, koji leži u jednostavnosti razumijevanja i osećaja za „ono što je bilo“ te ugradnja tog znanja na „ovo što je danas“. A u ansamblu Zagrebačkog kazališta mladih Torbica je uvek pronalazio saradnike raspoložene za takvu vrstu istraživanja u izvođenju, spremne na dijalog s njegovom poetikom koja je u svakom izvođaču tražila lične unutarnje razloge bivanja na sceni, kako je sam jednom prilikom istaknuo. Bez takve izloženosti  i bez takve hrabrosti u svetu Igora Vuka Torbice nije bilo ni pozorišta.

U jednom trenutku predstave Hinkeman iz prostora tišine odjednom se začuje bezvremenski hit benda Mamas &  Papas, Kalifornija Drimin, pesme u kojoj se iz ledenog Njujorka nostalgično i kroz žudnju za domom sanjaju neki mekši, mirniji i topliji krajevi. Ansambl Zagrebačkog kazališta mladih i svi njegovi zaposleni opraštaju se od dragog saradnika i prijatelja s verom i nadom u to toplo srce Kalifornije u kojem negde i dalje snažno kuca srce neprežaljenog Igora Vuka Torbice.

Zagrebačko kazalište mladih

Нема коментара:

Постави коментар