Izložba "Third Eye Crying" Vanje Vikala

Otvaranje u utorak, 23. februara u 19:00

Izložba traje do 06. marta 2016.

Galerija Doma omladine Beograda

Vođen stripovskim nasleđem, prevashodno estetikom Roberta Kramba (Robert Crumb), uz izuzetan osećaj za fino doziranje satire, Vanja Vikalo uobličava prećutnu realnost i kolektivnu podsvest našeg vremena. Kroz svoju subverzivnu hroniku provlači izrazit stav pojedinca, dodeljujući mu otelotvorenje dopadljivo i privlačno savremenom posmatraču. Vanja Vikalo će se u Domu omladine Beograda predstaviti kroz seriju sito grafika, video radova i instalacija, poigravajući se sa komercijalnom stranom umetničkog stvaralaštva koju je uspeo vešto da obuzda.

Third EyeCrying je serija digitalnih ilustracija rađenih tehnikom sito štampe. Ilustracije se bave kritikom društva uvijene u mračni humor, a svojom formom pokušavaju ostvariti direktnu komukaciju sa posmatračem i razdrmati mu mozak.  Ovo je reakcija na apsurdno ponašanje čoveka koji, jureći za profitom, gazi sve pred sobom, bilo da su to drugi ljudi, rijeke, šume.   

Vanja Vikalo je ilustrator i svestrani vizuelni umetnik iz Herceg Novog sa bazom u Beogradu. Pored gustog poslovnog rasporeda između projekata na kojima je radio kao illustrator, animator i umetnički direktor, izlagao je na grupnim izložbama u nekoliko većih evropskih gradova, a publici se predstavio i na tri samostalne izložbe u Herceg Novom, Zagrebu i Beogradu.

Početna ideja umetnika Vanje Vikala  bilo je jednostavno pitanje - šta bi nateralo treće oko da plače. Treće oko je koristio kao simbol šire svesti, a karakteri koji se pojavljuju na ilustracijama su reprezentacije potpune suprotnosti društveno odgovornog ponašanja.

 

Kako  balansiraš između trenda i autentičnog?

Mislim da trendovi mogu biti osvježavajući, ali da se autentičnost drži kroz sve periode i promjene. Trudim se mijenjati svoj izražaj što češće, ali uglavnom to radim kroz nove tehnike. Cilj mi je da svijet koji pravim konstantno evoluira i da ima svoju internu logiku. Tredovi znaju biti interesantni jer razdrmaju ustaljene vrijednosti, ali mislim da ih ne treba slijepo pratiti sve ili se profilisati nečim prolaznim. Smatram da je mnogo bitnije istraživati sopstvene kreacije i konstantno unapređivati zasnovano na steknutim iskustvima.  

Kako pozicioniraš ilustraciju u odnosu na današnje društvo?

Postoje neke pojave na koje moraš zatvoriti jedno oko da ne bi imao lošu reakciju. Volim adresirati određene fenomene jer smatram da kada se neki problem vizualizuje, mnogo se lakše percipira i pozicionira u glavi kao nešto što treba obraditi. Takođe, poistovjećivanje sa određenim temama  mnogo je veće kada je tema prikazana slikovito.

Dosta toga što radim jeste reakcija na današnje društvo, jer mi je teško da odolim. U neku ruku vidim ilustraciju kao sredstvo za slobodno izrazavanje i bilježenje momenata ljudske svijesti. Dosta stvari radimo nesvjesno na dnevnom nivou. Bez razmišljanja o efektima, prateći neki put utabavamo staze za mnogo veće probleme, i mislim da što smo manje svjesni, to smo više otvoreni za manipulaciju.

Čini mi se da pokušavaš da kroz negaciju definišeš pozitivne aspekte savremenog društva. Možeš li istaći bar jedan srećan momenat današnjice?

Postoje srećni momenti današnjice. Mene često obraduje tehnološki napredak i nova naučna otkrića, to mi daje nadu u čovječanstvo. Smatram da je internet najsrećniji momenat današnjice, jer još uvijek pruža slobodei pristup besplatnom znanju. Kad kazem slobode, ne mislim na fotografije doručka, već mogućnost da se slobodno izraziš, da brzo dođeš do potrebnih informacija i da se povežeš sa ljudima sličnog razmišljanja. 

Mislim da kroz karikiranje negativnih pojava možemo shvatiti šta je ono ispravno, ili barem još bolje utvrditi šta ne želimo. Ako ne diskutujemo probleme koji koče napredak, ne mozemo očekivati da će se razriješiti sami.

 

Šta ti predstavlja najveće zadovoljstvo u radu?

Definitivno je to kada upadnem u potpuno novu oblast tematski ili tehnički. Postoji dio procesa crtanja kada mi postane jasno šta trebam da uradim da bi sprovedeo rad, od tog trenutka kreće zabava. U komercijalnim poslovima mislim da je dan posle dedlajna, dok je u samostalnom radu najveća sreća sprovođenje sopstvenih ideja  bez čekanja feedback-a. Od momenta kada sam krenuo crtati, obožavam osmišljavati zanimljive karaktere u koje možete povjerovati, ali i kompletne svjetove oko njih. To me je uvijek vuklo da razvijam stvari na svoj način i mislim da će me pokretati još dugo. 

Da li misliš da tvoji radovi imaju sličnu ulogu kao nekada propagadni plakati?

Igram se sa formom plakata kroz kompozicije i boje. Sviđa mi se jasnoća komunikacije propagandnih plakata i zanimljivo mi se igrati sa direktnom komunikacijom sa posmatračem rada. Ovo bi bila reakcija na društvo pretvorena u propagandu.   

Zamisli da je Zemlja idealno mesto za život. Kojim temama bi se onda dotakao u svom radu?

Vjerovatno paralelnim univerzumima gdje ne postoji gravitacija ili tako nešto. Našao bih zanimaciju, ne bih sjedeo i gledao.

Da li bi žrtvovao svoj rad u zamenu da njegova tematika u budućnosti postane nečitljiva?

Definitivno je bolje da postanu nečitljivi nego da ne postoji život posle naše generacije.