уторак, 4. јул 2017.

IV Šekspir fest: Makbet u Srpskom narodnom pozorištu




U nedeljno predvečerje, kada je letnju sparinu smenjivao iznenadni talas svežine obreli smo se ispred beogradske crkve Svetog Marka, tačnije ispred predstavništva avio kompanije Er Srbija. Cilj su nam bili Čortanovci, gde smo u prelepom ambijentu vile Stanković trebali da odgledamo kinesku verziju Makbeta u okviru IV Šekspir festa. 


Predstava je premijerno izvedena 17. avgusta 2015. godine u Šekspirovom Glob Teatru u Londonu, u koprodukciji sa kojim ga je Tang Šu Ving Teatar Studio i uradio. Tamo ju je video i Nikita Milivojević, i pošto je trupa bila na evropskoj turneji (Berlin, London, ukupno pet gradova) pozvao ih je u Čortanovce! Predstava se izvodi na kineskom jeziku (Cantonese), a obezbeđen je prevod na srpski.


Savremeni par sanja o ulasku u svet Makbeta u zakopanoj prošlosti Kine. Uzevši uloge Makbeta i Lejdi Makbet, par se suočava sa nizom događaja od kojih oboje postaju svesni mračne strane svog uma i složenosti ljudske prirode. Nakon izlaska iz sna moraju da se naviknu na svoje novootkrivene ličnosti u ovom uzbrukanom savremenom svetu. Šekspir na ostrvu britanskome a kostimi i sveopšta stilizacija kineska, prepoznatljiva iz kineske novije kinematografije. Vašem izveštaču tako prirasla srcu, tako da teško da može da bude objektivan, ali pokušaće. Muzička pratnja dosledno prati radnju i u dramatičnim trenucima je naglašava.


No, da se vratimo u sadašnjost. Dok smo putovali u Čortnovce, šoferšajbnu našeg autobusa počeli su da zasipaju snažni  mlazevi kiše. Ništa nije bolje bilo ni kada smo se obreli u Vili Stanković, gde nas je ljubazno dočekao Milivojević uz konstataciju da su mu meteorolozi najavili prolaznu kišu, ali da njemu ova nimalo ne deluje tako. U sigurnoj unutrašnjosti vile gledali smo Dunav i kišu koja natapa scenu i sedišta. Milivojejević je prelomio da se predstava odigra u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Šekspirovska dilema i teška odluka, koja je podrazumevala i preseljenje glumačke ekipe i opreme i pripremu scene i opreme u SNP-u. Krenusmo za Novi Sad.


Nađosmo se tako pred Srpskim narodnim pozorištem. Imali smo vremena i da prošetamo gradom, koji je bio pošteđen kiše i uživamo u vatromentu boja koje su obasjavale njegove trgove, ulice i istorijska zdanja. Početak predstave bio je zakazan za 21:15.


Prvo nam se obratio organizator Šekspir festivala, Nikita Milivojević i još jednom izvinio za odlaganje i premeštenje predstave. Posve bespotrebno, jer ne možemo ništa protiv nepredvidljivih ćudi majke prirode.




Potom je reč dao gostu, Tang Šu Vingu, reditelju „onog škotskog komada’, kako ga je odmah nazvao, pridružujući se tradiciji izbegavanja da se on nazove svojim imenom, duboko uveren da je on zaslužan i za iznenadno nevreme koje ga je izmestilo u Novi Sad, pod sigurne skute pozorišta.



Naime, praznoverni veruju, a neke dosadašnje prakse idu tome u prilog, da se ovim svojim delom Šekspir opasno zamerio veštcama. Stoga, od premijere 1606. godine, kada je naprasno umro glumac koji je trebalo da igra lejdi Makbet, tokom istorije izvođenja ovog dela dešavalo se dosta toga čudnog, misterioznog, da ne kažem nadprirodnog.



Šejkspir je u komadu izgleda potrefio prave veštičije vradžbine, a veštice su tada, izgleda, pomno pratile dramsku produkciju, pa mu to nisu zaboravile, bacile su strašne kletvu na sve u vezi ove predstave za sva vremena. Od tada naovamo, ređale su se nesreće, požari, poplave, smrtni slučajevi ili su pozorišta odlazila u bankrot, kad god bi se igrao škotski ukleti komad. Sada se, bez preteranog straha, vratimo komadu, u nadi da nam se ništa rđavo neće desiti.


Cela pozorišna trupa je u tradicionalnim, živopisnim kostimima, osim Makbetovih, koji kao da su se preselili sa neke modne piste. U drugom činu, ovaj par čak menja uloge i kostime, što publiku, u prvom trenutku ostavi zatečenu, a potom navede da preispitaju uvrežene sterotipe o ulogama polova u savremenom društvu, kao i različite aspekte ljudske prirode u psihološkom smislu.

 

Sočavamo se sa parom koji ubistvom dolazi na presto Škotske i zavodi tiraniju. Da to nije puka fikcija Šekspira i sami smo bili svedoci tokom vladavine jednog zaljubljenog para. Inspirisana raznim tradicijama azijskog pozorišta i sistemima fizičke pozorišne obuke, ova interpretacija škotskog pozorišnog komada minimalizovana je u splet perfektno stilizovanih živopisnih prikaza, uz vrhunsku estetiku i mimiku, koja bi se skoro mogla podvesti pod ples, otkrivajući multidimenzionalnost likova, vremena i prostora kroz jedinstvenu interakciju tela, muzike i mizanscena. Zvodljivo i posve vredno čekanja.


Tang Shu-wing Theatre Studio (Hong Kong, Kina)



MAKBET

Macbeth  馬克白

Adaptacija i režija: Tang Shu-wing
Izvodi: Ansambl Tang Shu – wing Theatre Studio
Trajanje: 2 h 35' sa pauzom

Uloge:
Ng Wai Shek - Makbet / Ledi Makbet
Lai Yuk Ching – Ledi Makbet / Makbet
Lam Pui Lim, Anson - Dankan
Yuen Fu Wah, Ben - Makdof
Leung Ho Pong - Banko
Wong Siu Fai, Masu – Veštica
Wong Chun Tat, Ata - Ros
Chan Kin Ho, Angus - Malkolm
Wong Kwok Kei, Rocky - Angas
Poon Chun Ho – Veštica / Siton
Ivy Pang - Ledi Makdaf
Chan Cham Man, Peter -  Veštica/ Lekar
Wong Chun Him, Bosco - Lenoks

To Chun Yiu, Dee - Donalbejn / Flians / Bankov sin / Mladi Sjuad/ Makdafov sin

 

Tang Šu Ving  je renomirani pozorišni reditelj, predavač i glumac iz Hong Konga, osnivač i umetnički direktor Tang Šu Ving Teatar Studija. Kao bivši dekan Škole drame na Akademiji umetnosti u Hong Kongu tokom perioda 2009-2011, osnovao je Institut za fizičko pozorište 2014. godine- do sada prvu instituciju za fizičku pozorišnu obuku u Hong Kongu.

Tang je studirao u Parizu između 1986. i 1992. godine kada je stekao obuku za glumu u školi l’Ecole de la Belle de Mai i master diplomu pozorišnih studija na univerzitetu Université de la Sorbonne Nouvelle. Kasnije je radio kao pomoćni režiser I glumac u pozorištu Théâtre de la Main d’Or u Parizu pre nego što se vratio u Hong Kong.

Tangovim uzorima se mogu smatrati  Mejerholjd, Siromašno pozorište Grotovskog kao i Taj či, joga i meditacija. Za njega je pozorište način da se život proživi kroz samootkriće. Tang, koga mediji zovu i ,,Alhemičarom minimalističkog pozorišta’’ i ,,jednim od najtalentovanijih režisera iz Hong Konga’’, možda je najpoznatiji po svojoj maestralnoj interpretaciji klasičnih pozorišnih predstava prikazanih kroz jedinstvenu estetiku i metodologiju fizičkog teatra.

U poslednje dve decenije Tang je režirao preko četrdeset pozorišnih dela uključujući dramu, ples i operu. Njegova reprezentativna dela čine Fedra, Hamlet, Princeza Čang Ping, Tit Andronik, Tit Andronik 2.0, Oluja, Zašto ti nisi Stiv Džobs?, Makbet, Datong i Antigona. Njegova dela se prikazuju naširoko kako u njegovoj zemlji tako i u inostranstvu, a putovao je i u Peking, Berlin, Bitom (Poljska), Edinburg, Fredrikstad (Norveška), London, Makao, Neus, Njujork, Pitsburg, San Francisko, Šangaj, Singapur, Sidnej, Tajpei, Taškent (Uzbekistan), Vankuver, Vroclav (Poljska) ...

Među brojnim nagradama i priznanjima koje je Tang dobio nalaze se i trostruka nagrada za najboljeg režisera (2006, 2007. i 2011. godine) na hongkonškim dodelama dramskih nagrada, nagrada za postignuća iz oblasti umetnosti (drame) od strane Saveta za razvoj umetnosti iz Hong Konga (2008), nagrada za produkciju na Plesnim nagradama 2010. godine u Hong Kongu,  nagrada l’Officier de l’Ordre des Arts et des Lettres od strane Francuskog ministarstva kulture i komunikacije (2007), direktorsko priznanje za rad u oblasti društvenih delatnosti (2012), Šenžen-Hong Kong nagrada za životno delo: Ličnost godine iz oblasti umetnosti i kulture od strane novina Sadern Metropolis Dejli iz Guangžua (2012), Nagrada za izvanredno postignuće iz oblasti plesne režije na plesnim nagradama (2013) u Hong Kongu i nagrada za najboljeg umetnika godine (iz oblasti drame) na dodeli nagrada za Razvoj umetnosti (2012) u Hong Kongu. Imenovan je za počasnog člana Lingnan univerziteta u Hong Kongu 2013. godine i našao se na listi Debretovih ,,hongkonških 100’’ najinsiprativnijih i najuticajnijih ličnosti Hong Konga za 2015. godinu.


Tang Šu Ving Teatar Studio je humanitarna pozorišna grupa stacionirana u Hong Kongu, osnovana od strane renomiranog reditelja Tang Šu Vinga. Nekada poznat i kao No Man’s Land, studio je osnovan 1996. godine. Najznačajnija dela No Man’s Land su Tri žene u delti Biserne reke (1997), Milenijumska autopsija (1999), Moja priča o ubistvu (1999), Čas kada nismo znali ništa jedno o drugom (2000), Između života i smrti (2002), Mrtva straža (2002) i Tri ili četiri načina kako voditi ljubav tokom zalaska sunca (2003). Dela Ničije zemlje su predstavljena na međunarodnom lutkarskom pozorišnom festivalu Henson u Njujorku, na festivalu Duhova u San Francisku, na Festivalu umetnosti u Hong Kongu i Makau Frindž festivalu. Ova dela su takođe dobila brojne nagrade na dodeli dramskih nagrada u Hong Kongu.


No Man’s Land je 2009. godine promenila ime u Tang Shu -wing Theater Studio. Ustanovljen kao centar za pozorišna istraživanja i produkciju, Studio se fokusira na poboljšanje javnog života kroz inspirativna pozorišna iskustva. Studio godinama proizvodi dela koja su postigla značajne rezultate kojima bi trebalo da teže svi oni koji praktikuju pozorišne delatnosti u Hong Kongu: Tit Andronik, prva do sada kineska produkcija u Glob Teatru u Londonu, prikazana je na Svetskom Šekspir festivalu kao vrhunac Kulturne olimpijade 2012. godine. Kazneni pritvor je dva puta uzdrmao edinburšku Frindž pozornicu 2012. i 2015. godine sa genijalnom kombinacijom fizičkog teatra i komedije. Takođe u skorije vreme, Makbet, koprodukcija Umetničkog festivala iz Hong Konga i Šekspirovog Globa iz Londona, nakon premijere u Glob Teatru 2015. godine posetiće šest gradova Evrope na leto 2017. godine.


Uz podršku Springbord stipendije predviđene finansijskim planom razvoja umetničkih kapaciteta razvijenim od strane Vlade specijalne administrativne oblasti Hong Kong kao i Fondacije Li Hisan, Studio je 2014. godine osnovao Institut za fizičko pozorište (PTI) čime je ponudio opsežne programe fizičke obuke za mlade pozorišne interesente, amatere i profesionalce koji se bave ovom delatnošću, što im je otvorilo mogućnost da unaprede svoje veštine na viši nivo i popločalo put do uspešne karijere u domenu industrije umetnosti i kulture na duži rok. Zahvaljujući ovim programima, Studio je dobio nagradu u oblasti obrazovanja u umetnosti (Nominacije van školskog sistema) na dodeli nagrada za razvoj umetnosti 2015. godine u Hong Kongu.


Tang Šu Ving Teatar Studio ima finansijsku podršku Springbord stipendije predviđene finansijskim planom razvoja umetničkih kapaciteta razvijenim od strane Vlade specijalne administrativne oblasti Hong Kong.

Нема коментара:

Постави коментар